Struganje stare vodene boje

Najjednostavnija proba traje nekoliko sekundi. Pređite suhim dlanom preko zida. Ako vam na ruci ostane bijeli prah, boja "prlja" i vrlo vjerovatno je riječ o krednoj ili tutkalnoj boji. Druga proba je s mokrom spužvom: vodena boja nakon nekoliko poteza omekša, razmaže se ili se počne spirati. Disperzivna boja ostaje čvrsta.

Zašto je to važno? Kredni sloj je mekan i ne drži se dobro za podlogu. Nova boja se za njega jeste zalijepi, ali drži samo za taj prah. Dok se suši, sloj se steže i cijelo krečenje počne se ljuštiti u ljuspicama, često već nakon nekoliko sedmica. Pomoći može i obična ljepljiva traka: zalijepite je na zid, čvrsto pritisnite i naglo povucite. Ako na njoj ostane mnogo stare boje, podlogu treba očistiti.

Krečna boja je obično tvrđa i manje prlja. Kod jednog ili dva čvrsta sloja ponekad je dovoljno da se zid temeljito premaže penetrantom, odnosno osnovnim premazom koji učvrsti podlogu. Kod debelih, ispucalih ili slojeva koji se ljušte i nju treba skinuti.

Kod vodene boje gotovo uvijek se koristi metoda kvašenja. Voda omekša boju, pa nema potrebe za brušenjem ni hemijom. U praksi postupak izgleda ovako:

• priprema prostorije: iznijeti ili pokriti namještaj, pod pokriti folijom, a preko nje staviti papir ili karton koji upija vodu i ne kliže,
• zaštita struje: isključiti osigurač za taj strujni krug, a utičnice i prekidače prelijepiti trakom, jer u njih curi voda,
• kvašenje: zid nakvasiti toplom vodom pomoću valjka, molerske četke ili prskalice, uvijek na manjim površinama,
• čekanje: pustiti da voda djeluje dok boja ne omekša, obično otprilike 10 do 20 minuta, kod debljih slojeva i duže te više puta,
• struganje: širokom špahtlom ili strugalicom povlačiti pod blagim uglom, bez pritiskanja u malter,
• pranje: ostatke isprati spužvom i čistom vodom, dok zid ne prestane prljati,
• sušenje: pustiti da se zid temeljito osuši prije sljedećih koraka.

Nakon struganja obično slijedi popunjavanje pukotina i oštećenja, gletovanje po potrebi, lagano brušenje i nanošenje penetranta. Penetrant učvršćuje podlogu i ujednačava koliko ona upija. To su zasebni poslovi, ali bez njih nema dobrog krečenja.

Ista površina jednom može trajati sat vremena, a drugi put cijelo popodne. Na zahtjevnost, a time i na cijenu, najviše utiču:

• broj slojeva: jedan tanak kredni sloj silazi gotovo sam, a desetak slojeva iz raznih decenija treba kvasiti više puta,
• vrsta boje: kredna i tutkalna boja brzo omekšaju, krečna sporije i ponekad traži više truda,
• plafon ili zid: plafon je fizički teži, voda kaplje, a radi se s merdevina ili pokretne skele,
• stanje maltera: ako se pri kvašenju pokaže šupalj ili trošan malter, dolazi i popravka,
• detalji: štukature, rozete, lajsne, uglovi i dijelovi oko prozora rade se polako i ručno,
• prazna ili namještena prostorija: u praznom prostoru radi se brže i s manje rizika od oštećenja,
• plijesan: zahvaćena mjesta treba tretirati sredstvom protiv plijesni i otkriti odakle dolazi vlaga.

Poseban slučaj su gips-kartonske ploče. One se ne smiju previše nakvasiti, jer bi papirni sloj upio vodu i počeo se odvajati. Kvase se samo lagano, a stružu vrlo pažljivo.

Struganje vodene boje može savladati i spretan laik. Nisu potrebni hemija ni bučan alat, samo strpljenje. Za plafon obezbijedite stabilne merdevine ili malu skelu. Mislite i na zaštitne naočale, jer kapi s krečom nadražuju oči.

1. Napraviti probu dlanom i mokrom spužvom i provjeriti da je riječ o vodenoj boji.
2. Iznijeti namještaj, pod pokriti folijom i papirom koji upija vodu, rubove prelijepiti trakom.
3. Isključiti osigurač za prostoriju i prelijepiti utičnice i prekidače.
4. Pripremiti kantu tople vode, valjak ili prskalicu, široku špahtlu i spužvu.
5. Nakvasiti površinu od otprilike jednog do dva kvadratna metra.
6. Sačekati da boja omekša i po potrebi nakvasiti još jednom.
7. Ostrugati omekšali sloj potezima odozgo prema dolje, strugalicu držati položeno.
8. Isprati ostatke spužvom i vodu redovno mijenjati.
9. Nastaviti na sljedećoj površini, dok cijeli zid ne bude gotov.
10. Pustiti da se zid osuši, zavisno od temperature i provjetravanja, obično najmanje jedan dan.
11. Provjeriti zid dlanom i trakom, a tek onda gletovati i nanijeti penetrant.

U praksi se dešava da neko ostruže samo mjesta koja se ljušte, a ostatak prekreči. Nova boja onda drži na staroj kredi i s vremenom otpada i tamo gdje je zid izgledao dobro. Druga greška je površno pranje. Ako zid nakon struganja i dalje prlja, penetrant nema za šta da se uhvati.

Često se koristi i previše oštar alat ili prejak pritisak. Strugalica tada urezuje brazde u malter i dobijate nepotrebno gletovanje. Problem pravi i nestrpljivost: gletovanje ili krečenje na mokrom zidu dovodi do fleka i slabog prianjanja. Ne potcjenjujte ni vodu oko utičnica. Isključivanje osigurača i lijepljenje trake traju minut.

Kad preuzimate posao koji je uradio moler ili provjeravate vlastiti rad, obratite pažnju na sljedeće:

• zid nakon prelaska suhim dlanom ne prlja,
• ljepljiva traka nakon povlačenja ne odnosi ostatke boje,
• na zidu nisu ostala ostrvca stare boje, naročito u uglovima, kod lajsni i oko prozora,
• malter nije izbrazdan dubokim tragovima strugalice,
• šuplja ili trošna mjesta su označena i dogovorena za popravku,
• pod, prozori i štokovi su čisti i bez osušenih ostataka,
• zid je prije sljedećih koraka suh i na pogled i na dodir.