Pouzdana obnova limenih pokrova sa stojećim falcom

Rekonstrukcije krovnih pokrova, a često i cijelih krovnih omotača, obično se izvode bez ikakve stručne pripreme ili projektne dokumentacije. Ako se privatni investitor nađe u rukama izvođača niske stručnosti, novac uložen u rekonstrukciju krovnog pokrova često završi s pogubnim posljedicama. Cilj ovog članka je ukazati na principe pravilnog projektovanja limenih pokrova sa stojećim falcom, ali i skrenuti pažnju na greške koje se najčešće ponavljaju pri projektovanju i izvođenju falcanih krovnih pokrova.

Danas se obnavlja veliki broj krovova, finansiranih iz privatnih i javnih izvora. Krovovi kao što su bitumenska šindra ili salonit ploče danas su na granici fizičkog i moralnog vijeka trajanja. Popravke takvih krovova se često izvode na preporuku izvođača bez demontaže postojećeg pokrova, pri čemu se novi pokrov postavlja preko starog i pričvršćuje kroz razdjelni sloj. Ovakav postupak može biti povoljan i uštedjeti i vrijeme i novac, naročito kada je uklanjanje opasnog otpada skupo. Zato je važno unaprijed se upoznati s cjenovnikom građevinskih radova, kako bi investitor imao predstavu o razlikama u troškovima kod različitih načina rekonstrukcije i mogao odmjeriti mogućnosti u okviru svog budžeta.

Za dug vijek trajanja novog krova ključno je posvetiti pažnju ne samo pokrovu, nego i slojevima ispod njega. Stanje podložnih slojeva, kao što su daščana oplata i noseći elementi, često je neodvojiv dio rekonstrukcije. U mnogim slučajevima potrebno je izvesti zidarske radove, kako bi se dobila čvrsta i stabilna podloga ispod pokrova koja sprječava prodor vlage i toplotne gubitke. Pouzdano stanje podloge je osnova za pravilno postavljanje pokrova i tako sprječava česte kvarove.

Prije samog početka montaže pokrova važno je provjeriti krovnu konstrukciju, letvanje i ostale noseće dijelove krovnog omotača. Tesarske konstrukcije moraju biti u besprijekornom stanju kako bi krov bio maksimalno stabilan i pouzdan. Nedovoljno pripremljeni noseći elementi mogu dovesti do nestabilnosti pokrova i njegovog oštećenja. Provjera pripremljenosti tesarskih konstrukcija može uključivati i korekciju visine letvanja, koja utiče na pravilno provjetravanje krovnog omotača.

Principi pouzdanog projektovanja limenih pokrova sa stojećim falcom

Limeni pokrovi sa stojećim falcom koriste se već nekoliko stoljeća. Nekada su se potkrovni prostori i tavani koristili samo za odlaganje rjeđe korištenih stvari iz domaćinstva. Danas se gotovo svako potkrovlje koristi za stanovanje. Ova promjena je suštinska i utiče na izbor i sastav cijelog krovnog omotača. Limene krovove bez kvarova i dugog vijeka trajanja možemo očekivati ako se dovoljno pažnje posveti sljedećim ključnim temama:

• Osiguranje efikasnog provjetravanja krovnog omotača
• Rješavanje toplotnog širenja limenih traka
• Nagib krova
• Pravilan izbor limarskih detalja i spojeva
• Izvođenje prema unaprijed dogovorenim i odobrenim tehničkim rješenjima

Osiguranje provjetravanja krovnog omotača

Stvaranje kondenzovane vlage na donjoj strani lima prirodna je pojava kod limenih pokrova. Neki metali su osjetljivi na kondenzat i reaguju korozijom. Provjetravanjem krovnog omotača ne odvodi se samo kondenzovana vlaga, nego i vlaga ugrađena u krovni omotač, npr. upotrebom nesušene građe za drvenu krovnu konstrukciju. Provjetravanje je ključni preduslov dugog vijeka trajanja krovnog omotača, naročito kod stambenog potkrovlja.

Zahtjevi za sastav krovnog omotača kod praktično svih limenih pokrova su sljedeći:

1. primjena dvoslojne ventilirane konstrukcije s dovoljno dimenzionisanim ventiliranim zračnim slojem
2. pouzdano riješeni detalji dovoda i odvoda zraka u krovni omotač
3. savjesno izvedena parna brana, odnosno parna kočnica
4. primjena difuzno otvorene folije na gornjoj strani toplotne izolacije.

Ventilirani sastav krova br. 1 danas je provjeren i vrlo često korišten. Provjetravanje krovnog omotača može se postići na različite načine. Najčešće se na noseći dio krovnog omotača, npr. rogove, postavlja krovna letva - kontraletva, paralelna s nosećim elementima. Njenu visinu u najvećoj mjeri određuju nagib krova i dužina rogova, vidi tabelu br. 1.

Kao što je već navedeno, potrebno je riješiti stvaranje kondenzovane vlage na donjoj strani lima. Rješenje je primjena odgovarajućeg razdjelnog sloja između podloge i samog pokrova. Hemijska otpornost metala na kondenzat u kombinaciji s toplotom od sunčevog zračenja je različita. Zavisno od boje limenog pokrova, površinska temperatura kreće se od 60° - 90°C. Ranije se kao razdjelni sloj ispod limenih pokrova koristila „ljepenka“, odnosno bitumenska traka. Ovo rješenje nije pogodno za metale osjetljive na koroziju vrelom vodom (npr. materijal TiZn, odnosno FeZn). U tom slučaju kao razdjelni sloj treba koristiti strukturnu prostirku. Strukturna prostirka je razdjelni sloj koji se polaže direktno ispod lima na oplatu i sprječava dodir donje strane lima s eventualnom vlagom. Ovaj razdjelni sloj čine poliamidna prostirka debljine 7 do 8 mm i podloga od difuzno propusne folije. Strukturna prostirka ima zvučnoizolaciona svojstva i služi za premošćavanje manjih visinskih neravnina na drvenoj oplati. Ovaj materijal se primjenjuje uvijek kada se umjesto daščane oplate koriste velikoformatne ploče - OSB, MDF, cementno-iverične ploče i slično.

Nedostaci koji se ponavljaju pri izvođenju provjetravanja krovnog omotača

Ako u projektu nije određena visina zračnog sloja, pri izvođenju se posegne za cjenovno najpristupačnijim rješenjem, koje diktira ono što prodavac građe ima na lageru. Trenutno je najprodavaniji presjek krovne letve 60/40 mm. Iz statičkih razloga ovaj element se pričvršćuje za podlogu širom stranom, pa će visina zračnog sloja u tom slučaju biti 40 mm. Ovaj presjek, međutim, uopće nije pogodan za limene pokrove. Ako je visina zračnog sloja < 50 mm, ne može se govoriti o efikasnom provjetravanju krovnog omotača. U česte nedostatke spadaju i:

• zatvaranje otvora za dovod zraka u krovni omotač nepravilno izvedenom oblogom podgleda
• završetak pokrova na sljemenu bez funkcionalnog odzračivanja krovnog omotača (vidi detalj br. 1)
• onemogućavanje odzračivanja pogrešno postavljenom toplotnom izolacijom
• primjena nefunkcionalne sekundarne difuzne folije

Na primjer, podužni spojevi folije izvode se samo preklapanjem i kod nagiba ≤ 20°, folija je nepravilno završena na strehi, a spojevi folije s prodorima kroz krovni omotač (dimnjak, krovni prozor, odzračnik kanalizacije ...) izvode se bez temeljnog lijepljenja sistemskim komponentama. Pogrešno je i uvjerenje da strukturna prostirka ispod lima može provjetravati cijeli krovni omotač.

Česta greška je i izvođenje krovova s falcanim limenim pokrovom kao jednoslojnih (neventiliranih) konstrukcija.

Za podlogu ispod pokrova često se koriste nekvalitetne daske s visokim sadržajem vlage ˃ 20 % i neodgovarajućih dimenzija (optimum širina x visina - 80 - 160 mm x 24 mm). Pogrešna je i primjena tzv. rijetke oplate, kod koje se izostavlja svaka druga daska.

Toplotno širenje limenih traka

Ranije su se za pokrove sa stojećim falcom gotovo isključivo koristile limene table dimenzija 2 x 1 m. Zbog toga se problemi uzrokovani toplotnim širenjem gotovo nisu ni javljali. Dolaskom mašina za izradu spojeva stojećeg falca u savremenu limarsku praksu uvedena je primjena lima iz koluta. Ova odlična inovacija ima i svoje zamke. Arhitekte projektuju objekte vrlo atraktivnih, ali i zahtjevnih oblika. Dužine limenih traka često prelaze 10 m. U rijetkim slučajevima rade se i objekti, uglavnom sportski, kod kojih su dužine i preko 30 m.

Krovni pokrov od lima iz koluta s dvostrukim stojećim falcom treba riješiti uzimajući u obzir toplotno širenje materijala u poprečnom i podužnom smjeru. U poprečnom smjeru toplotno širenje se rješava podešavanjem pravilnog profila falca na mašini koja profiliše falcove (vidi sl. br. 1). Pritom je potrebno obratiti pažnju i na pravilnu debljinu lima u odnosu na njegovu razvijenu širinu.

Sl. br. 1 - Geometrija profila spojeva pokrova s dvostrukim stojećim falcom

Rješavanju toplotnog širenja u podužnom smjeru treba posvetiti pažnju kod dužina limenih traka ˃ 3,0 m. Pričvršćivanje pokrova za podlogu rješava se sistemom kliznih (dilatacionih) i fiksnih kopči (vidi sl. br. 2).

Sl. br. 2 - Prikaz fiksne i klizne kopče za pričvršćivanje limenih traka za podlogu

Kod uobičajenih dužina limenih traka do 10 m koriste se standardne klizne kopče. Da bi toplotno širenje pokrova funkcionisalo u cjelini, potrebno je riješiti i spoj traka na ivici strehe i na sljemenu krova. Dilataciona fuga od 8-10 mm mora se ostaviti kod okapnog lima (vidi sl. br. 3) i kod završetka na sljemenu.

Sl. br. 3 - Prikaz izvedbe dilatacionog spoja limenih traka na ivici strehe

U neophodnim slučajevima dužina limenih traka može biti i 15 m. Tada je potrebno dilatacionu fugu povećati na 15 mm i koristiti produžene klizne kopče.

Rješavanju pokrova s ekstremnim dužinama traka treba posvetiti sveobuhvatnu pažnju i sagledati cijeli projekat u svim njegovim vezama. Kod krovova s dužinama limenih traka >15 m moramo u površini krova izvesti poprečne dilatacione spojeve. Izvedbu detalja poprečnog dilatacionog spoja treba uskladiti s konkretnim nagibom krova. Istovremeno se mora uzeti u obzir položaj prodora kroz krovni omotač, npr. krovnih prozora, dimnjaka, svjetlarnika itd. Ove prodore treba smjestiti u zonu fiksnih kopči.

Toplotno širenje metala treba uzeti u obzir kod svih linijskih limenih opšava, kao što su uvale, vijenci, atike i sve vrste oluka - posebno je ova problematika važna kod oluka iza atike i oluka između krovova.

Tab. br. 2 Koeficijenti toplotnog širenja metala i nekih građevinskih materijala

Nagib krova

Određivanju pravilnog nagiba krova treba posvetiti posebnu pažnju. Na ovo pitanje ne utiču samo normativne smjernice za krovove, nego i visinska ograničenja definisana važećim prostorno-planskim dokumentima.

Iskustvo potvrđuje da minimalni nagib limenih pokrova od 3°, koji su ranije dozvoljavali standardi, nije za falcane pokrove dovoljan u svim okolnostima. Prema današnjim saznanjima, funkcionalan krov sa stojećim falcom može se očekivati od nagiba od 7˚. Sistem dvostrukog stojećeg falca je otporan na kišu, ali nije vodonepropusan, kako mnogi pogrešno misle. Ako se dvostruki stojeći falc nađe pod vodom, npr. zbog vode pod pritiskom od snijega koji se topi na hladnim ivicama krova ili iznad većih prodora kroz krov, vlaga prodire ispod pokrova.

Pod određenim uslovima krovovi s dvostrukim stojećim falcom mogu se izvesti i pri nagibu od 3°. U Austriji je, na primjer, dozvoljeno izvesti limeni pokrov s dvostrukim stojećim falcom pri nagibu od 3° pod uslovom da se na površini krova ne nalazi nijedan prodor, nijedna uvala ni poprečni spoj, odnosno limene trake moraju biti izvedene iz jednog komada bez spojeva.

I kod nas krovovima s graničnim nagibom u rasponu od 3° do 7° treba pristupati s povećanim oprezom i birati rješenja koja smanjuju rizik:

1. upotreba zaptivne trake u falcovima po cijeloj površini
2. povećanje nepropusnosti sekundarne hidroizolacije izvedbom vodonepropusnog sekundarnog krova
3. primjena mjera koje isključuju uticaj kondenzovane vlage na pokrov i na podlogu ispod njega (upotreba odgovarajućeg razdjelnog sloja)
4. i prije svega dovoljno provjetravanje krovnog omotača (visina zračnog sloja 80-100 mm)

Nažalost, i među stručnjacima vlada nesigurnost pri izražavanju nagiba krova. Neki koriste stepene, drugi se izražavaju u procentima. Radi potpunosti navodim tabelu za preračunavanje nagiba iz stepeni u procente.

Limarski detalji i spojevi

Izbor i način izvođenja tesarskih i limarskih konstrukcija neophodno je prilagoditi nagibu krova koji je odredio projektant. Veoma važan funkcionalni element svakog krova je tehnički ispravno projektovano odvodnjavanje krova i pripadajući detalji, među koje spada i detalj limarskog završetka pokrova na strehi. Kao što svaka priča ima svoj početak, tako i montaža svakog krova počinje na strehi. Kod graničnih nagiba od 3° do 7° treba misliti na snižavanje podloge, kako bi se na mjestu gdje pokrov ulazi u oluk formirao povratni pad.

To se može izvesti na najmanje dva načina:

• na širini prve daske na strehi (cca 150 mm) sniziti visinu kontraletve za 2-4 mm
• smanjiti debljinu daske na strehi za 2 do 3 mm.

Prva od navedenih mogućnosti je zahtjevnija za izvođenje, ali je statički sigurnija i pouzdanija, jer se kod nje ne smanjuje propisana dubina sidrenja spojnih sredstava.

I izvedbu opšava krovnih prodora treba uskladiti s nagibom krova. Limarske detalje pokrova s dvostrukim stojećim falcom treba izvoditi kao falcane spojeve bez direktnog pričvršćivanja za podlogu (probijanja materijala), bez potrebe za zaptivnim kitovima - „silikonima“. Cjenovno najpristupačniji profilisani limeni pokrovi kao „sistemsku“ komponentu za pričvršćivanje pokrova za podlogu koriste farmerski vijak. Ovaj element se proširio kroz cijelu limarsku branšu kao virus. Nažalost, često se i iskusni majstori zaraze ovim virusom pa umjesto indirektnog pričvršćivanja pomoću ukrućujućeg lima s kopčama upotrijebe farmerski vijak i probuše vrijedan materijal, čime mu značajno skrate vijek trajanja.

Farmerskom vijku nije mjesto u tradicionalnom limarskom zanatu.

S aspekta projektovanja detalja i njihovih spojeva s pokrovom, limeni pokrov mora funkcionisati kao cjelina, uključujući sve detalje. Najčešći uzrok nefunkcionalnosti limenih pokrova (čak do 90 %) upravo je pogrešan izbor limarskih detalja i njihova nepouzdana izvedba. Ovoj problematici treba posvetiti povećanu pažnju tokom projektne pripreme, a naravno i tokom izvođenja. Temeljitu pripremu može osigurati samo iskusan stručnjak, projektant s dovoljno znanja i prakse u ovoj oblasti.

Izvođenje limarskih radova

Neizostavan dio pripreme obnove limenih krovova treba biti i izbor pouzdanog i iskusnog izvođača limarskih radova, koji vlada odabranom tehnologijom.

Prije početka radova izvođač mora preuzeti gradilište i podlogu te o njenom stanju sačiniti detaljan pisani zapis u građevinskom dnevniku. U okviru preuzimanja pripremljenih tesarskih konstrukcija potrebno je, koliko je moguće, otkriti skrivene nedostatke, koji su čest pratilac rekonstrukcija krovova, npr. nefunkcionalno odzračivanje krovnog omotača zbog neodgovarajuće visine toplotne izolacije u odnosu na visinu roga, neodgovarajuća podloga ispod pokrova ili nefunkcionalno izvedena sekundarna hidroizolacija i njeni detalji.

Neophodan preduslov pouzdane izvedbe je i temeljito proučavanje svih projektnih podloga, crteža i detalja. Pritom se preporučuje lična konsultacija s autorom projekta, odnosno sa stručnim nadzorom gradnje. Tokom izvođenja neophodno je primijeniti sva projektovana rješenja i pritom koristiti najsavremeniju dostupnu mašinsku i ručnu tehnologiju za pouzdanu izradu limarskih radova. Uz poštovanje navedenih principa može se očekivati pouzdan rezultat - krov koji funkcioniše.

Na kraju još kratak osvrt na stanje limarskog zanata. Limarski zanat se danas, nažalost, nalazi na svojevrsnoj raskrsnici. Nedostaje kvalifikovanih radnika, nedostaje stručnog podmlatka i nedostaje odgovarajućeg priznanja za one koji vlastitim rukama stvaraju vrijednosti od lima. Istovremeno u tradicionalni zanat prodiru savremeni, industrijski, ali prije svega jeftini krovni sistemi, koji svojim načinima postavljanja narušavaju postojeću esnafsku čast i stručnost majstora. Vjerujem da će se zajedničkim trudom zaljubljenika u pošten limarski zanat ovaj nepovoljan trend uspjeti preokrenuti.

Autor: Ing. Gabriel Boros - PROJECT CONSULTING
Autor članka je stručnjak za limene krovne pokrove kompanija Rheinzink i Prefa Aluminiumprodukte, s 30 godina iskustva u struci.

Korištena literatura: Tehnička dokumentacija kompanije PREFA ALUMINIUMPRODUKTE GMBH
Tehnička dokumentacija kompanije RHEINZINK Co KG. GMBH
STN 73 1901 - Projektovanje krovova. Osnovne odredbe (slovačka norma)