Atest elektroinstalacije u stanu

Atest je dokument koji opisuje instalaciju, sadrži izmjerene vrijednosti, popis uočenih nedostataka i jasan zaključak da li je instalacija sigurna za upotrebu ili nije.

Razlikuju se dvije vrste ispitivanja:

• prvo ispitivanje radi se prije prvog uključenja nove ili prepravljene instalacije, dakle nakon gradnje, obnove ili većih izmjena razvoda,
• periodično ispitivanje ponavlja se nakon nekog vremena i provjerava da se stanje instalacije u međuvremenu nije pogoršalo.

Ispitivanje smije raditi samo osoba ili firma koja je za to ovlaštena i ima odgovarajuće, umjerene mjerne instrumente. Običan električar, koliko god bio iskusan, ne izdaje atest ako za to nema ovlaštenje. Ako niste sigurni, zamolite izvođača da vam pokaže svoje ovlaštenje i dokaz o umjeravanju instrumenata.

Za stan u ličnoj upotrebi rijetko ko traži redovno ispitivanje u tačno određenom roku, kao što je to slučaj kod firmi i poslovnih prostora. To ne znači da je ispitivanje suvišno. U praksi će vam trebati u ovim situacijama:

• nakon obnove elektroinstalacije, i djelimične, na primjer nakon zamjene razvodne table, osigurača ili vodova u kuhinji i kupatilu,
• kod kupovine ili prodaje stana; atest se kod prodaje obično ne traži, ali kupcu puno govori o stanju razvoda, posebno u starim stambenim blokovima s aluminijskim vodičima,
• nakon kvara, kratkog spoja ili požara, kada treba utvrditi uzrok i provjeriti je li ostatak instalacije u redu,
• kod izdavanja stana, kada vlasnik želi imati dokaz da je instalacija sigurna.

Kod starijih stanova preporučuje se da instalaciju pregledate otprilike jednom u deset godina, a ako su razvodi u lošem stanju, i češće. Ako u stanu žive mala djeca ili stariji ljudi, pregled se isplati još više.

Pazite ko je za šta odgovoran. Za instalaciju u stanu, dakle od brojila dalje, odgovara vlasnik stana. Za vertikale, hodnike, podrume i ostale zajedničke prostorije odgovaraju upravitelj zgrade i etažni vlasnici. Ako se ispitivanje tiče glavnog osigurača ili brojila, svoje uslove može postaviti i elektrodistributivno preduzeće.

U običnom stanu ispitivanje obično traje od jednog do tri sata. U većem stanu ili kod složenije instalacije, na primjer s električnim podnim grijanjem, može trajati i duže. Postupak je najčešće ovakav:

1. Pregleda se dostupna dokumentacija: projekat, šema razvodne table ili raniji atest.
2. Slijedi vizuelni pregled: razvodna tabla, oznake osigurača, stanje utičnica, prekidača i vidljivih vodiča, te da li su elementi prikladni za prostoriju, na primjer za kupatilo.
3. Mjeri se neprekidnost zaštitnog vodiča, odnosno da li je "uzemljenje" dovedeno do svake utičnice i do uređaja kojima treba.
4. Mjeri se otpor izolacije, koji pokazuje da li je izolacija vodiča oštećena ili ostarjela.
5. Mjeri se impedansa petlje kvara, da bi se provjerilo da će osigurač pri kvaru isključiti dovoljno brzo.
6. Ispituje se FID sklopka (zaštitna sklopka diferencijalne struje): da li isključuje pri pravoj struji curenja i u pravom vremenu.
7. Rezultati se procjenjuju prema važećim BAS standardima za niskonaponske instalacije, koji se oslanjaju na evropsku seriju 60364, i sastavlja se izvještaj.

Tokom mjerenja struja u stanu će na kratko biti isključena. Računajte s tim zbog frižidera, računara ili akvarija. Prije mjerenja otpora izolacije treba izvući uređaje iz utičnica, inače mogu iskriviti rezultat ili se oštetiti.

Koliko će posao biti zahtjevan, a time i koliko će vremena trajati, ovisi prije svega o stanju stana i dokumentacije:

• dokumentacija: ako imate šemu i stariji atest, ne mora se tražiti koji osigurač pripada kojoj sobi,
• broj strujnih krugova: više krugova, utičnica i FID sklopki znači više mjerenja,
• pristup razvodnoj tabli: tabla zaklonjena ormarom ili zatvorena pločicama usporava posao,
• starost i stanje razvoda: kod aluminijskih vodiča i nepreglednih prepravki iz prošlosti mora se tražiti kako je šta spojeno,
• vlažne prostorije: kupatilo i balkon imaju strože zahtjeve, pa je i pregled temeljitiji,
• pronađene greške: ispitivanje samo po sebi ne popravlja ništa; otklanjanje grešaka je poseban posao za električara, a nakon toga obično treba ponoviti provjeru.

U praksi se ponavljaju slični nedostaci. Dobro je znati za njih unaprijed, da vas rezultat ne iznenadi:

• nema FID sklopke: u starim stanovima je obično nema, iako upravo ona pri strujnom udaru isključi struju u djeliću sekunde,
• aluminijski vodiči u lošem stanju: olabavljeni ili pregrijani spojevi koji mogu izazvati požar,
• nestručne kućne prepravke: zamijenjena utičnica bez zaštitnog vodiča, svjetlo spojeno "po svome", osigurač pogrešne jačine,
• jeftin materijal bez certifikata: utičnice i produžni kablovi koji se pod opterećenjem griju,
• neoznačena razvodna tabla, pa pri kvaru niko ne zna šta treba isključiti.

Ako se pronađe ozbiljna greška, instalacija se ocjenjuje kao neispravna i može se preporučiti da se dio instalacije ne koristi do popravke. To nije maltretiranje, nego zaštita od strujnog udara i požara. Ako ste nešto radili sami, recite to otvoreno, uštedjet ćete vrijeme i sebi i ispitivaču.

U elektroinstalaciju treba da dira samo kvalifikovani električar. Pronađene greške zato ne popravljajte sami.

Atest dobijate u pisanom obliku. Čuvajte ga zajedno s ostalim dokumentima za stan i kod prodaje ga predajte novom vlasniku. Prije preuzimanja provjerite da li sadrži:

• adresu i tačne podatke o stanu,
• vrstu ispitivanja, odnosno da li je prvo ili periodično,
• ime ispitivača ili naziv firme, podatke o ovlaštenju i potpis,
• datum ispitivanja i preporučeni rok za sljedeće,
• opis instalacije, uključujući vrstu vodiča, broj strujnih krugova, osigurača i FID sklopki,
• izmjerene vrijednosti za pojedine strujne krugove, a ne samo opšte "zadovoljava",
• popis uočenih nedostataka s mjestom gdje se nalaze i prijedlogom popravke,
• jasan zaključak da li je instalacija sigurna za upotrebu.