Postavljanje mrežice na zidane pregradne zidove

Ne treba svaki pregradni zid mrežicu po cijeloj površini. Ipak, postoje situacije u kojima rizik od pukotina jasno raste, i tada se mrežica isplati:

• novogradnja: zid se još suši, a zgrada se prvih godina blago širi i skuplja, pa pregradni zidovi rade više nego u staroj kući,
• spoj različitih materijala: kada se cigla sretne s gasbetonom ili kada zid naliježe na betonski stub ili nadvoj, svaki materijal se pri promjeni temperature i vlage ponaša drugačije, pa na spoju često nastane pukotina,
• veće površine i tanki zidovi: dug i tanak pregradni zid lakše se savije, pa površina na njemu prije popuca,
• renoviranje: stariji zid s čvrstom, ali neravnom ili ispucalom površinom dobija mrežicom ujednačenu i povezanu podlogu,
• oko otvora: uglovi vrata i prolaza su mjesta gdje se pukotine pojave najprije, zato se tu mrežica stavlja i onda kada se ostatak zida ne armira.

Kod zidova od preciznih blokova zidanih na tanku fugu mrežica se često ugrađuje kao dio tankoslojnog gleta umjesto klasičnog maltera. Kod debelog krečno-cementnog maltera mrežica ide u njegove gornje slojeve ili se armiraju samo rizična mjesta.

Kvalitet rezultata počinje već kod zidanja. Ako je zid kriv ili mu fuge strše, ljepilo s mrežicom to neće sakriti, samo će to preslikati. Sam posao zatim ide ovako:

1. Priprema podloge: površina se očisti od prašine, ostataka maltera i masnoće. Veće neravnine i okrnjena mjesta se unaprijed popune i izravnaju.
2. Penetracija: upijajuća podloga, tipično gasbeton, premaže se penetrantom, da se ljepilo ne bi presušilo i da dobro prione.
3. Armiranje rizičnih mjesta: u uglove otvora se koso postave trake mrežice, a preko spoja različitih materijala ide traka koja prelazi na obje strane.
4. Prvi sloj ljepila: na traku zida otprilike u širini mrežice nanese se ljepilo, obično nazubljenom gletericom.
5. Utiskivanje mrežice: mrežica se prisloni odozgo prema dolje i gletericom utisne u svježe ljepilo od sredine prema rubovima, bez nabora i mjehurića zraka. Susjedne trake se preklapaju otprilike 10 cm.
6. Drugi sloj: dok je prvi sloj još vlažan, nanese se još jedan tanak sloj koji potpuno prekrije mrežicu i izravna površinu.
7. Sušenje: zid se suši zavisno od debljine sloja, temperature i vlage u prostoriji. Tek onda slijedi završni glet, malter ili boja prema uputstvu proizvođača.

Važan detalj: mrežica ide u ljepilo, a ne direktno na zid. Najbolje je da leži u gornjoj trećini sloja. Ako se zalijepi na goli zid, a ljepilo se nanese samo preko nje, armatura gotovo ne radi.

Za pregradne zidove u unutrašnjosti koristi se mrežica od staklenih vlakana s alkalno otpornom zaštitom. Razlog je jednostavan: cementna i krečna ljepila su alkalna, a nezaštićeno staklo bi u njima s vremenom gubilo čvrstoću. Za unutrašnje zidove obično se bira lakša mrežica nego za fasadnu izolaciju, ali presudna je preporuka proizvođača ljepila.

Ljepilo treba biti namijenjeno za utiskivanje armaturne mrežice i pogodno za vašu podlogu. U kupatilu i kuhinji, gdje dolaze pločice, birajte materijal koji podnosi vlagu i na koji proizvođač ljepila za pločice dozvoljava lijepljenje. Dobro je držati se jednog sistema od penetranta do završnog sloja, da slojevi međusobno odgovaraju.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skup, zavisi najviše od stanja podloge. Ravan, čist zid od preciznih blokova brzo se armira. Kriv zid, ispale fuge ili stari ostaci maltera znače više pripreme. Posao produžavaju i brojni otvori, uglovi, niše i elektro kutije, oko kojih mrežicu treba rezati i pažljivo preklapati. Viši zidovi traže skelu ili pokretne platforme. Manje vidljiv, ali važan faktor je vlažnost zida: s mokrom novogradnjom ne treba žuriti, jer ljepilo na njoj može loše očvrsnuti.

• mrežica bez preklopa ili s razmacima: upravo na neojačanom spoju kasnije se pojavi ravna pukotina,
• mrežica direktno na zidu: nema gdje da radi i lako se odlijepi zajedno s ljepilom,
• mrežica se nazire: gornji sloj je pretanak i nakon bojenja se vidi struktura mrežice,
• nabori i mjehurići: nastanu kada se mrežica vuče od ruba ili utiskuje u već osušeno ljepilo,
• nema kosih traka kod vrata: pukotina iz ugla otvora je u praksi jedna od najčešćih reklamacija,
• rad u lošim uslovima: u hladnoj ili pregrijanoj prostoriji i na promaji ljepilo loše očvrsne.

Treba znati i da mrežica ne zaustavlja sve. Pukotina na spoju pregradnog zida i stropa često nastaje zato što se strop pod opterećenjem savija. Tu se umjesto oslanjanja na mrežicu obično radi razdjelna fuga ili elastičan spoj. Ako se na zidu pojave kose pukotine ili pukotine koje rastu, to nije problem površine i vrijedi pozvati statičara.

Ovo je posao koji možete uraditi i sami, ako imate strpljenja i radite na niskoj, stabilnoj platformi. Za prvi pokušaj izaberite manji zid, recimo u ostavi, i radite mirno, traku po traku.

1. Očistiti zid od prašine i ostataka maltera, veće rupe unaprijed popuniti.
2. Premazati podlogu penetrantom i ostaviti da se osuši prema uputstvu.
3. Izrezati mrežicu na trake prema visini zida i pripremiti manje komade za uglove otvora.
4. Postaviti kose trake u uglove vrata i traku preko spoja različitih materijala.
5. Zamiješati ljepilo prema uputstvu proizvođača i kratko ga ostaviti da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gletericom u širini jedne trake.
7. Prisloniti mrežicu odozgo i utisnuti je gletericom od sredine prema rubovima.
8. Nastaviti sljedećom trakom s preklopom od otprilike 10 cm.
9. Prekriti mrežicu tankim slojem ljepila dok je podloga još vlažna i zagladiti.
10. Ostaviti zid da očvrsne i tek onda nanositi sljedeće slojeve.

Ako pri skidanju starog maltera ili žljebljenju naiđete na električni vod, prekinite posao. Radove na elektroinstalaciji treba prepustiti kvalifikovanom električaru.

Pri preuzimanju pregledajte zid pod kosim svjetlom, recimo s baterijskom lampom prislonjenom uz površinu. Tako vidite neravnine koje se pri običnom svjetlu izgube.

• mrežica se nigdje ne nazire niti viri,
• na površini nema mjehurića, nabora ni mjesta koja se odlijepljuju,
• u uglovima vrata i prolaza postavljene su kose trake,
• spojevi različitih materijala prekriveni su mrežicom s preklopom na obje strane,
• površina je ravna i kad prislonite letvu, ne vide se veća udubljenja,
• okolina kutija i ivica je očišćena i mrežica tu nije odrezana prekratko,
• izvođač vam je rekao koji je materijal koristio i kada se može nastaviti sljedećim slojem.