Pouzdana obnova limenih krovnih pokrivača sa stojećim falcom

Rekonstrukcije krovnih pokrivača, a često i cijelih krovnih omotača, obično se izvode bez ikakve stručne pripreme ili projektne dokumentacije. Ako se privatni investitor nađe u rukama izvođača sa niskim nivoom stručnosti, novac uložen u rekonstrukciju krovnog pokrivača može imati pogubne posljedice. Cilj ovog članka je da ukaže na principe pravilnog projektovanja limenih pokrivača sa stojećim falcom, kao i da skrene pažnju na greške koje se najčešće ponavljaju pri projektovanju i izvođenju falcovanih krovnih pokrivača.

Danas se izvodi veliki broj revitalizacija krovova, finansiranih iz privatnih i javnih izvora. Krovovi pokriveni, na primjer, bitumenskom šindrom ili salonitnim pločama danas su na granici fizičkog i funkcionalnog vijeka trajanja. Popravke ovakvih krovova često se, na preporuku izvođača, rade bez demontaže postojećeg pokrivača, pri čemu se novi pokrivač postavlja preko starog i ankeriše kroz razdvojni sloj. Ovakav postupak može biti povoljan i uštedjeti vrijeme i novac, naročito kada su troškovi uklanjanja opasnog otpada visoki. Zato je važno unaprijed se upoznati sa cjenovnikom građevinskih radova, kako bi investitor imao predstavu o razlikama u troškovima kod različitih načina rekonstrukcije i mogao da odmjeri mogućnosti u okviru svog budžeta.

Za dug vijek trajanja novog krova ključno je posvetiti pažnju ne samo krovnom pokrivaču, već i slojevima ispod njega. Stanje podložnih slojeva, kao što su daščana oplata i noseći elementi, često je neodvojivi dio rekonstrukcije. U mnogim slučajevima neophodno je izvesti zidarske radove, kako bi se ispod krovnog pokrivača dobila čvrsta i stabilna osnova koja sprječava prodor vlage i toplotne gubitke. Pouzdano stanje podloge je osnova za pravilno postavljanje pokrivača i tako sprječava česte kvarove.

Prije same montaže pokrivača važno je provjeriti krovnu konstrukciju, letvisanje i ostale noseće djelove krovnog omotača. Tesarske konstrukcije moraju biti u besprijekornom stanju kako bi se obezbijedila maksimalna stabilnost i pouzdanost krova. Loše pripremljeni noseći elementi mogu dovesti do nestabilnosti pokrivača i njegovog oštećenja. Provjera spremnosti tesarskih konstrukcija može obuhvatiti i korekciju visine letvisanja, koja utiče na pravilnu ventilaciju krovnog omotača.

Principi pouzdanog projektovanja limenih pokrivača sa stojećim falcom

Limeni pokrivači sa stojećim falcom koriste se već nekoliko vjekova. Ranije su potkrovlja i tavani služili samo za odlaganje rjeđe korišćenih stvari iz domaćinstva. Danas se gotovo svako potkrovlje koristi za stanovanje. Ta promjena je suštinska i utiče na izbor i sastav cijelog krovnog omotača. Limeni krovovi bez kvarova i sa dugim vijekom trajanja mogu se očekivati ako se dovoljno pažnje posveti sljedećim ključnim temama:

• Obezbjeđivanje efikasne ventilacije krovnog omotača
• Rješavanje toplotnog širenja traka pokrivača
• Nagib krova
• Pravilan izbor limarskih detalja i spojeva
• Izvođenje prema unaprijed dogovorenim i usaglašenim tehničkim rješenjima

Obezbjeđivanje ventilacije krovnog omotača

Prirodna pojava kod limenih pokrivača je stvaranje kondenzovane vlage sa donje strane lima. Neki metali su osjetljivi na kondenzat i na njega reaguju korozijom. Ventilacijom krovnog omotača ne rješava se samo odvođenje kondenzovane vlage, već i odvođenje vlage ugrađene u krovni omotač, npr. zbog upotrebe sirove građe za drvene konstrukcije krova. Ventilacija je presudan preduslov za dug vijek trajanja krovnog omotača, naročito kod stambenog potkrovlja.

Zahtjevi za sastav krovnog omotača kod praktično svih limenih pokrivača su sljedeći:

1. primjena dvoslojne ventilisane konstrukcije sa dovoljno dimenzionisanim ventilisanim vazdušnim slojem
2. pouzdano riješeni detalji dovoda i odvoda vazduha u krovni omotač
3. savjesno izvedena parna brana, odnosno parna kočnica
4. primjena difuziono otvorene folije sa gornje strane toplotne izolacije.

Ventilisani krovni sklop br. 1 danas je provjeren i veoma često korišćen sastav krova. Ventilacija krovnog omotača može se postići na različite načine. Najčešće se na noseći dio krovnog omotača, npr. rogove, postavlja krovna letva - kontraletva, paralelno sa nosećim elementima. Njenu visinu u velikoj mjeri određuju nagib krova i dužina rogova, vidi tab. br. 1.

Kao što je već rečeno, potrebno je riješiti pitanje kondenzovane vlage sa donje strane lima. Rješenje je primjena odgovarajućeg razdvojnog sloja između podloge i samog krovnog pokrivača. Hemijska otpornost metala na kondenzat u kombinaciji sa toplotom od sunčevog zračenja razlikuje se od metala do metala. U zavisnosti od boje limenog pokrivača, površinska temperatura kreće se od 60° - 90°C. Ranije se kao razdvojni sloj ispod limenih pokrivača koristila „ljepenka“, odnosno bitumenska traka. Takvo rješenje nije pogodno za metale osjetljive na koroziju u vrelim vodenim uslovima (npr. materijal TiZn, odnosno FeZn). U tom slučaju kao razdvojni sloj treba koristiti strukturnu prostirku. Strukturna prostirka je razdvojni sloj koji se postavlja direktno ispod lima na daščanu oplatu i sprječava kontakt donje strane lima sa eventualnom vlagom. Ovaj razdvojni sloj čine poliamidna prostirka debljine 7 do 8 mm i podloga od difuziono propusne folije. Strukturna prostirka ima zvučnoizolaciona svojstva i služi za premošćavanje manjih visinskih neravnina na drvenoj oplati. Ovaj materijal se primjenjuje uvijek kada se umjesto daščane oplate koriste velikoformatne ploče na bazi drveta - OSB, MDF, odnosno cementno-iverične ploče itd.).

Greške koje se ponavljaju pri izvođenju ventilacije krovnog omotača

Ako visina vazdušnog sloja nije definisana u projektu, pri izvođenju se poseže za najjeftinijim rješenjem, koje zavisi od zaliha prodavca građe. Danas je najprodavaniji presjek krovne letve 60/40 mm. Iz statičkih razloga ovaj element se ankeriše za podlogu širom stranom, pa će visina vazdušnog sloja u tom slučaju biti 40 mm. Međutim, ovaj presjek uopšte nije odgovarajući za limene pokrivače. Ako je visina vazdušnog sloja < 50 mm, ne može se govoriti o efikasnoj ventilaciji krovnog omotača. Među česte greške spadaju i:

• zatvaranje otvora za dovod vazduha u krovni omotač nepravilno izvedenom oblogom podgleda
• završetak krovnog pokrivača na sljemenu bez funkcionalnog odvoda vazduha iz krovnog omotača (vidi detalj br. 1)
• onemogućavanje ventilacije pogrešno postavljenom toplotnom izolacijom
• primjena nefunkcionalne sekundarne difuzione folije

Na primjer, podužni spojevi folije izvode se samo preklopom i pri nagibima ≤ 20°, folija je nepravilno završena kod strehe, a spojevi folije sa prodorima kroz krovni omotač (dimnjak, krovni prozor, odušak kanalizacije ...) izvedeni su bez temeljnog lijepljenja sistemskim komponentama. Pogrešno je i uvjerenje da strukturna prostirka ispod lima može da ventiliše cijeli krovni omotač.

Česta greška je i izvođenje krovova sa falcovanim limenim pokrivačem kao jednoslojnih, neventilisanih konstrukcija.

Za podlogu ispod krovnog pokrivača često se koriste nekvalitetne daske sa visokim sadržajem vlage ˃ 20 %, neodgovarajućih dimenzija ( optimalno širina x visina - 80 - 160 mm x 24 mm ). Pogrešna je i primjena takozvane rijetke oplate, kod koje se izostavlja svaka druga daska.

Toplotno širenje traka pokrivača

Ranije su se za izradu krovnih pokrivača sa stojećim falcom gotovo isključivo koristile table lima dimenzija 2 x 1 m. Zbog toga se problemi uzrokovani toplotnim širenjem skoro nijesu ni javljali. Dolaskom mašina za izradu spojeva sa stojećim falcom u savremenu limarsku praksu uvedena je primjena lima iz koluta. Ova odlična inovacija ima i svoje zamke. Arhitekte projektuju objekte veoma atraktivnih, ali i zahtjevnih oblika. Dužine traka pokrivača često prelaze 10 m. U rijetkim slučajevima izvode se i objekti, uglavnom sportski, kod kojih su dužine i preko 30 m.

Krovni pokrivač od lima iz koluta sa duplim stojećim falcom treba rješavati vodeći računa o toplotnom širenju upotrijebljenog materijala u poprečnom i podužnom smjeru. U poprečnom smjeru toplotno širenje se rješava podešavanjem pravilnog profila falca na mašini koja profiliše falcove (vidi sl. br. 1). U tom pogledu treba obratiti pažnju i na pravilan izbor debljine lima u odnosu na njegovu razvijenu širinu.

Sl. br. 1 - Geometrija profila spojeva pokrivača sa duplim stojećim falcom

Rješavanju toplotnog širenja u podužnom smjeru treba posvetiti pažnju kod dužina traka pokrivača ˃ 3,0 m. Ankerisanje pokrivača za podlogu rješava se sistemom kliznih (dilatacionih) i fiksnih klema (vidi sl. br. 2).

Sl. br. 2 - Prikaz fiksne i klizne kleme za pričvršćivanje traka pokrivača za podlogu

Kod uobičajenih dužina traka pokrivača do 10 m koriste se standardne klizne kleme. Da bi toplotno širenje krovnog pokrivača funkcionisalo u cjelini, potrebno je riješiti i spoj traka sa ivicom strehe i sljemenom krova. Dilataciona fuga od 8-10 mm mora se ostaviti kod trake na strehi (vidi sl. br. 3) i kod završetka na sljemenu.

Sl. br. 3 - Prikaz izvođenja dilatacionog spoja traka pokrivača sa ivicom strehe

U neophodnim slučajevima može se izabrati i dužina traka pokrivača od 15 m. Tada je neophodno povećati dilatacionu fugu na 15 mm i koristiti produžene klizne kleme.

Rješavanju krovnog pokrivača ekstremnih dužina potrebno je pristupiti sveobuhvatno i procijeniti cijelo rješenje u svim njegovim aspektima. Kod krovova sa dužinama traka pokrivača >15 m, u površini krova moramo izvesti poprečne dilatacione spojeve. Izvođenje detalja poprečnog dilatacionog spoja treba uskladiti sa konkretnim nagibom krova. Istovremeno se mora uzeti u obzir položaj prodora kroz krovni omotač, npr. krovnih prozora, dimnjaka, svjetlarnika itd. Ove prodore treba smjestiti u zonu fiksnih klema.

Toplotno širenje metala treba uzeti u obzir kod svih linijskih limenih opšivki, kao što su uvale, vijenci, atike i svi tipovi oluka - naročito je ovo pitanje važno kod oluka iza atike i oluka između krovnih ravni.

Tab. br. 2 Koeficijenti toplotnog širenja metala i nekih građevinskih materijala

Nagib krova

Određivanju pravilnog nagiba krova treba posvetiti pažnju. Na ovo pitanje ne utiču samo tehnički propisi za krovove, već i visinska ograničenja definisana važećim planskim dokumentima.

Iskustvo potvrđuje da minimalni nagib limenih pokrivača od 3°, koji su ranije dozvoljavale norme, nije u svim okolnostima dovoljan za falcovane pokrivače. Prema današnjim saznanjima, funkcionalan krov sa stojećim falcom može se očekivati od nagiba od 7˚. Sistem duplog stojećeg falca je otporan na kišu, ali nije vodonepropusan, kako mnogi pogrešno misle. Ako se dupli stojeći falc nađe pod vodom, npr. zbog vode pod pritiskom od otapanja snijega na hladnim ivicama krova ili iznad većih krovnih prodora, dolazi do prodora vlage ispod krovnog pokrivača.

Pod određenim uslovima krovovi sa duplim stojećim falcom mogu se izvesti i pri nagibu od 3°. U Austriji se, na primjer, limeni pokrivač sa duplim stojećim falcom može izvesti pri nagibu od 3° pod uslovom da u površini krova nema nijednog prodora, nijedne uvale i nijednog poprečnog spoja, odnosno trake pokrivača moraju biti izvedene iz jednog komada, bez spojeva.

I kod nas je krovovima graničnog nagiba, u rasponu od 3° do 7°, potrebno pristupati sa povećanom pažnjom i birati rješenja koja smanjuju rizik:

1. upotreba zaptivne trake u falcovima po cijeloj površini
2. povećanje nepropusnosti sekundarne hidroizolacije izradom vodonepropusnog podkrovnog sloja
3. primjena mjera koje isključuju uticaj kondenzovane vlage na pokrivač i na podlogu ispod pokrivača (upotreba odgovarajućeg razdvojnog sloja)
4. i prije svega dovoljna ventilacija krovnog omotača (visina vazdušnog sloja 80-100 mm)

Nažalost, i među stručnjacima vlada nesigurnost pri definisanju nagiba krova. Jedni koriste stepene, drugi procente. Radi potpunosti, u nastavku je data tabela za preračunavanje nagiba prema tehničkom standardu za projektovanje krovova.

Limarski detalji i spojevi

Nagibu krova koji je odredio projektant neophodno je prilagoditi izbor i način izrade tesarskih i limarskih konstrukcija. Veoma važan funkcionalni element svakog krova je tehnički ispravno projektovano odvodnjavanje i prateći detalji, među koje spada i detalj limarskog završetka krovnog pokrivača na strehi. Kao što svaka priča ima svoj početak, tako i montaža svakog krova počinje na strehi. Kod graničnih nagiba krova od 3°-7° treba voditi računa o snižavanju podloge, kako bi se izbjegao kontrapad na mjestu gdje se krovni pokrivač uliva u oluk.

To se može izvesti na najmanje dva načina:

• u širini prve daske na strehi (oko 150 mm) smanjiti visinu kontraletve za 2-4 mm
• smanjiti debljinu daske na strehi za 2 do 3 mm.

Prva od navedenih mogućnosti zahtjevnija je za izvođenje, ali je statički sigurnija i pouzdanija, jer kod nje ne dolazi do smanjenja propisane dubine sidrenja spojnih sredstava.

I izradu limenih opšivki krovnih prodora treba uskladiti sa nagibom krova. Limarske detalje pokrivača sa duplim stojećim falcom treba rješavati kao falcovane spojeve bez direktnog ankerisanja za podlogu (bušenja materijala) i bez potrebe za zaptivnim kitovima - „silikonima“. Najjeftiniji profilisani limeni pokrivači kao „sistemsku“ komponentu za pričvršćivanje pokrivača za podlogu koriste farmerski vijak. Ovaj element se proširio kroz cijelu limarsku branšu poput virusa. Nažalost, često se i iskusni majstori „zaraze“ ovim virusom i umjesto indirektnog pričvršćivanja ukrućenom pričvrsnom limenom trakom upotrijebe farmerski vijak i probuše vrijedan materijal, čime mu znatno skraćuju vijek trajanja.

Farmerskom vijku nije mjesto u tradicionalnom limarskom zanatu.

Sa stanovišta projektovanja detalja i njihovih spojeva sa pokrivačem, limeni pokrivač mora funkcionisati kao cjelina, uključujući sve detalje. Najčešći uzrok nefunkcionalnosti limenih pokrivača (čak 90 %) upravo je pogrešan izbor limarskih detalja i njihovo nepouzdano izvođenje. Ovom pitanju treba posvetiti povećanu pažnju tokom projektne pripreme, a naravno i tokom izvođenja. Temeljnu pripremu može obezbijediti samo iskusan stručnjak, projektant sa dovoljno znanja i prakse u ovoj oblasti.

Izvođenje limarskih radova

Neizostavan dio pripreme obnove limenih krovova treba da bude i izbor pouzdanog i iskusnog izvođača limarskih radova, koji vlada izabranom tehnologijom.

Izvođač prije početka radova mora preuzeti gradilište i podlogu i o njihovom stanju sačiniti detaljan pisani zapis u građevinskom dnevniku. Prilikom preuzimanja tesarskih konstrukcija potrebno je, koliko je moguće, otkriti skrivene nedostatke, koji su čest pratilac rekonstrukcija krovova, na primjer nefunkcionalnu ventilaciju krovnog omotača zbog pogrešne visine toplotne izolacije u odnosu na visinu roga, neodgovarajuću podlogu ispod pokrivača ili nefunkcionalno izvedenu sekundarnu hidroizolaciju i njene detalje.

Neophodan preduslov pouzdanog izvođenja je i temeljno proučavanje svih projektnih podloga, crteža i detalja. U okviru toga preporučuje se lična konsultacija sa projektantom, odnosno sa stručnim nadzorom gradilišta. Tokom izvođenja neophodno je primijeniti sva projektovana rješenja i pritom koristiti najsavremeniju dostupnu mašinsku ili ručnu tehnologiju za pouzdanu izradu limarskih radova. Uz poštovanje navedenih principa može se očekivati pouzdan rezultat - krov koji funkcioniše.

Na kraju, kratak osvrt na stanje limarskog zanata. Limarski zanat se danas, nažalost, nalazi na svojevrsnoj raskrsnici. Nedostaje kvalifikovanih radnika, nedostaje stručnog podmlatka i nedostaje odgovarajućeg priznanja za one koji sopstvenim rukama stvaraju vrijednosti od lima. Istovremeno u tradicionalni zanat prodiru savremeni, industrijski, ali prije svega jeftini krovni sistemi, koji svojim načinom postavljanja narušavaju postojeću profesionalnu čast i stručnost majstora. Vjerujem da će se zajedničkim naporom zaljubljenika u pošten limarski zanat ovaj nepovoljan trend uspjeti preokrenuti.

Autor: Ing. Gabriel Boros - PROJECT CONSULTING
Autor članka je stručnjak za limene krovne pokrivače kompanija Rheinzink i Prefa Aluminiumprodukte, sa 30 godina iskustva u struci.

Korišćena literatura: Dokumentacija kompanije PREFA ALUMINIUMPRODUKTE GMBH
Dokumentacija kompanije RHEINZINK Co KG. GMBH
Tehnički standard za projektovanje krovova - Osnovne odredbe