Zidanje pregradnih zidova do 12,5 cm (cigla/Ytong)

Postupak je kod cigle i porobetona sličan, razlika je uglavnom u tome čime se blokovi spajaju. Porobeton se lijepi tankoslojnim ljepilom, a fuga je obično do 3 mm. Klasična cigla zida se u malter sa fugom od otprilike 1 cm, a brušena cigla na ljepilo ili pjenu, prema uputstvu proizvođača.

1. Izmjeriti i označiti položaj zida na podu, zidovima i stropu, zajedno sa vratnim otvorima.
2. Provjeriti i očistiti podlogu, a u kupatilu ili na betonskoj ploči u prizemlju postaviti hidroizolacionu traku ispod prvog reda.
3. Položiti prvi red u malter za izravnavanje i pažljivo ga poravnati libelom. Greške iz prvog reda kasnije se više ne mogu ispraviti.
4. Zidati sljedeće redove na preklop, tako da se vertikalne fuge pomjeraju barem za trećinu dužine bloka.
5. Spojiti novi zid sa postojećim zidovima pomoću ravnih ankera od nehrđajućeg čelika, koji se ulažu u horizontalne fuge, obično u svaki drugi ili treći red.
6. Postaviti nadvoj iznad vratnog otvora, sa dovoljnim oslanjanjem na obje strane, prema uputstvu proizvođača.
7. Ispod stropa ostaviti razmak od otprilike 1 do 2 cm i popuniti ga elastičnim materijalom, naprimjer montažnom pjenom.

Prije malterisanja na spojeve različitih materijala i na uglove vratnih otvora postavlja se armaturna mrežica. Ona znatno smanjuje rizik da se na zidu kasnije pojavi tanka pukotina.

Oba materijala dobro služe za običan pregradni zid, samo svaki ima druge prednosti.

• Porobeton (Ytong i slični blokovi) je lagan, reže se testerom, a kanali za električne instalacije prave se bez muke. Zid brzo raste i vrlo je ravan, pa je dovoljan tanak sloj maltera ili glet. Slabija strana mu je lošija zvučna izolacija i manja čvrstoća kad treba okačiti teške stvari. Za to se koriste tiple namijenjene porobetonu.
• Keramička pregradna cigla je teža i zato bolje prigušuje buku. Dobra je između spavaće sobe i dnevnog boravka ili između dva stana. Bolje drži i kuhinjske elemente ili bojler. Rad je nešto sporiji, a kod zidanja u malter treba računati na deblji sloj maltera.
• Gipsani pregradni blokovi takođe se lijepe i daju glatku površinu. U vlažne prostorije stavljaju se samo vodootporne vrste.

Zašto se u praksi porobeton često bira i tamo gdje bi cigla bila bolja zbog buke? Zato što je lakši, što pomaže kod starijih stropova, a rad s njim ide brzo. Ako vam je tišina važna, pitajte majstora za deblju ili težu varijantu zida.

Najbrže se zida ravan pregradni zid bez otvora, u praznoj prostoriji sa ravnim podom. Posao je zahtjevniji, pa time i skuplji, najčešće kada postoji:

• neravan ili oštećen pod koji prvo treba izravnati,
• više vratnih otvora, uglovi, lukovi ili kosi spoj sa potkrovljem,
• rad u stanu u kojem se živi, uz pokrivanje namještaja i čišćenje,
• nošenje materijala na viši sprat bez lifta,
• potreba da se prije spajanja poprave okolni zidovi,
• vlažna prostorija u kojoj treba riješiti izolaciju ispod prvog reda.

Pregradni zid ne dira nosivu konstrukciju, ali i dalje opterećuje strop ispod sebe. Oprez je potreban u starijim kućama sa drvenim gredama u međuspratnoj konstrukciji: težak zid od cigle može ih preopteretiti. U takvom slučaju dobro je da strop pogleda statičar, a lakši materijal često je pametniji izbor.

Nove električne instalacije u zidu smije spojiti samo ovlašteni električar. Kanale možete isplanirati unaprijed, ali priključivanje nije posao za laika.

• neporavnat prvi red, zbog kojeg zid „bježi“, pa vrata kasnije ne sjednu u štok,
• zid zazidan nakruto do samog stropa, koji pukne kada se strop malo ugne,
• izostavljeni ankeri, pa se u uglu uz stari zid pojavi vertikalna pukotina,
• predebele fuge ljepila kod porobetona, koje smanjuju čvrstoću i ravnost zida,
• malterisanje bez mrežice na spoju cigle i porobetona,
• kanali za struju isječeni preduboko ili koso, koji oslabe zid.

Nenosivi zid od porobetona može sazidati i spretan laik ako ima vremena i dobru libelu. Električne instalacije ipak prepustite električaru, a ako niste sigurni kakav je strop, posavjetujte se sa statičarem.

1. Označiti položaj zida laserom ili špagom na podu, zidovima i stropu.
2. Očistiti podlogu od prašine i ostataka starih slojeva.
3. Položiti prvi red u malter za izravnavanje i svaki blok provjeriti libelom u oba smjera.
4. Pustiti da se malter ispod prvog reda stegne, prema uputstvu proizvođača.
5. Nanositi ljepilo nazubljenom gletericom na horizontalnu i bočnu stranu bloka i zidati na preklop.
6. Ulagati ankere od nehrđajućeg čelika u fuge na spoju sa postojećim zidom.
7. Postaviti nadvoj iznad vrata, a ispod stropa ostaviti razmak za pjenu.
8. Izravnati neravnine rendetom za porobeton i prije malterisanja postaviti mrežicu na spojeve.

• zid je vertikalan i ravan, što provjerite dugom letvom na nekoliko mjesta,
• vertikalne fuge su smaknute, a ne jedna iznad druge,
• na spoju sa starim zidovima vide se ankeri ili su dokumentovani fotografijom,
• ispod stropa je elastičan razmak, a ne tvrdo zazidan spoj,
• vratni otvor ima odgovarajuću širinu i visinu za planirani štok,
• nadvoj je dovoljno duboko oslonjen na obje strane,
• u kupatilu je ispod prvog reda postavljena izolacija,
• na spojevima materijala je prije malterisanja postavljena mrežica.