Ugradnja i štemanje podžbuknog tijela

Pod pojmom podžbukno tijelo ljudi misle na različite stvari. Najčešće je to tijelo podžbukne baterije za tuš ili kadu, tijelo zidne baterije za umivaonik ili podžbukni WC modul, odnosno metalni okvir s ugradbenim vodokotlićem. Postupak je sličan, razlika je u dimenzijama i u tome koliko zida treba razbiti.

Za bateriju je dovoljan otvor za samo tijelo i kanali za dovod hladne i tople vode. Za WC modul se u zidanom zidu često uređuje veći dio zida, ili se okvir postavi ispred zida i obloži gips-kartonom. U gips-kartonskom zidu se ništa ne štema: tijelo se pričvrsti vijcima za metalnu konstrukciju ili za montažnu ploču.

Ako tipka za WC treba imati osvjetljenje ili elektronsko upravljanje, dovod struje do nje je posao za kvalifikovanog električara, a ne za vodoinstalatera.

Označavanje položaja

Prvo se, prema uputstvu proizvođača, označe osa tijela, visina i položaj priključaka. Baterija za tuš se obično postavlja otprilike na visini od 100 do 120 cm iznad poda. To zavisi od visine ukućana i od toga imate li i tuš sa stropa. Kod WC modula se visina školjke i tipke podešava prema uputstvu, a okvir za to ima oznake. Iskusan majstor pritom razmisli i o rasporedu pločica, da ručica ne bi nespretno pala na fugu ili na rub pločice.

Štemanje otvora i kanala

Kanali se rade glodalicom za zidove s usisavanjem, a otvor za tijelo krunom ili štemaricom. Dubina zavisi od tijela i u praksi je obično oko 7 do 12 cm. Kanali idu okomito ili vodoravno, nikad ukoso. Tako se kasnije lakše pogodi gdje u zidu prolazi cijev, recimo kada budete bušili rupu za policu.

Postavljanje na pravu dubinu

Ovo je najvažniji korak. Većina tijela na zaštitnom plastičnom poklopcu ima oznake najmanje i najveće dubine. One se odnose na gotovu površinu zida, zajedno s ljepilom i pločicama. Zato se tijelo postavlja prema budućim pločicama, a ne prema golom zidu. Mora biti u libeli i okomito, inače će rozeta ili tipka stajati krivo.

Učvršćivanje i spajanje

Tijelo se mehanički pričvrsti za zid vijcima ili nosačima, a zatim se fiksira malterom ili gipsanom masom. Sama montažna pjena nije dovoljna, jer se tijelo pri okretanju ručice i pri udarima pritiska u cijevima može olabaviti. Nakon toga se spajaju dovodi od višeslojnih (alu-plast), PPR ili bakrenih cijevi, zavisno od sistema koji imate u stanu ili kući.

Tlačna proba i zaptivanje

Prije zatvaranja zida radi se tlačna proba prema uputstvu proizvođača cijevi. Zid se zatvara tek kada spojevi drže. U mokroj zoni kod tuša slijedi hidroizolacija s posebnim manžetama oko izvoda, da voda ne bi curila iza pločica.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, najviše zavisi od zida u koji se tijelo ugrađuje.

• gasbeton (siporeks) i gips-karton su najjednostavniji, lako se i brzo režu,
• puna ili šuplja opeka je uobičajena, ali kod šupljih blokova otvor treba dobro popuniti da bi tijelo čvrsto držalo,
• beton i armiranobetonski paneli su najtvrđi, štemanje je sporo, bučno i prašnjavo, a često se naiđe na armaturu,
• stari mješoviti zid (opeka i beton, razne ranije popravke) donosi iznenađenja i tijelo se u njemu teže sidri.

Posao se produžava i kada je dovod vode daleko, kada cijevi treba voditi kroz drugu prostoriju, kada stare cijevi prvo treba zamijeniti ili kada je baterija složenija i ima više izlaza. S druge strane, posao ide brže ako je kupatilo već očišćeno do golog zida i ako ste unaprijed izabrali tačan model baterije i pločice.

U zgradama od betonskih panela zidovi oko kupatila su često nosivi. U nosivi zid se ne smije štemati bilo kako. Posebno vodoravni kanali i veći otvori mogu oslabiti konstrukciju. Zato se prije radova javite upravitelju zgrade i provjerite kakva pravila u zgradi vrijede za etažne vlasnike.

Kod većeg zahvata u nosivi zid dobro je da stanje pogleda statičar. Često se problem riješi gradnjom instalacione predzidne obloge od gips-kartona. U nju se tijelo ugradi bez štemanja u nosivi zid. Takva obloga oduzme nekoliko centimetara prostora, ali je za konstrukciju sigurnija.

• pogrešna dubina tijela: ako je preduboko, produžni nastavak možda neće biti dovoljan, a ako je preplitko, rozeta odstoji od pločica,
• tijelo nije u libeli: ručica ili tipka stoje krivo i to se više ne može popraviti bez razbijanja,
• preskočena tlačna proba: spoj koji propušta pokaže se kao vlažna mrlja na zidu ili kod komšije,
• učvršćivanje samo pjenom: tijelo se s vremenom pomjeri i ošteti zaptivke ili pločice,
• izostavljena hidroizolacija oko izvoda: voda curi iza pločica i zid se vlaži,
• bačeno uputstvo za montažu: pri servisu ili zamjeni uloška teško je pronaći rezervne dijelove.

U praksi se često desi da kupac pločice izabere tek nakon što je tijelo ugrađeno. Ako druge pločice zajedno s ljepilom imaju drugačiju debljinu od planirane, tijelo više ne odgovara. Zato se isplati izabrati pločice unaprijed.

Prije zatvaranja zida i postavljanja pločica prođite s majstorom kroz ove tačke:

• tijelo je čvrsto pričvršćeno i ne pomjera se kada ga pritisnete,
• u libeli je i okomito, a osa odgovara oznaci,
• dubina odgovara oznakama na poklopcu s obzirom na planirane pločice,
• hladna i topla voda su spojene na pravu stranu,
• tlačna proba je urađena i spojevi su suhi,
• zaštitni poklopac tijela je ostao na mjestu, da u njega ne uđe malter,
• oko izvoda u mokroj zoni postavljene su hidroizolacione manžete,
• imate fotografije zida s rasporedom cijevi prije zatvaranja,
• uputstvo za montažu i dokumenti za tijelo su sačuvani za budući servis.