Montaža obložnog štoka i vješanje vrata

Dobar rezultat se odlučuje već pri mjerenju. Širina i visina otvora mjere se na najmanje tri mjesta, a debljina zida gore i dolje. Najvažnija je visina gotovog poda: štok se postavlja na završni pod, a ne na beton ili estrih. Ako pod još nije postavljen, morate tačno znati koliko će biti debeo, recimo pločice s ljepilom ili laminat s podlogom.

Sama montaža obično ima ove faze:

• provjera otvora: otvor se očisti od prašine, provjeri se čvrstoća rubova, vertikalnost zidova i ravnina poda,
• sklapanje okvira: štok se sklopi na mekoj podlozi prema uputstvu proizvođača, spojevi moraju biti pod pravim uglom i bez zazora,
• postavljanje i izravnavanje: okvir se stavi u otvor, a klinovima i libelom se podesi da bude vertikalan i vodoravan,
• razupirači i pjena: u okvir se stave razupirači da se ne suzi, a razmak između štoka i zida popuni se pjenom,
• stvrdnjavanje i završetak: kad se pjena stvrdne, klinovi se izvade, višak pjene se odreže i postavi se druga obloga ili pokrivne lajsne.

Klinovi idu prije svega kod šarki i kod brave, jer tu djeluje najveće opterećenje. Pjena okvir samo drži i zatvara razmak, ona ga ne smije izravnavati. Zato se položaj podešava mehanički, prije nego što se nanese pjena.

Kad okvir čvrsto stoji, krilo se objesi na šarke. Obične šarke na unutrašnjim vratima mogu se podesiti po visini, bočno, a kod nekih tipova i po dubini. Krilo se podešava postepeno, u malim koracima, i nakon svake promjene provjerava se fuga oko krila. Ona je prema podacima proizvođača obično oko 2 do 4 mm i treba biti jednaka svuda uokolo.

Zatim se provjerava:

• da li se vrata otvaraju i zatvaraju glatko, bez trenja,
• da li jezičak brave tačno ulazi u prihvatnu pločicu,
• da li kvaka i okov čvrsto drže,
• da li krilo nigdje ne struže o pod ili o štok,
• da li zaptivka naliježe po cijelom obodu.

Zašto vrata nekad ne ostaju u položaju u kojem ste ih ostavili, nego se sama otvaraju ili pritvaraju? Gotovo uvijek je to znak da okvir nije tačno vertikalan. Šarke to mogu malo ispraviti, ali stvarnu grešku otklanja samo pravilno izravnan štok.

Najjednostavnije je u novogradnji, gdje su zidovi ravni, pod završen, a otvor tačno odgovara štoku. Tada montaža ide brzo i bez dodatnih prepravki.

Više vremena i rada traže:

• demontaža starog metalnog štoka i popravka oštećenih rubova otvora,
• kriv ili trošan zid u starijim kućama i zgradama,
• zid čija debljina izlazi iz raspona podesive obloge,
• neravan pod ili pod koji će se mijenjati tek kasnije,
• pregrada od gips-kartona bez ojačanog otvora,
• teško krilo, skrivene šarke ili nestandardne mjere.

Ako otvor treba proširiti ili ga probiti u nosivom zidu, to više nije stolarski posao nego zahvat u nosivu konstrukciju. Takav zahvat prvo treba procijeniti statičar, a izvesti ga stručna ekipa.

U praksi se pokazuje da većina problema s unutrašnjim vratima ne nastaje zbog lošeg proizvoda, nego pri ugradnji. Tipične su ove:

• neprecizno mjerenje: otvor je preširok ili preuzak, razmak se onda popuni s previše pjene i okvir se izvije,
• zaboravljen pod: štok se postavi na beton, a kad se polože pločice ili laminat, krilo struže,
• previše pjene: pjena se pri širenju upire u okvir i savija ga prema unutra, zato se koristi pjena s malim širenjem i razupirači,
• prerano opterećenje: vrata se objese i koriste prije nego što se pjena stvrdne,
• ugradnja u vlažnu gradnju: drvo i iverica upijaju vlagu iz svježeg maltera i estriha i kasnije se deformišu.

Za štokove je najbolje da su svi mokri radovi završeni, da je temperatura u prostoriji stabilna, a relativna vlažnost zraka otprilike između 40 i 60 posto.

Spretan kućni majstor može obložni štok ugraditi i sam ako ima preciznu libelu, pištolj za pjenu i strpljenja. Pomoćnik koji pridržava okvir znatno olakšava posao. Kod starih metalnih štokova ili bilo kakve prepravke nosivog zida bolje je posao prepustiti stručnjaku.

1. Izmjeriti otvor na tri mjesta po širini i visini i provjeriti debljinu zida.
2. Utvrditi visinu gotovog poda i prema njoj odrediti donji rub štoka.
3. Raspakovati štok, provjeriti dijelove i ostaviti ga nekoliko dana u prostoriji da se prilagodi.
4. Sklopiti okvir na ćebetu ili kartonu tačno prema uputstvu proizvođača.
5. Staviti okvir u otvor i osigurati ga klinovima kod šarki, kod brave i u uglovima.
6. Libelom podesiti obje bočne stranice vertikalno i nadvratnik vodoravno, provjeriti i dijagonale.
7. Postaviti razupirače u okvir, najbolje tri po visini i jedan ispod nadvratnika.
8. Zaštititi površinu štoka trakom da se ne zaprlja pjenom.
9. Nanositi pjenu dio po dio i umjereno, otprilike do trećine dubine razmaka.
10. Ostaviti pjenu da se stvrdne prema podacima proizvođača i okvir u međuvremenu ne opterećivati.
11. Izvaditi razupirače i klinove i odrezati višak pjene.
12. Postaviti drugu oblogu ili pokrivne lajsne.
13. Objesiti krilo na šarke i postepeno podesiti fuge po obodu.
14. Isprobati bravu, kvaku i hod vrata i po potrebi doraditi šarke.

Pri preuzimanju se isplati odvojiti nekoliko minuta za provjeru, dok je majstor još tu:

• bočne stranice štoka su vertikalne, a nadvratnik vodoravan, provjereno libelom,
• fuga između krila i štoka jednaka je po cijelom obodu,
• vrata ostaju u bilo kojem položaju i sama se ne pomjeraju,
• krilo nigdje ne struže o pod ni o okvir,
• jezičak brave ulazi u prihvatnu pločicu bez pritiskanja,
• zaptivka naliježe po cijelom obodu,
• obloge i lajsne tijesno priliježu uz zid i nigdje se ne vidi pjena,
• površina štoka, malter i pod nisu oštećeni.