Rekonstrukcije krovnih pokrivača, ali često i kompletnih krovnih sistema, obično se izvode bez ikakve stručne pripreme ili projektne dokumentacije. Kada se privatni investitor nađe u rukama izvođača sa nedovoljnom stručnošću, ulaganja u rekonstrukciju krova mogu imati ozbiljne i dugoročne negativne posljedice. Cilj ovog članka je da ukaže na principe pravilnog projektovanja limenih krovova sa stojećim falcom, kao i da skrene pažnju na najčešće greške koje se ponavljaju prilikom projektovanja i izvođenja ovakvih krovnih sistema.

Danas se realizuje veliki broj sanacija krovova, finansiranih iz privatnih i javnih sredstava. Krovni pokrivači poput bitumenskih šindri ili azbestno-cementnih ploča nalaze se na granici svoje fizičke i funkcionalne trajnosti. Popravke ovakvih krovova često se izvode na preporuku izvođača bez demontaže postojećeg pokrivača, pri čemu se nova obloga postavlja preko stare, uz upotrebu razdvojnog sloja. Ovakav postupak može biti isplativ, uštedjeti vrijeme i troškove, naročito kada su troškovi uklanjanja opasnog otpada visoki. Zbog toga je važno da se investitor unaprijed upozna sa cjenovnikom građevinskih radova kako bi imao realnu predstavu o razlikama u troškovima između pojedinih metoda rekonstrukcije i mogao pravilno planirati budžet.

Za dug vijek trajanja novog krova ključno je posvetiti pažnju ne samo krovnom pokrivaču, već i slojevima ispod njega. Stanje podloge, kao što su oplata i noseći elementi, često je neodvojivi dio rekonstrukcije. U mnogim slučajevima neophodno je izvesti zidarske radove kako bi se obezbijedila čvrsta i stabilna osnova za krovnu oblogu, čime se sprječava prodor vlage i toplotni gubici. Pouzdano stanje podloge predstavlja osnovu za pravilno postavljanje pokrivača i smanjuje rizik od kasnijih oštećenja.

Prije početka same montaže krovne obloge neophodno je izvršiti detaljnu kontrolu krovne konstrukcije, letvanja i ostalih nosećih dijelova krovnog sklopa. Tesarske konstrukcije moraju biti u besprijekornom stanju kako bi se obezbijedila maksimalna stabilnost i pouzdanost krova. Nedovoljno pripremljeni noseći elementi mogu dovesti do nestabilnosti krovnog pokrivača i njegovog oštećenja. Provjera spremnosti tesarskih konstrukcija može obuhvatiti i korekciju visine letvi, što direktno utiče na pravilno provjetravanje krovnog sistema.

Osnovni principi pouzdanog projektovanja limenih krovova sa stojećim falcom

Limenе krovne obloge sa stojećim falcom koriste se već nekoliko vjekova. U prošlosti su potkrovni prostori služili isključivo za skladištenje rijetko korišćenih stvari. Danas se gotovo svako potkrovlje koristi kao stambeni prostor. Ova promjena ima suštinski značaj i direktno utiče na izbor i slojevitost kompletnog krovnog sistema. Dugotrajan i bezbjedan rad limenih krovova može se očekivati samo ukoliko se posveti dovoljna pažnja sljedećim ključnim pitanjima:

• obezbjeđenje efikasnog provjetravanja krovnog sklopa
  
• pravilno rješavanje toplotne dilatacije krovnih traka
  
• odgovarajući nagib krova
  
• pravilan izbor limarskih detalja i spojeva
  
• izvođenje radova prema unaprijed dogovorenim i odobrenim tehničkim rješenjima
  

Obezbjeđenje provjetravanja krovnog sklopa

Prirodna pojava kod limenih krovova je stvaranje kondenzovane vlage na donjoj strani pokrivača. Pojedini metali su osjetljivi na kondenzat i mogu reagovati korozijom. Provjetravanjem krovnog sistema ne rješava se samo odvođenje kondenzovane vlage, već i uklanjanje vlage ugrađene u krovni sklop, na primjer vlage prisutne u sirovom drvetu korišćenom za konstrukciju krova. Efikasno provjetravanje predstavlja ključni preduslov dugog vijeka trajanja krova, naročito kod stambenih potkrovlja.

Zahtjevi za slojevitost krovnog sistema kod gotovo svih limenih krovnih obloga su sljedeći:

• primjena dvostrukog, ventilisanog krovnog sistema sa pravilno dimenzionisanom vazdušnom šupljinom
  
• pouzdano rješavanje detalja dovoda i odvoda vazduha u krovni sklop
  
• stručno izvedena parna brana ili parna kočnica
  
• primjena difuziono otvorene folije na gornjoj strani termoizolacije
  

Ventilisana krovna konstrukcija tipa 1 danas je provjereno i veoma često korišćeno rješenje. Provjetravanje krovnog sklopa može se ostvariti na više načina. Najčešće se na noseće elemente krova, kao što su rogovi, postavlja kontra-letva koja je paralelna sa nosećom konstrukcijom. Njena visina u velikoj mjeri zavisi od nagiba krova i dužine rogova, kako je prikazano u tabeli br. 1.

Kao što je već navedeno, neophodno je riješiti problem stvaranja kondenzovane vlage na donjoj strani limenog pokrivača. Rješenje predstavlja primjena odgovarajućeg razdjelnog sloja između podloge i same krovne obloge. Hemijska otpornost metala na kondenzat, u kombinaciji sa toplotom nastalom usljed sunčevog zračenja, razlikuje se u zavisnosti od materijala. U zavisnosti od boje limenog krovnog pokrivača, površinska temperatura može se kretati u rasponu od 60° do 90 °C.

U prošlosti se kao razdjelni sloj ispod limenih krovova koristila tzv. „lepenka“, odnosno bitumenska traka. Ovo rješenje nije pogodno za metale osjetljive na koroziju usljed tople vode, kao što su materijali TiZn ili FeZn. U takvim slučajevima neophodno je koristiti strukturiranu podložnu prostirku kao razdjelni sloj. Strukturirana prostirka je razdjelni sloj koji se postavlja direktno ispod lima na oplatu i sprječava kontakt donje strane lima sa eventualnom vlagom. Ovaj sloj se sastoji od poliamidne prostirke debljine 7 do 8 mm i podloge u vidu difuziono propusne folije. Strukturirana prostirka ima i zvučno-izolaciona svojstva te služi za premošćavanje manjih visinskih neravnina na drvenoj oplati. Ovaj materijal se uvijek primjenjuje kada se umjesto klasične drvene oplate koriste ploče velikog formata, kao što su OSB, MDF ili CETRIS ploče i slično.

Ponavljajući nedostaci pri izvođenju ventilacije krovnog sklopa

Ukoliko u projektu nije precizno definisana visina vazdušnog razmaka, tokom izvođenja se često poseže za najjeftinijim rješenjem koje zavisi od raspoloživih dimenzija građe kod prodavca. Trenutno najčešće korišćen presjek krovne letve iznosi 60/40 mm. Iz statičkih razloga ovaj element se pričvršćuje širim dijelom uz podlogu, što znači da je visina vazdušnog razmaka u tom slučaju svega 40 mm. Ovakav presjek nije adekvatan za limene krovne pokrivače. Ukoliko je visina vazdušnog razmaka manja od 50 mm, ne može se govoriti o efikasnoj ventilaciji krovnog sklopa.

Među česte nedostatke takođe spadaju:

• zatvaranje otvora za dovod vazduha u krovni sklop zbog nepravilno izvedene obloge strehe
  
• završetak krovnog pokrivača na sljemenu bez obezbijeđene funkcionalne ventilacije krovnog sklopa (vidi detalj br. 1)
  
• onemogućavanje ventilacije zbog pogrešno postavljene termoizolacije
  
• primjena nefunkcionalne sekundarne difuzione folije
  

Na primjer, uzdužni spojevi folije često se rješavaju samo preklapanjem čak i kod nagiba ≤ 20°, zatim nepravilno završavanje folije na strehi ili nepravilno povezivanje folije sa prodorima kroz krovni sklop (dimnjak, krovni prozor, ventilacija kanalizacije i slično), bez dosljednog zaptivanja sistemskim komponentama. Pogrešno je i mišljenje da je strukturirana prostirka ispod lima sposobna da sama obezbijedi ventilaciju kompletnog krovnog sklopa.

Izvođenje krovova sa falcovanim limenim pokrivačem kao jednoslojnih (neventilisanih)

Prilikom izrade podloge ispod krovnog pokrivača često se koriste nekvalitetne daske sa visokim sadržajem vlage većim od 20%, nepravilnih dimenzija (optimalna širina x visina: 80–160 mm x 24 mm). Takođe je nepravilna primjena tzv. rijetke oplate, gdje se izostavlja svaka druga daska.

Toplotna dilatacija krovnih traka

U prošlosti su se gotovo isključivo koristili tablični limovi dimenzija 2 x 1 m za izradu krovova sa stojećim falcom. Zbog toga problemi izazvani toplotnom dilatacijom gotovo da nijesu postojali. Sa uvođenjem mašinske opreme za izradu spojeva stojećeg falca u savremenu limarsku praksu uvedena je primjena limova u kolutima. Ova inovacija donijela je brojne prednosti, ali i određene izazove. Arhitekte danas projektuju objekte veoma atraktivnih, ali i konstrukciono zahtjevnih oblika. Dužine krovnih traka često prelaze 10 m, a u pojedinim slučajevima, naročito kod sportskih objekata, dostižu i preko 30 m.

Krovni pokrivač izrađen od limova iz koluta sa dvostrukim stojećim falcom mora se projektovati uzimajući u obzir toplotnu dilataciju materijala u poprečnom i uzdužnom pravcu. U poprečnom pravcu dilatacija se rješava pravilnim podešavanjem profila falca na mašini koja formira spojeve (vidi sliku br. 1). U tom kontekstu neophodno je obratiti pažnju i na pravilan izbor debljine lima u odnosu na njegovu razvijenu širi

Sl. br. 1 – Geometrija profila spojeva krovnog pokrivača sa dvostrukim stojećim falcom

Posebnu pažnju rješavanju toplotne dilatacije u uzdužnom smjeru potrebno je posvetiti kod dužina krovnih traka većih od 3,0 m. Pričvršćivanje krovnog pokrivača za podlogu rješava se primjenom sistema kliznih (dilatacionih) i fiksnih pričvrsnica (vidi sl. br. 2).

Sl. br. 2 – Prikaz fiksne i klizne pričvrsnice za pričvršćivanje krovnih traka za podlogu

Kod uobičajenih dužina krovnih traka do 10 m koriste se standardne klizne pričvrsnice. Kako bi se obezbijedilo pravilno i cjelovito funkcionisanje toplotne dilatacije krovnog pokrivača, neophodno je pravilno riješiti i priključenje traka na ivicu strehe i na sljeme krova. Dilatacioni razmak od 8–10 mm mora se obavezno obezbijediti kod strešnog završnog lima (vidi sl. br. 3), kao i pri završetku na sljemenu.

Sl. br. 3 – Prikaz izvedbe dilatacionog spoja krovnih traka na ivici strehe

U opravdanim slučajevima moguće je predvidjeti dužinu krovnih traka i do 15 m. U tom slučaju neophodno je povećati dilatacioni razmak na 15 mm i koristiti produžene klizne pričvrsnice.

Rješavanju krovnih pokrivača sa ekstremnim dužinama traka potrebno je pristupiti sveobuhvatno i sagledati kompletno projektno rješenje u svim međusobnim odnosima. Kod krovova sa dužinama krovnih traka većim od 15 m, u ravni krova moraju se izvesti poprečni dilatacioni spojevi. Detalj poprečnog dilatacionog spoja mora se uskladiti sa konkretnim nagibom krova. Istovremeno je neophodno uzeti u obzir položaj prodora kroz krovni omotač, kao što su krovni prozori, dimnjaci, svjetlarnici i slično. Ovi prodori moraju biti smješteni u zonu fiksnih pričvrsnica.

Rješenje toplotne dilatacije metala mora se uzeti u obzir kod svih linijskih limarskih elemenata, kao što su doline (uvale), vijenci, atike, kao i svi tipovi oluka. Posebno je važno obratiti pažnju na ovu problematiku kod atičnih i međukrovnih oluka.

Tab. br. 2 – Koeficijenti toplotne dilatacije metala i pojedinih građevinskih materijala

Nagib krova

Utvrđivanju pravilnog nagiba krova potrebno je posvetiti posebnu pažnju. Na ovu problematiku utiču ne samo važeće tehničke i normativne smjernice za krovove, već i visinska ograničenja definisana važećim regulativama prostornog planiranja.

Iskustva potvrđuju da minimalni nagib metalnih krovnih pokrivača od 3°, koji je u prošlosti bio dozvoljen normama, nije u svim slučajevima dovoljan za krovove sa stojećim falcom. Na osnovu savremenih saznanja, funkcionalan krov sa stojećim falcom može se očekivati tek od nagiba od 7°. Sistem dvostrukog stojećeg falca je kišonepropustan, ali nije potpuno vodonepropustan, kako se često pogrešno pretpostavlja. Ukoliko se dvostruki stojeći falc nađe pod vodom, na primjer usljed pojave pritisne vode od topljenja snijega na hladnim ivicama krova ili iznad većih prodora kroz krov, dolazi do prodora vlage ispod krovnog pokrivača.

Pod određenim uslovima moguće je izvesti krov sa dvostrukim stojećim falcom i pri nagibu od 3°. U susjednoj Austriji je, na primjer, dozvoljena izvedba metalnog krova sa dvostrukim stojećim falcom pri nagibu od 3°, pod uslovom da se u ravni krova ne nalazi nijedan prodor, nijedna dolina (uvala) niti poprečni spoj, odnosno da krovne trake budu izrađene iz jednog komada, bez spojeva.

I u Slovačkoj je neophodno krovovima sa graničnim nagibima u rasponu od 3° do 7° pristupati sa povećanim oprezom i birati rješenja koja smanjuju rizik, kao što su:

• cjeloplošna primjena zaptivki u falcevima
  
• povećanje vodonepropusnosti sekundarne hidroizolacije formiranjem vodonepropusnog potkrovlja
  
• primjena mjera koje eliminišu uticaj kondenzovane vlage na pokrivač i na podlogu ispod pokrivača (upotreba odgovarajućeg separacionog sloja)
  
• i, prije svega, obezbjeđenje dovoljne ventilacije krovnog omotača (visina ventilacionog sloja 80–100 mm)
  

Nažalost, i među stručnjacima često vlada neujednačenost u definisanju nagiba krova. Neki koriste stepeni, dok se drugi izražavaju u procentima. Radi potpunosti, navodi se konverziona tabela nagiba prema standardu STN 73 1901.

Limarski detalji i spojevi

Nagibu krova koji je definisao projektant neophodno je prilagoditi izbor i način izvođenja tesarskih i limarskih konstrukcija. Izuzetno važan funkcionalni element svakog krova je tehnički ispravno projektovano odvodnjavanje krova i pripadajući detalji, među kojima se nalazi i detalj limarskog završetka krovnog pokrivača na strehi. Kao što svaka priča ima svoj početak, tako i montaža svakog krova započinje na strehi.

Kod graničnih nagiba krova od 3° do 7° potrebno je voditi računa o smanjenju visine podloge, kako bi se spriječilo stvaranje kontra-nagiba na mjestu gdje se krovni pokrivač uliva u oluk.

Navedeno je moguće izvesti na najmanje dva načina:

• u širini prve strešne daske (približno 150 mm) smanjiti visinu kontra-letve za 2–4 mm
  
• smanjiti debljinu strešne daske za 2–3 mm
  

Prva varijanta je zahtjevnija za izvođenje, ali je statički sigurnija i pouzdanija, jer ne dolazi do ograničenja propisane dubine vezivanja spojnih sredstava.

Izvođenje limarskih obloga na mjestima prodora kroz krov takođe mora biti usklađeno sa nagibom krova. Limarski detalji krovova sa dvostrukim stojećim falcom treba da se rješavaju kao falcovani spojevi, bez direktnog pričvršćivanja za podlogu (bez perforacije materijala) i bez potrebe za upotrebom zaptivnih masa – „silikona“.

Cjenovno najpovoljniji profilisani metalni krovni sistemi koriste tzv. „farmerski vijak“ kao sistemsku komponentu za pričvršćivanje pokrivača za podlogu. Ovaj element se proširio čitavom limarskom strukom poput virusa. Nažalost, često se i iskusni majstori „zaraze“ ovom praksom i umjesto indirektnog pričvršćivanja pomoću ojačavajuće pričvrsne trake koriste farmerski vijak, buše vrijedan materijal i time značajno skraćuju njegov vijek trajanja.

Farmerski vijak ne pripada tradicionalnom limarskom zanatu!

Sa stanovišta projektovanja detalja i njihovih spojeva sa krovnim pokrivačem, metalni krov mora funkcionisati kao cjelina, uključujući sve detalje. Najčešći uzrok nefunkcionalnosti metalnih krovnih pokrivača (do 90 %) upravo je pogrešan izbor limarskih detalja i njihova nepouzdana izvedba. Ovoj problematici je potrebno posvetiti povećanu pažnju tokom projektne pripreme, ali i tokom samog izvođenja. Temeljnu pripremu može obezbijediti isključivo stručno osposobljen projektant sa dovoljnim znanjem i iskustvom u ovoj oblasti.

Izvođenje limarskih radova

Neizostavni dio pripreme za obnovu metalnih krovova je i izbor pouzdanog i iskusnog izvođača limarskih radova, koji u potpunosti poznaje i primjenjuje odabranu tehnologiju.

Prije početka izvođenja radova, izvođač je dužan da preuzme gradilište i podlogu, te da sačini detaljan pisani zapis o njihovom stanju u građevinskom dnevniku. Tokom provjere spremnosti tesarskih konstrukcija potrebno je, u skladu sa mogućnostima, otkriti skrivene nedostatke koji su česta pojava kod rekonstrukcija krovova, kao što su nefunkcionalna ventilacija krovnog omotača usljed nepravilne visine termoizolacije u odnosu na visinu rogova, neadekvatna podloga ispod krovnog pokrivača ili nefunkcionalno izvedena sekundarna hidroizolacija i njeni detalji.

Neophodan preduslov za pouzdanu realizaciju je i temeljno proučavanje kompletne projektne dokumentacije, crteža i detalja. U tom kontekstu preporučuje se lična konsultacija sa projektantom ili tehničkim nadzorom objekta. Tokom izvođenja radova neophodno je primjenjivati sva predviđena rješenja i koristiti najsavremeniju dostupnu mašinsku ili ručnu opremu za pouzdanu izvedbu limarskih radova. Poštovanjem navedenih principa može se očekivati pouzdan rezultat – krov koji funkcioniše ispravno.

Zaključak

Na kraju, kratak osvrt na stanje limarskog zanata. Nažalost, limarski zanat se danas u Slovačkoj nalazi na svojevrsnoj prekretnici. Prisutan je nedostatak kvalifikovane radne snage, nedostatak stručnog podmlatka, kao i nedovoljno priznanje za one koji vlastitim rukama stvaraju vrijednosti od lima. Istovremeno, u tradicionalni zanat sve više prodiru savremeni, industrijski, a prije svega jeftini krovni sistemi, koji svojim načinom ugradnje narušavaju postojeću profesionalnu čast i stručnost zanatlija. Vjerujem da će se zajedničkim naporom entuzijasta posvećenih poštenom limarskom zanatu ovaj nepovoljan trend uspjeti preokrenuti.

Autor: Ing. Gabriel Boros – PROJECT CONSULTING
Autor članka je stručnjak za metalne krovne pokrivače kompanija Rheinzink i Prefa Aluminiumprodukte, sa 30 godina iskustva u struci.

Korišćena literatura:
Interni materijali PREFA ALUMINIUMPRODUKTE GMBH
Interni materijali RHEINZINK Co. KG
STN 73 1901 – Projektovanje krovova. Osnovne odredbe