Montaža i spajanje ventilatora (kupatilo/WC)

Električar prvo procijeni gdje ventilator najbolje odgovara i kuda će zrak ići. Zrak može odlaziti u ventilacioni šaht, u cijev ili direktno napolje kroz vanjski zid. Ventilator treba postaviti što bliže izvoru vlage, dakle tušu ili kadi. Ipak, mora biti izvan domašaja vode koja prska i mora poštovati sigurnosne zone u kupatilu.

Zatim slijedi sam posao:

• označavanje mjesta i priprema otvora, obično prečnika 100 ili 125 mm, zavisno od ventilatora i cijevi,
• dovođenje kabla: u novogradnji je izvod obično već pripremljen, a kod renoviranja često treba oštemati kanal u zidu i ugraditi kutiju,
• postavljanje kućišta ventilatora, najbolje s podloškom koja prigušuje vibracije, i zaptivanje spoja s cijevi,
• spajanje vodiča prema tipu ventilatora i uputstvu proizvođača,
• podešavanje vremena rada nakon gašenja ili osjetljivosti senzora i probno uključivanje.

Kanali za kablove se na kraju zatvore i izravnaju, da bi se zid mogao okrečiti ili obložiti pločicama. Ako se istovremeno radi i novo svjetlo, praktično je oboje riješiti odjednom. Svjetlo i ventilator često koriste istu trasu kabla.

Od tipa ventilatora zavisi kako se spaja i koliko će ga biti ugodno koristiti.

• osnovni ventilator s prekidačem uključujete i isključujete ručno, a odgovara za WC ili pomoćnu prostoriju u kojoj nema mnogo pare,
• ventilator s tajmerom se obično uključuje zajedno sa svjetlom i nakon gašenja radi još nekoliko minuta, zavisno od podešavanja otprilike 3 do 15 minuta, što je za WC uobičajeno i praktično rješenje,
• ventilator sa senzorom vlage se sam uključi kad vlažnost pređe podešenu granicu i isključi se kad se prostorija osuši, pa je za kupatilo bez prozora često najrazumniji izbor.

Kako odabrati snagu? Ona se navodi kao protok u m³/h. Za WC obično je dovoljan manji protok, a kupatilu s tušem treba više. Važni su i dužina cijevi i broj koljena. Kod duže trase ili više koljena isplati se ventilator s većim pritiskom, inače će brujati, a izvući će malo zraka. Ako je kupatilo pored spavaće sobe, pogledajte i nivo buke koji navodi proizvođač.

U stambenoj zgradi sa zajedničkim šahtom važna je nepovratna klapna. Ona sprečava da se zrak i mirisi iz šahta vraćaju u vaš stan.

Najbrže ide zamjena starog ventilatora novim istog tipa, ako na mjestu već postoje ispravan izvod i otvor. Više posla traži ugradnja potpuno novog ventilatora u već završeno kupatilo. Tada treba provući kabl, štemati kanale kroz pločice ili malter, a ponekad i bušiti novi otvor.

Posao je zahtjevniji i kada postoji:

• ventilator s tajmerom ili senzorom, kojem treba više vodiča i podešavanje,
• izvod koji nedostaje ili kutija na nezgodnom mjestu,
• bušenje kroz debeo zid ili zid s fasadnom izolacijom,
• montaža na visok plafon ili u spušteni plafon,
• duža cijev s koljenima koju treba dodatno postaviti.

Kupatilo je, kad je struja u pitanju, jedno od najrizičnijih mjesta u stanu. Voda, para i metalne slavine u kombinaciji s pogrešno spojenim uređajem mogu izazvati strujni udar. Zato radove na električnoj instalaciji treba da izvodi stručno osposobljen električar. Iz tog razloga ovdje namjerno nema uputstva za samostalan rad.

Električar provjerava da li je strujni krug kupatila zaštićen FID sklopkom (zaštitnom strujnom sklopkom), obično osjetljivosti 30 mA, i da li ventilator ima odgovarajući stepen zaštite (IP) za odabrano mjesto. Provjerava i presjek vodiča. Za uobičajene ventilatore koristi se kabl presjeka 1,5 mm². Ventilatoru s tajmerom ili senzorom osim faze i nultog vodiča treba i uklopni vodič od prekidača svjetla, pa je obično potreban kabl s više žila. Zaštitni vodič u kutiji ne smije nedostajati, čak i kad je sam ventilator dvostruko izolovan.

Stručno urađena montaža važna je i za garanciju proizvođača i u slučaju štete koju prijavljujete osiguranju.

• ventilator daleko od tuša, npr. iznad vrata, pa se para u međuvremenu kondenzuje na zidovima,
• nepovratna klapna nedostaje kod zajedničkog šahta, pa u stan ulaze mirisi od komšija,
• pogrešno spojen naknadni rad, pa se ventilator nakon gašenja svjetla ne isključuje ili uopšte ne radi dodatno vrijeme,
• zamijenjeni vodiči ili nedostaje zaštitni vodič, pa ventilator ne reaguje kako treba i nastaje sigurnosni rizik,
• preslab model za dugu cijev, pa ventilator radi, a vlaga ostaje,
• loše vođeni kanali za kabl, npr. ukoso preko zida, pa pri kasnijem bušenju lako pogodite kabl,
• zatvoren ventilator, do kojeg se nakon postavljanja pločica ili spuštenog plafona ne može doći radi čišćenja.

Pri preuzimanju neka vam električar pokaže ventilator u svim režimima rada. Provjerite:

• ventilator je čvrsto postavljen, ne zvecka i ne vibrira,
• spoj s cijevi ili šahtom je zaptiven,
• kad prinesete list papira rešetki, ventilator ga vidljivo privlači,
• uključuje se kako je dogovoreno, prekidačem, sa svjetlom ili senzorom,
• naknadni rad je podešen i ventilator se poslije njega sam isključuje,
• kod senzora vlage je podešena osjetljivost i znate kako je promijeniti,
• nepovratna klapna se slobodno pomjera i zatvara se kad se ventilator isključi,
• kanali u zidu su zatvoreni, a okolina je čista,
• do ventilatora se može doći radi čišćenja rešetke,
• dobili ste uputstvo i znate koji osigurač pripada ovom strujnom krugu.