Zidanje dimnjaka tipa Schiedel

Dimnjak tipa Schiedel ima tri sloja koji tačno ulaze jedan u drugi:

• plašt od dimnjačkih blokova, obično od lakog betona, koji nosi cijeli dimnjak i štiti okolinu od toplote,
• izolacija između plašta i cijevi, koja čuva toplotu dimnih plinova da se u dimnjaku ne stvara više kondenzata nego što je neophodno,
• keramička cijev, koja podnosi visoku temperaturu, vlagu i kiseline iz dimnih plinova.

Uz to sistem ima i posebne dijelove: donji element s posudom za odvod kondenzata, element s otvorom i vratima za čišćenje, priključni komad za dimovodnu cijev od kotla ili peći i završetak iznad krova, odnosno kapu dimnjaka s pokrovnom pločom. Pored kanala za dim često se vodi i ventilacioni kanal.

1. Provjera podloge. Dimnjak je težak, pa mora stajati na čvrstom temelju ili na ploči koja je projektovana za takvo opterećenje. Podloga mora biti ravna i vodoravna.
2. Postavljanje donjeg elementa. Prvi blok se polaže u malter tačno po libeli. Svako odstupanje se s visinom povećava i dimnjak bi se počeo naginjati.
3. Posuda za kondenzat i element za čišćenje. Na samom dnu postavlja se posuda s odvodom kondenzata, a iznad nje element s otvorom za čišćenje. Ne ugrađuju se naknadno, nego redom s ostalim dijelovima.
4. Zidanje plašta i ulaganje cijevi. Blokovi se zidaju malterom koji preporučuje proizvođač, a keramičke cijevi se spajaju posebnim kiselootpornim kitom. Višak kita se odmah skida, da unutar kanala ne ostanu izbočine. Izolacija se ulaže prema sistemu, tako da cijev ostane u sredini.
5. Priključni komad. Postavlja se na visini koja odgovara kotlu ili kaminu. Visinu je dobro izmjeriti unaprijed, jer je naknadno bušenje gotovog dimnjaka nepotreban rizik.
6. Prolaz kroz međuspratne konstrukcije i krov. Oko dimnjaka se ostavlja propisani razmak od drvenih greda i drugih zapaljivih materijala. Taj prostor se ne popunjava ničim što može goriti.
7. Kapa dimnjaka i završni radovi. Iznad krova dimnjak se završava pokrovnom pločom. Vanjski dio se malteriše otpornim fasadnim malterom, oblaže ili se koristi gotov plašt kape. Prolaz kroz krov se opšiva limom i zaptiva.

Zašto se cijev ne smije čvrsto zazidati u plašt? Keramika se pri grijanju širi. Ako nema prostora, plašt puca. Zato sistem predviđa slobodno ležanje cijevi i dilataciju, naročito kod pokrovne ploče.

Sistem se bira prema tome šta ćete priključiti na dimnjak:

• kamin, kaminska peć, kotao na drva, pelet ili ugalj traže dimnjak za visoku temperaturu dimnih plinova i otpornost na izgaranje čađi,
• moderni plinski i kondenzacioni kotlovi imaju hladne i vlažne dimne plinove, često pod pritiskom, pa im treba cijev predviđena za vlažni rad ili drugo rješenje prema uputstvu proizvođača kotla,
• dva uređaja, na primjer kamin i kotao, obično traže dva odvojena kanala, a spajanje u jedan kanal moguće je samo na osnovu proračuna.

Prečnik kanala i visinu dimnjaka treba odrediti projektant ili dimnjačar prema snazi uređaja. Prevelik prečnik vuče loše, isto kao i premali.

Složenost posla, a time i cijenu, najviše određuje:

• visina dimnjaka i broj spratova kroz koje prolazi,
• broj kanala i da li postoji ventilacioni kanal,
• da li je riječ o novoj kući, gdje se s dimnjakom računa od početka, ili o postojećoj, gdje treba probijati međuspratne konstrukcije i krov,
• stanje podloge, ako treba praviti novi temelj ili ojačati ploču,
• pristup krovu i potreba za skelom pri zidanju kape,
• način završne obrade kape: malter, obloga ili gotov plašt,
• prenos teških blokova u potkrovlje ili kroz usko stepenište.

U praksi se često desi da najviše vremena ne odnese samo zidanje, nego prolaz kroz krovište i krov, gdje treba prilagoditi grede i iznova urediti pokrov oko dimnjaka.

Prije prvog loženja gotov dimnjak treba stručno pregledati dimnjačar. On provjerava da li je dimnjak pravilno izveden, da li vuče i da li je odgovarajući za uređaj koji priključujete. Taj pregled je važan i za vašu sigurnost i u slučaju štete kod osiguranja.

Priključak plinskog kotla smije uraditi samo ovlašteni plinoinstalater, a sve električne radove kvalifikovani električar. Ako osjetite miris plina, odmah napustite prostoriju i pozovite 112.

• donji element nije vodoravan i dimnjak se postepeno naginje,
• cijevi spojene običnim malterom umjesto kiselootpornim kitom,
• kit istisnut u unutrašnjost kanala, gdje zadržava čađ,
• nema dilatacije cijevi, pa ona pritiska plašt i pokrovna ploča puca,
• drvene grede ili toplotna izolacija krova direktno uz dimnjak, bez propisanog razmaka,
• dimnjak prenisko iznad krova, pa slabo vuče i po vjetru vraća dim,
• loše zaptiven prolaz kroz krov, kroz koji prokišnjava u potkrovlje,
• odvod kondenzata nedostaje ili nije priključen.

• dimnjak je vertikalan, što ćete provjeriti libelom ili viskom na više mjesta,
• otvor za čišćenje je pristupačan i vrata dobro zaptivaju,
• posuda za kondenzat je postavljena i odvod kondenzata je priključen,
• priključni komad je na visini koja odgovara uređaju,
• oko dimnjaka u međuspratnim konstrukcijama i krovištu nema zapaljivih materijala bliže nego što dozvoljava proizvođač,
• kapa dimnjaka je dovoljno visoko iznad krova, a pokrovna ploča je cijela, bez pukotina,
• prolaz kroz krov je opšiven limom i ne prokišnjava,
• malter ili obloga kape su neoštećeni i bez pukotina,
• imate dokumentaciju za ugrađeni sistem i izvještaj dimnjačara o pregledu dimnjaka.