Bandažiranje: popravka pukotina u zidovima i plafonima

Većina pukotina u unutrašnjosti nije problem nosive konstrukcije. Nova zgrada se u prvim godinama slegne, a sitne pukotine se javljaju uglavnom tamo gdje se susreću različiti materijali, recimo zid od bloka i betonski plafon. Malter se pri sušenju skuplja, zidovi reaguju na promjene temperature i vlage, a u starijim kućama je površinski sloj krt, pa je dovoljno štemanje za novu elektroinstalaciju. Kod gips-kartona pucaju spojevi koji nisu dobro armirani.

Prema veličini, pukotine se mogu grubo podijeliti ovako:

• pukotine debljine dlake na površini, često nakon sušenja maltera ili boje: ako se ne šire, ponekad je dovoljan tanak sloj mase bez trake,
• vidljive pukotine otprilike do 2 mm, obično u uglovima, na spojevima gips-kartona i na spoju materijala: ovdje bez trake i mase ne ide,
• duboke pukotine i pukotine koje "rade", koje se vraćaju ili se postepeno šire: trebaju širu armaturnu mrežicu i više slojeva mase.

Ako se pukotina nakon popravke stalno vraća, ide koso od ugla prozora, širi se ili prolazi kroz cijelu debljinu zida, to više nije posao za molera. Tada neka stanje pogleda statičar. U stambenoj zgradi o tome obavijestite upravitelja zgrade, jer se može raditi o nosivoj konstrukciji cijele zgrade koju dijele svi etažni vlasnici.

Postupak je sličan na malteru i na gips-kartonu, razlika je uglavnom u izboru trake i mase.

Priprema

Oko pukotine se skine rastresit malter i boja koja se ljušti. Sama pukotina se nožem ili ivicom špahtle proširi u oblik slova V, da masa ima gdje ući i za šta se uhvatiti. Prašina se očisti četkom ili usisivačem. Stare, prašnjave i jako upojne površine se premažu dubinskom podlogom (penetracijom), da se masa ne osuši prebrzo i da dobro prione.

Postavljanje trake

Samoljepljiva traka od staklenih vlakana lijepi se direktno na suhu podlogu. Papirna traka se utiskuje u tanak sloj svježe mase, a špahtlom se istisne zrak i višak mase. Traka mora ležati ravno, bez mjehurića i nabora, jer će se inače svaka neravnina vidjeti nakon krečenja.

Gletovanje i brušenje

Prvi sloj mase potpuno prekrije traku i razvuče se u stranu. Kad se osuši, površina se lagano prebrusi i nanese se drugi, tanji i širi sloj, koji prelaz izvuče u ravninu sa zidom. Vrijeme sušenja zavisi od mase, temperature i debljine sloja, zato se držite uputstva proizvođača. Na kraju se površina prebrusi finim brusnim papirom ili mrežicom, obično granulacije otprilike 120 do 180, i prije krečenja premaže podlogom.

• papirna traka je standard kod gips-kartona, čvrsta je i dobro drži oblik, ali traži precizno utiskivanje u masu,
• samoljepljiva traka od staklenih vlakana se lako postavlja, pa je omiljena kod manjih popravki i kod početnika,
• armaturna mrežica je šira i odgovara za dublje pukotine, uglove i prelaze između materijala,
• ugaoni profili štite i učvršćuju vanjske uglove gips-kartona.

Za unutrašnje zidove i gips-karton najčešće se koristi gipsana masa za spojeve, koja se lako brusi. Za završno izravnavanje služi fini završni glet. U uglove gdje se susreću različiti materijali i spoj se prirodno pomjera, recimo između plafona i pregradnog zida od gips-kartona, često se stavlja elastični akrilni kit, jer bi tvrda gipsana masa tu prije ili kasnije pukla.

Najjednostavnija je kratka pukotina na ravnom zidu u praznoj prostoriji koja će se ionako cijela krečiti. Više vremena traže pukotine na plafonu, u uglovima i na spoju plafona i zida, gdje se radi s merdevina i u nezgodnom položaju. Sporiji je i rad na starom, trošnom malteru, koji prvo treba očistiti i učvrstiti, kao i kod pukotina koje rade i traže više slojeva. U stanu u kojem se živi treba pokriti namještaj i pod, što također dodaje posla. S druge strane, prednost je kad se bandažiranje radi zajedno s krečenjem ili gletovanjem cijele prostorije, jer se koraci koji se nadovezuju rade odjednom.

• masa bez trake: za pukotinu koja se pomjera nije dovoljna, pukotina se obično vrati,
• loše postavljena traka: mjehurići, nabori i slabo pritisnute ivice prave vidljive valove ispod boje ili se traka s vremenom odlijepi,
• žurba: masa nanesena na sloj koji se nije osušio često se ulegne ili ispuca,
• preskočena podloga: masa i boja slabije drže, a popravljeno mjesto se nakon krečenja razlikuje po sjaju ili nijansi,
• preusko gletovanje: debela traka mase usko oko trake napravi ispupčenje, drugi sloj treba razvući šire,
• površno brušenje: tragovi špahtle i oštri prelazi ispod boje se vide još jače, naročito kad svjetlo s prozora pada sa strane.

Manju pukotinu na zidu do koje dosežete s niskih merdevina možete popraviti i sami. Veće površine, plafone preko cijele prostorije ili nove gips-kartonske konstrukcije pametnije je prepustiti moleru ili gipsaru.

1. Pokriti pod i namještaj oko mjesta popravke.
2. Skinuti rastresit malter i boju, a pukotinu nožem proširiti u oblik slova V.
3. Očistiti prašinu iz pukotine i okoline četkom ili usisivačem.
4. Premazati okolinu pukotine dubinskom podlogom i ostaviti da se osuši prema uputstvu na pakovanju.
5. Popuniti pukotinu masom i zalijepiti ili utisnuti traku tačno na sredinu pukotine.
6. Prekriti traku prvim slojem mase i razvući ga u stranu.
7. Nakon sušenja lagano prebrusiti i nanijeti drugi, širi i tanji sloj.
8. Prebrusiti u ravninu finim papirom, otprašiti i premazati podlogom prije krečenja.

• kad se baterijskom lampom posvijetli sa strane, ne vide se ivice trake ni tragovi špahtle,
• popravljeno mjesto glatko prelazi u okolni zid, bez ispupčenja,
• traka nigdje ne odstaje i ispod mase nema mjehurića,
• površina je prije krečenja otprašena i premazana podlogom,
• u uglovima koji se pomjeraju korišten je elastični kit,
• nakon krečenja popravljeno mjesto se ne razlikuje po sjaju ni nijansi.