Zidanje i izrada nagiba stepenika tuša

Zašto je tuš u toliko stanova malo viši od ostatka kupatila? Odvodu treba prostor i pad. Sifon slivnika ima svoju ugradnu visinu, a cijev od njega mora padati sve do vertikale. Ako sve to ne stane u debljinu poda, cijeli tuš treba podići.

Visina stepenika se zato ne određuje odoka, nego se računa unazad:

• visina sifona ili linijskog kanala prema podacima proizvođača,
• pad odvodne cijevi prema vertikali, koji je kod kratkih trasa obično oko 2 do 3 %,
• debljina sloja za nagib, hidroizolacije, lijepka i pločica,
• nagib površine prema slivniku, uglavnom otprilike 1 do 2 %.

Što je slivnik dalje od vertikale, to stepenik ispada viši. Zato se isplati tražiti nizak sifon i postaviti slivnik što bliže vertikali. U stambenoj zgradi je vertikala zajednička instalacija etažnih vlasnika, pa je dobro unaprijed porazgovarati sa upravnikom zgrade, jer kvar na njoj pogađa i komšije.

Postupak ima jasan redoslijed. Svaki sloj mora dobiti vremena prije nego što se na njega stavi sljedeći.

1. Plan. Prvo se određuju položaj slivnika, oblik i mjere stepenika i smjer nagiba. Treba znati gdje će stajati staklena paravan-zaštita, jer se njen profil često pričvršćuje upravo u stepenik.
2. Odvod i slivnik. Postavi se sifon ili kanal, poveže se na cijev i uradi se proba zaptivenosti dok se sve još vidi.
3. Zidanje oboda. Od blokova ili cigle se ozida obodni rub stepenika. Unutrašnjost se popuni, da površina ne bi bila šuplja.
4. Sloj za nagib. Na ozidanu podlogu se nanosi cementni estrih ili malter za nagib i povlači se letvom preko vodilica, tako da sve vodi prema slivniku.
5. Hidroizolacija. Kad se osuši, na sloj za nagib se nanosi hidroizolacioni premaz, po pravilu u dva sloja. U uglove i na ivicu stepenika se ulaže zaptivna traka, a oko slivnika zaptivna manžetna.
6. Oblaganje. Na kraju keramičar lijepi pločice, oblaže čelo stepenika i završava ivicu lajsnom ili pločicama zasječenim pod uglom.

Pazite na jednu stvar koju stariji savjeti često navode pogrešno. Hidroizolacija ide na gotov sloj za nagib, a ne ispod njega. Nagib se ne pravi lijepkom ispod pločica, nego posebnim slojem. Lijepak treba da bude svuda otprilike iste debljine.

• Blokovi od gasbetona su lagani i lako se sijeku i oblikuju. Dobro upijaju vodu, pa im treba temeljna penetracija i hidroizolacija.
• Puna cigla je čvrsta i sa malterom se lako radi. Odgovara naročito za više stepenike.
• Betonski blokovi upijaju manje vode i podnose vlažnu sredinu. Ali su teški, što u starijim kućama sa drvenim tavanicama ne mora biti dobra ideja.
• Gotove ploče sa nagibom od tvrdog polistirena imaju fabrički napravljen nagib, a često i ugrađen slivnik. Štede vrijeme, ali se moraju tačno uskladiti sa visinom sifona.

Pri izboru pločica odlučuje vrsta slivnika. Tačkasti slivnik u sredini traži nagib sa četiri strane, a pločice treba sjeći u oblik koverte. Tu odgovara manji format ili mozaik. Linijskom kanalu uz zid dovoljan je nagib u jednom smjeru, pa podnosi i velike pločice. Na ulazu i na površini tuša birajte protivklizne pločice namijenjene za mokre prostorije.

Obim posla, a time i njegovu zahtjevnost, najviše određuje ono od čega se polazi. Najjednostavnije je kada je odvod nov, podloga ravna, a stepenik pravougaon i uz dva zida.

Više posla donosi:

• premještanje odvoda ili novo povezivanje na vertikalu,
• neravan ili oštećen stari pod koji prvo treba izravnati,
• neobičan oblik, na primjer luk, zasječen ugao ili samostojeći stepenik,
• tačkasti slivnik sa nagibom sa četiri strane i sječenjem pločica u kovertu,
• mozaik i mnogo sitnih rezova na čelu i ivicama,
• demontaža stare tuš kade i uklanjanje ostataka starih pločica.

Spretan majstor amater može sam napraviti stepenik ako ima strpljenja i dobru libelu. Za povezivanje na vertikalu u stambenoj zgradi bolje je pozvati vodoinstalatera.

1. Ucrtati na podu obris stepenika, položaj slivnika i smjer nagiba.
2. Izračunati visinu stepenika prema visini sifona, padu cijevi i debljini slojeva.
3. Postaviti slivnik, povezati ga na odvod i pustiti vodu kao probu zaptivenosti.
4. Očistiti podlogu od prašine i nanijeti penetraciju.
5. Ozidati obod od blokova na lijepak ili malter i popuniti unutrašnjost.
6. Postaviti vodilice u nagibu i povući estrih letvom.
7. Ostaviti estrih da se osuši prema uputstvu proizvođača, cementni obično nekoliko dana.
8. Zalijepiti zaptivne trake u uglove i na ivice, a manžetnu oko slivnika.
9. Nanijeti hidroizolacioni premaz u dva sloja i poštovati vrijeme sušenja između njih.
10. Proliti vodu po površini i provjeriti da li sva oteče.
11. Zalijepiti pločice, obložiti čelo, fugovati i uglove zatvoriti sanitarnim silikonom.

U praksi se često dešava da voda ostaje u uglu tuša ili preko ivice stepenika curi napolje u kupatilo. Uzrok je obično nagib povučen odoka ili zaboravljen kontranagib na ulazu. Ivica stepenika treba da bude malo viša od površine kod slivnika, da voda nema razloga da teče napolje.

• hidroizolacija nanesena samo na pod, bez podizanja na zidove i čelo stepenika,
• nedostaje manžetna oko slivnika, pa voda prodire ispod pločica,
• nagib napravljen debelim slojem lijepka umjesto estriha,
• sifon ugrađen tako da se ne može očistiti,
• pločice na površini sa nagibom koje nijesu protivklizne,
• pločice zalijepljene prije nego što su se estrih i premaz osušili.

• voda prosuta na različita mjesta u tušu sva oteče i nigdje ne stoji,
• na ulazu i na ivici stepenika voda ne prelazi napolje,
• pločice pri kuckanju ne zvuče šuplje,
• fuge su pune, a u uglovima je elastični silikon, a ne fug masa,
• ivice i uglovi stepenika su čisto završeni i ne sijeku,
• rešetka slivnika može da se izvadi, a sifon očisti,
• majstor vam pokaže ili fotografiše hidroizolaciju prije postavljanja pločica.