Akrilisanje oko podnih lajsni

Glavni razlog je izgled. Lajsna s popunjenom gornjom fugom izgleda kao dio zida, neravnine maltera se izgube i linija duž prostorije je čista. Drugi razlog je praktičan: u otvoren procjep ulazi prašina, pijesak s obuće, pa i sitni insekti, a usisivačem se to odatle teško izvuče.

Kituje se u pravilu samo gornja fuga između lajsne i zida. Kod plutajućeg poda (laminat, vinil na klik, drvene lamele) fuga između lajsne i poda se ne kituje. Pod se mora slobodno pomjerati kad se mijenjaju temperatura i vlažnost, a kit bi ga uz lajsnu vezao. U praksi se to završi pocijepanim kitom ili podignutom lajsnom. Kod pločica ili lijepljenih podova donja fuga se ponekad kituje, ali tu se materijal bira prema tome da li na to mjesto može prskati voda.

Akril i silikon u kartuši izgledaju slično, ali svaki služi za nešto drugo.

• Akrilni kit je elastičan tek u maloj mjeri, može se farbati, dobro drži na malteru, gipsanim pločama, drvetu i farbanoj plastici, a lako se zaglađuje vodom. Namijenjen je suhim prostorijama: dnevnom boravku, spavaćoj sobi, hodniku.
• Sanitarni silikon je elastičniji i bolje podnosi vodu, ali se obično ne može farbati. Ide tamo gdje se uz lajsnu vrlo često briše mokrim mopom ili gdje može prskati voda, na primjer u kupatilu ili uz tuš kabinu.

Akril dakle nije vodonepropusna barijera. Uobičajeno brisanje poda izdrži, ali ga voda koja stoji s vremenom razmekša. Ako je lajsna od nauljenog drveta ili plastična u boji drveta, bijeli akril će se vidjeti. Tada se bira kit u odgovarajućoj nijansi ili se fuga kituje samo tamo gdje zaista postoji vidljiv procjep.

Najjednostavnija situacija je nova lajsna uz tek okrečen, ravan zid: fuga je tanka i ujednačena, dovoljan je jedan potez i zaglađivanje. Više vremena traži:

• stara fuga s popucalim kitom ili ostacima boje, koju prvo treba izrezati i očistiti,
• neravan zid, gdje je fuga mjestimično široka nekoliko milimetara pa se kit nanosi u dva navrata,
• razuđena prostorija s mnogo uglova, štokova i cijevi grijanja,
• tamna lajsna uz svijetao zid, gdje se fuga mora povući vrlo precizno ili uz papirnu traku,
• zahtjev da se fuge nakon sušenja prefarbaju.

Ako je fuga šira nego što jedan sloj može popuniti, u dubinu se prvo utisne pjenasti kordon, a kit se nanosi tek preko njega. Akril se pri sušenju malo skupi, pa debela "kobasica" kita često upadne ili pukne.

Ovaj posao možete uraditi i sami. Trebaju vam pištolj za kit, kartuša akrila, nož, vlažna spužva i malo strpljenja. Radite na sobnoj temperaturi, većina proizvođača navodi najnižu temperaturu za rad na pakovanju.

1. Izrezati stari, popucali ili odvojeni kit nožem i ukloniti boju koja se ljušti.
2. Usisati fugu i prebrisati je blago vlažnom krpom, zatim ostaviti da se osuši.
3. Po potrebi zalijepiti papirnu traku na zid i na lajsnu, tik uz fugu.
4. Odrezati vrh kartuše ukoso, tako da otvor odgovara širini fuge.
5. U široke fuge prvo utisnuti pjenasti kordon.
6. Nanositi kit ravnomjernim potezom na dionici od otprilike jednog do dva metra, pištolj voditi jednoliko i bez zaustavljanja.
7. Odmah zagladiti fugu nakvašenim prstom ili plastičnom špahtlicom u blago udubljen oblik.
8. Obrisati višak kita vlažnom spužvom dok se ne osuši, a traku skinuti dok je kit još mokar.
9. Nastaviti sljedećom dionicom i u uglovima se nadovezati na prethodni potez.
10. Ostaviti kit da se osuši prema uputstvu proizvođača, obično nekoliko sati do jedan dan, i tek onda ga farbati.

U praksi se stalno ponavljaju isti problemi:

• Kitovanje preko prašine ili vlage. Kit se drži samo za sloj prljavštine i nakon nekoliko sedmica se odlijepi.
• Previše kita odjednom. Debeo sloj se sporo suši, puca, a fuga izgleda kao istisnuta pasta, a ne kao čist prelaz.
• Nezaglađen kit. Ostanu grudvice, tragovi zaustavljanja pištolja i hrapava površina na kojoj se hvata prljavština.
• Kitovanje donje fuge kod plutajućeg poda. Pod izgubi prostor za pomjeranje i kit se cijepa.
• Akril u mokrom prostoru. Uz tuš ili kadu kit omekša, pocrni i otpada.
• Farbanje prije nego što se osuši. Boja na svježem akrilu puca, a na fugi nastanu fleke.

Završenu fugu pogledajte pod bočnim svjetlom, na primjer uz baterijsku lampu položenu na pod. Tako se vidi svaka neravnina.

• fuga je popunjena cijelom dužinom, bez prekida i rupa,
• površina kita je glatka, ujednačene širine i bez grudvica,
• na lajsni i na zidu nema osušenih mrlja kita,
• u uglovima i uz štokove potezi se čisto nadovezuju,
• kit drži s obje strane i ne odvaja se kad ga pritisnete prstom,
• donja fuga kod plutajućeg poda ostala je slobodna,
• u mokrim zonama korišten je silikon, a ne akril,
• prefarbana fuga ima ujednačenu nijansu, bez pukotina.