Montaža tuš kanalice i betoniranje

Postupak zavisi od konkretne kanalice, pa vodoinstalater uvijek radi prema uputstvu proizvođača. Princip je ipak sličan:

1. Provjerava se odvodna cijev: da je prohodna i čista i da njen položaj i pad dozvoljavaju spajanje.
2. Podloga se očisti i izravna. Mora biti čvrsta, bez pukotina i šupljina.
3. Uz zidove se postavljaju rubne dilatacione trake, da se estrih ne oslanja direktno na zid.
4. Kanalica se postavlja na podesive nožice ili nosače. Visina se namjesti tako da gornja ivica kasnije bude u ravni s pločicama, a libelom se provjeri ravnina po dužini i po širini.
5. Odvod kanalice se spaja na kanalizaciju, obično preko plastičnih HT cijevi. Spoj treba biti dobro zaptiven, ali blago elastičan.
6. U kanalicu se naspe voda i posmatra se da li otiče ravnomjerno i da li spoj kapa.
7. Kanalica se prelijepi trakom da u nju ne uđe beton, pa se postepeno obetonira. Mješavina se razastire ravnomjerno, da ne pomjeri kanalicu.
8. Estrih se izvlači s padom prema kanalici i ostavi da se osuši i očvrsne.

Zašto toliko provjera prije betona? Zato što se sve što je ispod estriha kasnije popravlja samo razbijanjem. Nekoliko minuta s libelom i kantom vode uštedi mnogo živaca.

Kanalice se prave od plastike ili nehrđajućeg čelika. Plastično tijelo je lagano i za običan kućni tuš sasvim je dovoljno. Kanalice od inoksa su otpornije i biraju se tamo gdje se tuš koristi često ili gdje treba robusnije rješenje.

Važniji od materijala su način odvoda i ugradbena visina:

• Horizontalni odvod ide u stranu i spaja se na cijev položenu u podu. Najčešći je, ali traži dovoljnu visinu slojeva poda.
• Vertikalni odvod ide direktno dolje, na primjer kroz ploču ispod kupatila ili u pripremljenu cijev. Koristi se kada u podu nema mjesta za vodoravno vođenje cijevi.
• Niske kanalice s manjom ugradbenom visinom pomažu pri renovacijama, gdje se pod ne može mnogo podići.

Kanalica se najčešće postavlja uz zid. Pod tada pada samo u jednom smjeru, pločice se jednostavnije sijeku i voda otiče ravnomjerno. Kvalitetni podni slivnici imaju sifon koji sprečava širenje neugodnih mirisa i proizvedeni su prema standardu BAS EN 1253. To se isplati provjeriti u tehničkom listu.

U novogradnji je montaža jednostavnija. Visina estriha se planira unaprijed, odvod se vodi tačno tamo gdje treba, a pad se pravi već pri betoniranju. Pri renovaciji se često ispostavi da je stari pod prenizak ili da odvod leži na drugom mjestu nego što bi trebalo. Tada se glodaju kanali, premješta cijev ili se cijeli pod podiže.

Zahtjevnost, a time i obim posla, najviše povećavaju:

• mala visina poda, zbog koje treba tražiti nisku kanalicu ili glodati,
• premještanje ili produžavanje odvodne cijevi,
• neravna ili ispucala podloga, koju prvo treba popraviti,
• podno grijanje, koje se mora uskladiti s položajem kanalice i debljinom estriha,
• loš pristup, na primjer stan na višem spratu bez lifta.

Samo betoniranje još ne čini tuš vodonepropusnim. Cementni estrih propušta vodu, pa se na gotovu i očvrslu podlogu nanosi elastični hidroizolacijski premaz, obično u dva sloja. U prvi sloj se ulažu zaptivne trake: u uglove, na spoj zida i poda i oko kanalice. Mnoge kanalice imaju fabrički zalijepljenu zaptivnu traku, koja se ulaže direktno u premaz.

Najrizičnija mjesta su spoj kanalice s izolacijom i ugao gdje se kanalica susreće sa zidom. Propuštanje se tu često pokaže tek nakon nekoliko mjeseci, na primjer kao vlažna mrlja na zidu susjedne sobe ili na plafonu kod komšije ispod.

Kada se izolacija osuši prema uputama proizvođača, tuš kabina se napuni vodom i ostavi tako da stoji. Pločice se postavljaju tek kada je jasno da voda nigdje ne curi. Pazite i na vrijeme sušenja estriha: cementni estrih obično treba nekoliko dana dok se po njemu može hodati, a duže dok se na njega može nanositi izolacija i lijepiti pločice. Tačna vremena navodi proizvođač mješavine. Dok se suši, estrih treba zaštititi od propuha i direktnog sunca.

• Pogrešan pad. Obično se pravi otprilike 1,5 do 2 % prema kanalici. Kod manjeg pada voda stoji u uglovima, a kod neravnomjernog teče izvan tuša.
• Pomjerena kanalica. Ako nije dobro podbočena, beton je pri ugradnji podigne ili nakrivi. Rešetka tada nije u ravni s pločicama.
• Tanak sloj betona iznad cijevi. Cijev treba biti prekrivena dovoljno debelim estrihom, obično oko 4 cm, inače prijete pukotine.
• Krut ili nezaptiven spoj s odvodom. Uzrokuje neugodan miris i vodu ispod estriha.
• Izostavljene trake ili jedan tanak sloj premaza. Ušteda na hidroizolaciji najskuplje se plaća, jer popravka znači skidanje pločica.
• Pločice bez probe vodom. Greška se tada traži tek kada je kupatilo završeno.

Pri preuzimanju se isplati proći kroz ove tačke prije postavljanja pločica, a zatim ponovo na kraju:

• gornja ivica kanalice je u visini budućih pločica i u ravnini,
• kanalica se ne pomjera kada se pritisne i oko nje nema šupljina,
• prolivena voda otiče ravnomjerno i u tuš kabini ne ostaju lokve,
• spoj s odvodom je isproban prije betoniranja i nije kapao,
• estrih oko kanalice nema pukotina,
• izolacija je u dva sloja, s trakama u uglovima i oko kanalice,
• proba vodom je urađena prije postavljanja pločica,
• sifon je na mjestu i iz odvoda se ne osjeća kanalizacija,
• rešetka i sifon mogu se izvaditi radi čišćenja,
• imate uputstvo za montažu i tehnički list kanalice za slučaj reklamacije.