Montaža podnih lajsni

Kod plivajućeg poda oko cijele prostorije mora ostati razmak između poda i zida, takozvana dilatacijska fuga. Kroz nju pod „diše“: kad se mijenjaju temperatura i vlaga, pod se malo širi i skuplja. Širinu fuge određuje proizvođač poda, obično je to otprilike 8 do 10 milimetara. Lajsna tu fugu pokriva, ali je ne smije blokirati.

Osim toga, lajsna štiti zid pri čišćenju i daje prostoriji završen izgled. Montirati je ima smisla tek nakon krečenja ili tapetiranja. Tako vam ne treba lijepljenje trake, a nema ni rizika da boja kapne na gotovu lajsnu. Ako u stan dolazi moler, dogovorite da lajsne ide poslije njega.

Pri izboru lajsne odlučuju vrsta poda, uslovi u prostoriji i to da li ćete lajsnu nekad željeti skinuti.

• Plastične lajsne podnose vlagu i lako se održavaju. Dobre su za hodnik, kuhinju i uz vinil. Mnoge imaju kanal za kabl.
• MDF lajsne dolaze s folijom u dekoru laminata ili u bijeloj izvedbi. Djeluju masivnije, ali ne vole vodu, pa im nije mjesto u kupatilu.
• Drvene ili furnirane lajsne idu uz drveni pod. Mogu se prebrusiti i ponovo premazati.
• Metalne lajsne se koriste uglavnom u modernim i minimalističkim enterijerima.

Lajsna se pričvršćuje na tri načina:

• Lijepljenje je brzo i čisto, ali traži ravan, čvrst i čist zid. Zalijepljena lajsna se pri skidanju često ošteti.
• Klipse se pričvrste vijcima u zid, a lajsna se na njih nakači. Tako je lako skinete kad krečite ili mijenjate pod.
• Direktno pričvršćivanje vijcima ili ekserima drži najčvršće. Koristi se uglavnom kod drvenih lajsni i na mjestima gdje lajsna trpi više udaraca.

Majstor prvo provjeri da li je dilatacijska fuga slobodna po cijelom obimu prostorije i da u njoj nisu ostali klinovi ili komadi podloge. Zatim očisti zid uz pod od prašine i maltera i letvom provjeri gdje je zid ispupčen ili udubljen.

Slijedi mjerenje pojedinih dijelova i rezanje. Unutrašnji i vanjski uglovi obično se režu pod uglom od 45 stepeni. Ako zidovi nisu pod pravim uglom, rez se prilagođava stvarnom stanju. Druga mogućnost su plastični ugaoni i spojni dijelovi, koji pokriju manje precizan rez. Kod štokova i prelaza na drugu vrstu poda lajsna se završava krajnjom kapicom ili se nastavlja na prelaznu lajsnu.

Lajsna se uvijek pričvršćuje u zid, nikad u pod. Donja ivica treba samo lagano ležati na podu, bez pritiska. Na kraju se kod bijelih ili lakiranih lajsni gornja fuga između lajsne i zida popuni akrilnim kitom koji se može krečiti. Kod lajsni u dekoru kit se stavlja samo kad to izgled traži, i to u boji lajsne.

Koliko je posao zahtjevan i koliko traje, najviše zavisi od oblika prostorije. Pravougaona soba s jednim ulazom je jednostavna. Hodnik s mnogo vrata, niša, dimnjaka i cijevi od radijatora znači mnogo kratkih komada i preciznih rezova.

• Neravan stari malter otežava lijepljenje i često traži gušće pričvršćivanje ili više kita.
• Beton i cigla se buše sporije od gips-kartona, a za gips-karton trebaju odgovarajuće tiple.
• Skidanje starih zalijepljenih lajsni može otkinuti komad maltera, koji onda treba popraviti.
• Drvene lajsne bez završne obrade treba još premazati.
• Prazna prostorija bez namještaja ide brže od namještenog stana.

Montažu lajsni na klipse može uraditi i spretan laik. Prije bušenja provjerite gdje prolaze električni kablovi i cijevi, naročito ispod utičnica i kod radijatora. Detektor instalacija znatno smanjuje rizik da nešto oštetite.

1. Provjeriti da li je dilatacijska fuga slobodna i izvaditi iz nje montažne klinove.
2. Očistiti zid uz pod od prašine i ostataka maltera.
3. Izmjeriti pojedine dijelove i isplanirati gdje će biti uglovi i spojevi.
4. Označiti mjesta za klipse prema uputstvu proizvođača, obično otprilike svakih 40 do 60 centimetara i uvijek blizu uglova i krajeva.
5. Izbušiti rupe, staviti tiple i pričvrstiti klipse tako da ne leže na podu.
6. Izrezati lajsne pilom za gerung ili u kutiji za gerung, prvo probno na otpadnom komadu.
7. Nakačiti lajsne na klipse od ugla prema sredini zida.
8. Postaviti ugaone dijelove, spojnice i krajnje kapice.
9. Obrisati prašinu s lajsni i po potrebi zakitati gornju fugu.

U praksi se često desi da je lajsna pritisnuta na pod ili čak pričvršćena vijcima u njega. Pod tada ne može raditi i po toplom ili vlažnom vremenu počne se dizati i talasati. Isti problem napravi tvrdi kit ili silikon utisnut u dilatacijsku fugu.

• Neprecizni rezovi u uglovima ostavljaju vidljiv razmak, koji kit samo djelimično sakrije.
• Premalo klipsi ili ljepila znači da se lajsna s vremenom odvoji od zida.
• Lijepljenje na prašnjav ili mastan zid ne drži.
• Spojevi nasumično na sredini zida djeluju napadno, bolje ih je staviti na manje vidljivo mjesto.
• Montaža prije krečenja znači zaprljanu lajsnu i neravnu ivicu boje.

• lajsna čvrsto drži i ne pomjera se niti odvaja kad je lagano pritisnete,
• donja ivica samo leži na podu i ne pritišće ga,
• dilatacijska fuga nije popunjena kitom ni silikonom,
• uglovi i spojevi se nastavljaju jedan na drugi bez vidljivih razmaka,
• krajevi kod štokova i prelaza su pokriveni kapicom ili uredno završeni,
• gornja fuga uz zid je ravnomjerno zakitana i bez mrlja,
• na lajsnama i zidu nema ogrebotina, ostataka ljepila ni prašine.