Polaganje električnog podnog grijanja (grijaća mreža)

Kada kroz kabl u mreži prolazi struja, on se zagrijava i toplotu predaje ljepilu i pločicama. Cijeli sloj je tanak, obično samo nekoliko milimetara, pa pod brzo reaguje. Nakon uključivanja toplinu na stopalima osjetite mnogo prije nego kod debelog estriha s cijevima.

Temperiranje poda ili glavno grijanje

U kupatilu mreža uglavnom služi za temperiranje, odnosno da pločice ne budu hladne. Prostoriju pritom grije i radijator ili sušač za peškire. U dobro izolovanoj kući mreža može biti i glavni izvor toplote. Tada se snaga po kvadratnom metru i ukupna potrošnja moraju odrediti prema toplotnim gubicima, a ne odokativno. Mreže se proizvode u različitim snagama, obično otprilike od 100 do 200 W/m². Veća snaga se bira tamo gdje pod zaista treba grijati prostoriju, manja tamo gdje je riječ samo o udobnosti.

Jednožilni i dvožilni kabl

Kod dvožilnog kabla iz mreže izlazi samo jedan hladni priključni kabl, dakle kabl koji ne grije i koji vodi do termostata. Polaganje je jednostavnije, jer se mreža ne mora vraćati na početak. Jednožilna mreža ima priključak na oba kraja, pa je treba rasporediti tako da se oba kraja sastanu kod termostata. U malom kupatilu s puno uglova to je nepotrebna komplikacija, zato se danas češće polaže dvožilna.

Kada mreža nije dobar izbor

Ako želite grijati veliku površinu cijele kuće, a imate toplotnu pumpu ili kotao, toplovodno podno grijanje je u upotrebi obično povoljnije. U mnogim kućama u Bosni i Hercegovini grije se na drva, plin ili centralno grijanje iz toplane, pa električna mreža tu najčešće dolazi kao dodatak u kupatilu. Mreža prvenstveno ide ispod pločica i kamena. Ispod laminata, drveta ili vinila češće se koriste grijaće folije, ili se mreža zalije samonivelirajućom masom, pa tek na nju ide podna obloga. Tada treba poštovati najveću temperaturu koju za oblogu dozvoljava njen proizvođač.

Samo polaganje mreže je brz posao. Kvalitet rezultata ipak u velikoj mjeri zavisi od onoga što je urađeno prije.

Podloga

Podloga mora biti čvrsta, suha, ravna i bez prašine. Stare pločice se ponekad mogu zadržati ako dobro drže i ne zvuče šuplje, ali ih treba izbrusiti i premazati kontaktnim premazom. Veće neravnine izravnavaju se masom još prije mreže. Kablu ne odgovara da se u udubljenjima skuplja ljepilo, a na izbočinama ga pokriva samo tanak sloj.

Izolacija ispod mreže

Ako je ispod poda negrijan prostor, podrum ili pod na tlu bez izolacije, velik dio toplote odlazi prema dolje. Pod se tada sporo zagrijava, a potrošnja raste. U takvom slučaju isplati se postaviti tanke termoizolacione ploče namijenjene za ispod pločica, na primjer od XPS-a s cementnim slojem. Kod međuspratne konstrukcije između dva grijana stana to uglavnom nije nužno, ali i tu izolacija skraćuje vrijeme zagrijavanja.

Šta električar i vodoinstalater moraju uraditi prije

• Kutija za termostat mora biti ugrađena u zid, obično izvan domašaja prskanja vode, i do nje mora voditi napajanje iz razvodnog ormarića.
• Od donjeg dijela kutije u pod mora ići žlijeb sa zaštitnom cijevi za podni senzor i žlijeb za hladni priključni kabl.
• Vodovodne i kanalizacione instalacije u podu moraju biti gotove, ispitane i zalivene, da se iznad njih više ne buši ni ne štema.
• Tuš kanalica, slivnik i eventualna kada moraju imati tačno određeno mjesto, jer se ispod njih mreža ne polaže.

Plan površine

Mreža se bira prema slobodnoj površini, a ne prema dimenzijama prostorije. Od površine kupatila oduzimaju se kada, tuš kada, WC šolja, fiksni ormarić ispod lavaboa i pojas uz zidove. Ispod namještaja bez nogica, kuhinjskih elemenata ili ugradbenog ormara kablu nije mjesto. Toplota bi se ispod njih zadržavala, kabl bi se pregrijavao, a namještaj bi trpio. Većina proizvođača preporučuje razmak od nekoliko centimetara od zidova i fiksnih predmeta, a tačan razmak je naveden u uputstvu.

Ako živite u stambenoj zgradi, pitajte električara da li glavni osigurač i vertikala u zgradi mogu podnijeti još jedno trošilo. U starijim zgradama instalacije su često slabije nego što bi se očekivalo. Kod većih površina dobro je o tome obavijestiti i upravitelja zgrade, jer se zajedničke instalacije tiču svih etažnih vlasnika.

Mjerenje prije polaganja

Još prije nego što se mreža razmota na podu, mjeri se otpor grijaćeg provodnika i otpor izolacije. Vrijednosti se upoređuju s podatkom na natpisnoj pločici i upisuju u garantni list. Ovo prvo mjerenje dokazuje da je mreža iz prodavnice stigla ispravna. Bez njega se kod reklamacije teško dokazuje kada je kabl oštećen.

Prajmer i razmotavanje mreže

Podloga se premaže prajmerom koji ujednačava upijanje i poboljšava prianjanje samoljepljive mrežice. Kada se osuši, mreža se razmotava od mjesta gdje izlazi hladni priključni kabl. Kod zida se mrežica zareže, mreža okrene i nastavlja u suprotnom smjeru. Reže se uvijek samo mrežica, nikada grijaći kabl. Ako treba zaobići ugao ili slivnik, kabl se može pažljivo odvojiti od mrežice i voditi slobodno, pričvršćen trakom.

Pravila za vođenje kabla

• Kabl se ne smije križati niti dodirivati sam sebe.
• Razmaci između petlji trebaju ostati jednaki, inače nastaju topliji i hladniji pojasevi.
• Kabl se ne savija pod oštrim uglom i ne vodi se preko dilatacionih fuga.
• Spoj između grijaćeg i hladnog kabla obično se polaže u pod i zalije, a ne u zid.
• Hladni priključni kabl mora biti dovoljno dug da bez nastavljanja dođe do kutije termostata.

Podni senzor

Senzor temperature stavlja se u savitljivu zaštitnu cijev sa zatvorenim krajem. Cijev vodi iz zida u pod i završava otprilike na sredini između dvije petlje kabla, obično nekoliko desetina centimetara od zida. Senzor ne smije dodirivati kabl, inače mjeri temperaturu kabla, a ne poda. Zahvaljujući cijevi, oštećen senzor kasnije se može izvući i zamijeniti bez razbijanja pločica.

Drugo mjerenje, fotografije i skica

Nakon postavljanja oba otpora se ponovo mjere. Zatim je vrijeme za nekoliko fotografija iz različitih uglova i skicu s položajem kabla, spoja i senzora. Kada za nekoliko godina budete bušili pod za graničnik vrata ili sidrenje ormarića, ta skica će vam uštedjeti mnogo brige.

Direktno u ljepilo za pločice

Kod ovog načina ljepilo se nanosi direktno na mrežu i u njega se polažu pločice. Slojevi su najniži, ali postoji kvaka. Nazubljena gleterica lako zapne za kabl i ošteti ga. Osim toga, teško je osigurati da kabl bude potpuno obavijen i da ispod pločica ne ostanu zračni džepovi. Zato se ovaj način koristi uglavnom kod manjih površina i iskusnog keramičara, s fleksibilnim ljepilom namijenjenim za podno grijanje, obično klase C2 S1 prema BAS EN 12004.

Prvo sloj mase, zatim pločice

U praksi se češće bira postupak u dva koraka. Mreža se prvo zalije samonivelirajućom masom, koja kabl pokrije ravnomjerno i bez zraka. Sloj je prema uputstvu proizvođača obično nekoliko milimetara iznad kabla. Kada se masa stvrdne, dobije se ravna i čvrsta podloga, a keramičar lijepi pločice bez rizika da ošteti kabl. Toplota se širi ravnomjernije, a pločice bolje drže.

Gdje dolazi hidroizolacija

U kupatilu, naročito u tuš kabini s kanalicom, pod mora biti zaštićen hidroizolacijom. Uobičajeno je da se mreža položi, zalije masom, a hidroizolacioni premaz s trakama u uglovima nanese tek na taj sloj. Neki proizvođači sistema dozvoljavaju i drugačiji redoslijed. Odlučujuće je uputstvo konkretnog sistema i to da ljepilo, masa i hidroizolacija budu međusobno kompatibilni. Kod bušenja tipli kroz hidroizolaciju i blizu kabla vrijedi jedno pravilo: prvo pogledati skicu.

Mreža je električno trošilo trajno spojeno na mrežu. Priključak na instalaciju, osiguranje i zaštitu smije raditi samo kvalifikovani električar. Tu spada i FID sklopka, odnosno zaštitna strujna sklopka, koja je u kupatilu neophodna, kao i pravilan položaj termostata s obzirom na zone kupatila. Električar nakon spajanja obavlja mjerenja i izdaje zapisnik o ispitivanju instalacije. Sačuvajte ga zajedno s garantnim listom mreže.

Koji termostat izabrati

Termostat bi trebao imati podni senzor, čak i ako mjeri i temperaturu zraka. Kod pločica se podešava ugodna temperatura poda. Kod drvenih ili vinilnih obloga poštuje se najveća temperatura površine prema uputstvu njihovog proizvođača, koja je često znatno niža. Programabilni termostat može zagrijati pod ujutro i navečer, kada ste kod kuće, a ostatak dana ga držati hladnijim. Ako imate dvotarifno brojilo, isplati se program prilagoditi periodu niže tarife. Tačna vremena niže tarife za vaše područje zna vaš snabdjevač električnom energijom.

Uputstvo za majstore amatere: šta možete pripremiti sami

Električna mreža nije posao koji laik radi od početka do kraja. Priključak i mjerenja mora uraditi stručna osoba. Ipak, dosta pripreme možete preuzeti sami i tako olakšati posao ekipi:

1. Isprazniti prostoriju i zaštititi susjedne podove od prašine.
2. Ukloniti stare pločice ili provjeriti kuckanjem da li postojeće čvrsto drže.
3. Usisati i očistiti podlogu od prašine, ostataka ljepila i masnoće.
4. Nacrtati plan prostorije i označiti kadu, tuš, WC šolju, fiksni namještaj i pojas uz zidove.
5. Izračunati slobodnu površinu i prema njoj, uz savjet prodavca, izabrati veličinu mreže.
6. Dogovoriti redoslijed: električar i vodoinstalater, zatim polaganje mreže, pa keramičar.
7. Pripremiti mobilni telefon za fotografisanje svakog koraka polaganja.
8. Tokom polaganja paziti da niko ne hoda po mreži u radnoj obući i da se na nju ne stavljaju kante ni merdevine.

Zahtjevnost, a time i obim posla, između dva kupatila iste površine mogu se znatno razlikovati.

• Jednostavan oblik. Pravougaona slobodna površina bez izbočina brzo se pokrije, mreža se samo razmota i okrene.
• Mnogo uglova i prepreka. Slivnici, vertikale, niše i kosi zidovi znače mnogo rezanja mrežice i ručnog vođenja kabla.
• Stanje podloge. Ravan i čvrst beton dovoljno je premazati prajmerom. Stare pločice treba provjeriti i obraditi, a neravnu podlogu izravnati.
• Izolacione ploče. Ako ispod mreže treba postaviti izolaciju, dodaje se još jedan sloj i vrijeme za lijepljenje.
• Nema pripreme u zidu. Kada nema kutije za termostat ni žlijeba za senzor, mora se štemati gotov zid.
• Visina slojeva. Kod pragova i susjednih podova unaprijed treba provjeriti da li novi sloj stane i da li će se vrata otvarati.
• Mala površina. I kod malog WC-a moraju se uraditi sva mjerenja i podešavanja, pa je posao po kvadratnom metru relativno zahtjevniji.

• Oštećen kabl pri lijepljenju. Zub gleterice ili oštra ivica pločice zareže izolaciju. Grijanje ponekad radi dok vlaga ne izazove isključivanje FID sklopke. Zato se mjeri i nakon zalijevanja i nakon postavljanja pločica.
• Senzor bez cijevi ili na kablu. Termostat isključuje prerano i pod ostaje hladan, ili se pokvaren senzor ne može zamijeniti.
• Zrak ispod kabla. Na mjestima gdje kabl nije obavijen, on se pregrijava. To može skratiti vijek trajanja i izazvati pukotine u ljepilu.
• Mreža ispod namještaja. Ispod ormarića bez nogica toplota se zadržava, namještaj se deformiše, a kabl trpi.
• Preuranjeno uključivanje. Ako se grije prije nego što se ljepilo ili masa stvrdnu, suše se neravnomjerno, a pločice se mogu odvojiti ili popucati u fugama.
• Nema izolacije iznad hladnog prostora. Pod se dugo zagrijava, a potrošnja je veća nego što je vlasnik očekivao.
• Spoj u zidu ili prekratak priključni kabl. Nastavljanje kabla izvan poda kasnije je čest izvor kvarova i većina proizvođača ga ne preporučuje.
• Nema skice. Nakon nekoliko godina neko buši pod naslijepo i probuši kabl. Popravak tada mora raditi specijalista, a često se skida i dio pločica.

Prajmer, postavljanje mreže u običnom kupatilu, ugradnja senzora i mjerenja obično se završe za nekoliko sati. Duže traje sve što se mora sušiti. Prajmeru prema uputstvu proizvođača uglavnom treba nekoliko sati. Samonivelirajuća masa je obično prohodna otprilike za jedan dan, ali za lijepljenje pločica, a naročito za zagrijavanje, treba joj više vremena.

Prvo uključivanje grijanja ravna se prema uputstvu za ljepilo i masu. Kod tankih slojeva proizvođači obično navode otprilike jednu sedmicu, kod debljih cementnih slojeva i nekoliko sedmica. Prvo zagrijavanje mora biti postepeno: termostat se podesi nisko, a temperatura se podiže polako, iz dana u dan. Tako preostala vlaga ravnomjerno ispari, a pločice nisu pod naprezanjem.

Ukupno računajte da od polaganja mreže do toplog poda prođe od nekoliko dana do nekoliko sedmica. Kratka montaža ne znači da se kupatilo sutradan može punopravno koristiti.

Veći dio mreže nakon preuzimanja je skriven ispod pločica. Zato insistirajte da dobijete sve zapise i da rad grijanja provjerite prije nego što majstori odu.

• garantni list mreže s upisanim vrijednostima otpora prije polaganja, nakon polaganja i nakon zalijevanja ili postavljanja pločica,
• izmjerene vrijednosti u toleranciji koju proizvođač navodi na natpisnoj pločici,
• fotografije i skica s položajem kabla, spoja i senzora,
• senzor u zaštitnoj cijevi sa zatvorenim krajem, bez dodira s kablom,
• zapisnik električara o ispitivanju instalacije i ispravna FID sklopka,
• termostat koji pokazuje temperaturu poda i podešen je prema vrsti obloge,
• informacija kada i kako postepeno uključiti grijanje prema ljepilu i masi,
• nakon prvog zagrijavanja ravnomjerno topla površina bez izrazito hladnih ili vrućih mjesta,
• uputstvo za termostat i kontakt montažne firme za slučaj kvara.