Krečenje i molerski radovi: cijena po m² 2026 i od čega se sastoji

Moler računa površinu zidova i plafona koje zaista boji, a ne površinu poda u stanu. U običnom stanu to je otprilike dva i po puta više od kvadrature poda. U potkrovlju s kosinama ili u prostorijama s visokim plafonima površina je još veća. Prozori i vrata se odbijaju po dogovoru, najčešće tek kod većih otvora. Razlog je jednostavan: špalete i površine oko otvora traže dodatni rad.

Samo prelaženje valjkom je tek dio posla. O vremenu i cijeni obično odlučuje ono što se uradi prije nego što moler prvi put umoči valjak:

• Stanje zidova: čvrst bijeli premaz dovoljno je premazati podlogom i preko nje bojiti. Ako se stari kreč ljušti ili su zidovi ispucali, slijedi struganje, bandažiranje i gletovanje.
• Namješten stan: namještaj treba pomaknuti na sredinu, sve pokriti i na kraju temeljito počistiti. To traje duže nego u praznom stanu ili u novogradnji.
• Boje: svako mjesto gdje se susreću dvije nijanse lijepi se trakom i dorađuje četkom. Jake boje često traže i treći sloj.
• Visina i oblik prostorije: visoki plafoni, stubišta, kosine i niše usporavaju rad, a ponekad traže i skelu.
• Detalji: špalete, uglovi, sokle, radijatori i cijevi oduzmu srazmjerno mnogo više vremena nego ravan zid.

Kad upoređujete ponude, pogledajte da li je u njima samo bojenje ili i priprema podloge. Dvije ponude s istom cijenom po kvadratu mogu značiti potpuno različit posao.

Ni skupa boja neće dugo izdržati na loše pripremljenom zidu. Zato se zid prije krečenja prvo pregleda. Nekoliko jednostavnih provjera možete uraditi i sami:

1. Provjera trakom: zalijepite komad papirne ili ljepljive trake na zid, čvrsto je pritisnite i naglo povucite. Ako na traci ostane boja, stari premaz ne drži, a novi sloj bi ga samo dodatno opteretio.
2. Provjera dlanom: pređite suhom rukom preko zida. Ako vam na dlanu ostane bijela prašina, premaz se kreda. Treba ga ukloniti ili učvrstiti podlogom.
3. Provjera vodom: malo mjesto navlažite mokrim sunđerom. Ako se boja raskvasi i može se obrisati, riječ je o starom kreču ili tutkalnoj boji. Disperzivna boja na takvu podlogu ne ide.
4. Bočno svjetlo: lampu ili baterijsku lampu držite tik uz zid tako da svijetli duž površine. Vidjet ćete neravnine koje bi se nakon krečenja još više istakle.

U praksi se često dešava da veći problem od samog zida prave mrlje na njemu. Fleke od prokišnjavanja, nikotin, čađ od peći ili masnoća probiju kroz običnu boju i nakon dva sloja. Takva mjesta se prvo premažu izolacionom bojom ili blokatorom mrlja, a tek onda se boji cijeli zid. Kod buđi prvo treba pronaći i otkloniti uzrok, dakle vlagu ili slabo provjetravanje. U mnogim stanovima buđ se pojavi tek nakon zamjene starih prozora novim PVC prozorima koji dobro dihtuju, pa vlaga iz kuhanja i sušenja veša nema kuda izaći. Boja protiv buđi problem samo odgodi.

Koliko dugo se novi malter i glet trebaju sušiti

Vlažna podloga je čest razlog zašto se boja ljušti i zašto se pojavi buđ. Novi produžni (krečno-cementni) malter suši se sedmicama, a ne danima. Gipsani gletovi i malteri suše se brže, ali i tu mnogo zavisi od debljine sloja, temperature i provjetravanja. Tačno vrijeme sušenja naći ćete u tehničkom listu materijala. Držite ga se i onda kada žurite s useljenjem.

Struganje je naporno, pravi mnogo prašine i nije uvijek potrebno. Ako stari bijeli premaz drži, dovoljno je zid očistiti, nanijeti podlogu i obojiti. Strugati se isplati kada:

• se stari premaz ljušti ili ostaje na traci,
• je na zidu stari kreč ili tutkalna boja koja se raskvasi od vode,
• ima toliko slojeva da otpadaju u ljuspama,
• je ispod premaza vlaga ili buđ.

Uputstvo za majstore amatere: kako ostrugati stari kreč

Stari kreč ili tutkalnu boju možete skinuti i sami. Potrebno je samo strpljenje i dobro pokrivanje. Postupak je ovakav:

1. Pokriti pod i namještaj folijom, rubove zalijepiti trakom i isključiti osigurač za utičnice i prekidače u prostoriji.
2. Navlažiti zid mlakom vodom s malo deterdženta, npr. prskalicom ili širokom četkom, i ostaviti nekoliko minuta da upije.
3. Omekšalu boju ostrugati špahtlom ili strugačem pod blagim uglom, da se ne zasijeca u malter.
4. Ostatke isprati čistom vodom i ostaviti zid da se potpuno osuši.
5. Na suh zid nanijeti podlogu i tek onda nastaviti s popravkama i gletovanjem.

Uljane boje, kojima su se u starijim stanovima i na hodnicima zgrada nekada bojile sokle da se mogu prati, ne raskvase se vodom. Treba ih prebrusiti da se novi sloj ima za šta uhvatiti. Ako su debele ili se ljušte, bolje ih je ukloniti. Pri brušenju starih premaza nosite respirator, jer prašina od starih boja može sadržavati materije štetne po zdravlje.

Pukotina nije uvijek ista stvar. Ako se popravi pogrešno, za nekoliko mjeseci ponovo se vidi na istom mjestu. Kod krečenja se razlikuju tri vrste:

• Sitne pukotine u premazu: tanke napukline u staroj boji ili u površini gleta koje se ne pomjeraju. Dovoljno ih je prebrusiti, popuniti finim gletom i premazati podlogom.
• Pukotine koje "rade": javljaju se na spojevima plafonskih ploča u montažnim zgradama, u uglovima između zida i plafona, na spojevima gips-kartona ili tamo gdje se susreću različiti materijali. Pukotina se proširi, očisti i u glet se utisne trake za ojačanje. To se zove bandažiranje. Sam kit tu ne izdrži.
• Statičke pukotine: kose pukotine koje idu od uglova prozora i vrata, pukotine koje se šire ili pukotine kroz cijeli zid. Takve pukotine moler ne popravlja. Prvo ih mora pogledati statičar, inače se vrate i kroz bandažu. Ako živite u stanu, javite to i upravitelju zgrade, odnosno etažnim vlasnicima, jer može biti riječ o problemu cijele zgrade.

Kako se pukotina bandažira

1. Proširiti pukotinu strugačem u oblik plitkog slova V i izvaditi rastresit materijal.
2. Očistiti prašinu i mjesto premazati podlogom.
3. Nanijeti prvi sloj gleta i utisnuti u njega traku od staklene mrežice tako da s obje strane prelazi preko pukotine.
4. Nakon sušenja gletovati "u nulu", tako da rub popravke neprimjetno pređe u okolni zid.
5. Prebrusiti, provjeriti pod bočnim svjetlom i prije bojenja ponovo premazati podlogom.

Akril u spojeve

Spojevi između zida i štoka, prozora, sokl lajsne ili gips-kartona nakon krečenja se često otvore u tanku tamnu fugu. Zato se popune akrilnim kitom koji se može bojiti i ostaje elastičan. Silikon tu ne ide, jer boja na njemu ne drži. Upravo po akrilom zatvorenim spojevima u praksi se brzo vidi da li je moler radio pažljivo.

Glet izjednači neravnine, stare premaze i popravljena mjesta u jednu glatku površinu. Ali cijeli zid ne treba uvijek gletovati. Kod nekoliko rupa od tipli ili manjih oštećenja dovoljna je lokalna popravka. Gletovanje cijele površine ima smisla nakon skidanja tapeta ili pločica, na valovitim starim zidovima, na novom gips-kartonu i svugdje gdje svjetlo s prozora pada na zid pod oštrim uglom.

Kod gips-kartona se kvalitet površine označava stepenima Q1 do Q4. Za običnu mat boju radi se Q2 ili Q3. Za zidove s bočnim svjetlom, ispod sjajnih boja ili tamnih nijansi preporučuje se Q4, dakle gletovanje cijele površine. Viši stepen znači više slojeva, više brušenja i više vremena, a to se vidi i na cijeni.

Kako se zid gletuje

1. Očistiti zid, ukloniti sve što ne drži i premazati podlogom.
2. Na vanjske ivice postaviti ugaone profile koji štite ivicu i pomažu da se izvuče ravno.
3. Veće neravnine prvo izravnati masom za izravnavanje, a fini glet nanositi samo u tankim slojevima.
4. Glet nanositi inox gletaricom ili širokom špahtlom u jednom smjeru, a drugi sloj unakrsno.
5. Nakon sušenja prebrusiti brusnom mrežicom ili papirom i usput provjeravati pod bočnim svjetlom.
6. Temeljito ukloniti prašinu i prije bojenja ponovo premazati podlogom.

Na kanti potražite dva podatka prema standardu BAS EN 13300. Uz njih možete uporediti boje različitih proizvođača:

• Otpornost na mokro trljanje: klase od 1 do 5, što je broj manji, boja je otpornija. Za kuhinju, dječiju sobu i hodnik odgovara klasa 1 ili 2, koju možete prati. Za spavaću i dnevnu sobu dovoljna je i viša klasa.
• Pokrivna moć: klase od 1 do 4 uz navedenu izdašnost, i ovdje klasa 1 pokriva bolje od klase 4. Jeftinija boja koja slabije pokriva često traži sloj više. Ono što uštedite na materijalu, platite na radu.

Na tržištu ćete često sresti i takozvanu poludisperziju. Obično je jeftinija, ali slabije podnosi pranje, pa za kuhinju i hodnik nije dobar izbor. Jake nijanse, naročito žuta, narandžasta i crvena, pokrivaju slabije od prigušenih ili tamnih tonova. Ispod njih se često nanosi podloga u sličnoj, svjetlijoj nijansi, a tek onda završni slojevi. Ako kupujete boju miješanu po mjeri u više kanti, prije bojenja ih pomiješajte zajedno. I između dva miješanja može biti mala razlika u nijansi.

U starim kućama s vlažnijim zidovima i krečnim malterom dobro se pokazuju krečna ili silikatna boja. Propuštaju vodenu paru i prirodno odolijevaju buđi. Drže se, međutim, samo na mineralnoj podlozi, a na staroj disperzivnoj boji ne. Ako s disperzivne boje želite preći na krečnu, treba ostrugati cijelu površinu.

Prazan stan ili stan u sivoj fazi kreči se brže. Obično prekrečavanje dvosobnog stana s čvrstim zidovima moler završi za jedan do dva radna dana. Ako treba strugati, bandažirati ili gletovati, posao se razvuče na nekoliko dana, jer se svaki sloj prije sljedećeg mora osušiti.

Ako u stanu živite, pripremite se unaprijed:

• ispraznite police i ormare i skinite sa zidova slike i vješalice,
• oslobodite prostor uz zidove, da se namještaj može pomaknuti na sredinu prostorije,
• unaprijed se dogovorite da li su pokrivanje i vraćanje namještaja na mjesto dio ponude,
• tokom radova i poslije njih provjetravajte, ali bez promaje, od koje se boja suši prebrzo.

Boje se nanose na sobnoj temperaturi. Proizvođači u tehničkim listovima navode najnižu temperaturu zraka i podloge, obično oko +5 °C. U negrijanoj novogradnji se zato zimi kreči tek kada se prostor zagrije. Ako je stan priključen na gradsko grijanje, imajte na umu i suprotno: vrući radijatori i suh zrak zimi mogu boju sušiti prebrzo, pa je bolje radijatore malo pritvoriti dok boja ne uhvati.

Na velikim površinama u novogradnjama i stanovima u sivoj fazi boja se sve češće nanosi mašinski, uređajem pod visokim pritiskom. Ide brzo, a uz pravilan postupak dobije se vrlo ujednačena površina bez tragova valjka. Ima to i svoje mane. Sve što ne smije biti obojeno treba pokriti temeljitije nego kod rada valjkom. U stanu u kojem se živi i koji je pun namještaja prskanje je uglavnom nepraktično. Zato se površine često ispršću, a posljednji sloj nanese valjkom, da se kasnije lakše rade sitne popravke.

Venecijanski štuk je polirani glet od nekoliko vrlo tankih slojeva. Kad se ispolira, podsjeća na mermer. Klasični venecijanski štuk je na bazi kreča, a postoje i sintetičke verzije. Traži potpuno ravnu podlogu, praktično na nivou gleta Q4, jer sjajna površina istakne svaku neravninu. Rezultat mnogo zavisi od vještine majstora, a lokalno se teško popravlja. Prije narudžbe zato tražite da vam majstor pokaže svoje stvarne radove.

Slično zahtjevne su i druge dekorativne tehnike, na primjer efekat betona, kamena ili metalik premazi. Cijena po kvadratu kod njih je znatno viša nego kod običnog krečenja. Najveći dio čini ručni rad i iskustvo, a ne materijal.

Završen posao pogledajte pri dnevnom svjetlu, a zatim i uz lampu koju držite bočno uz zid. Bočno svjetlo pokaže pruge i mjesta gdje boja ne pokriva ravnomjerno. Sitne greške riješite odmah pri preuzimanju, dok je moler tu i ima istu boju. Kasnija popravka jednog mjesta često se na zidu vidi kao fleka, pa se kod reklamacije obično ponovo boji cijeli zid od ugla do ugla.

Pri preuzimanju provjerite:

• boja pokriva ravnomjerno, podloga ne proviruje i nema mrlja ni fleka,
• ivice između zida i plafona i između boja su ravne i čiste,
• popravljene pukotine i bandažirana mjesta ne vide se ispod boje,
• spojevi uz štokove, prozore i lajsne su zatvoreni akrilom i obojeni,
• prozori, podovi, utičnice i prekidači su čisti i bez kapi boje,
• moler vam je predao ostatak boje iz iste šarže i označio ga za kasnije popravke.