Akriliranje spojeva i uglova gips-kartona

U praksi se ovaj posao javlja u dva oblika, koji se pomalo razlikuju.

Akriliranje spojeva na običnim zidovima i plafonima tiče se uglavnom renoviranja i ponovnog krečenja. Riječ je o fugama oko štokova, prozorskih okvira i klupica, o pukotini u uglu između zida i plafona ili o prijelazu između drveta, betona i žbuke. Podloga je obično starija, često prašnjava ili sa ostacima stare boje, pa čišćenje i priprema traju duže.

Akriliranje uglova i spojeva gips-kartona dolazi nakon što gipsar postavi pregradne zidove, obloge i spuštene plafone. Ravni spojevi između ploča prvo se popune masom za fugovanje uz armirnu traku i prebruse. Akril dolazi tek nakon toga, u unutrašnje uglove i na mjesta gdje se gips-karton susreće s drugim materijalom, recimo s plafonom, zidanim zidom ili štokom. Podloga je nova i ravna, pa posao ide brže, ali u novom potkrovlju ili kod spuštenih plafona dužina spojeva zna biti velika.

Zašto baš akril? Svaka kuća i zgrada se blago pomjera kad se mijenjaju temperatura i vlaga, a novogradnja još i dok se sliježe. Tvrda gips masa u uglu pukne, a elastični akril to pomjeranje podnese. Za razliku od silikona, preko akrila se može farbati.

Moler prvo pregleda podlogu. Spoj mora biti suh, čvrst i bez prašine. Odvaljene komadiće žbuke i starog kita ukloni, staru pukotinu očisti i po potrebi malo proširi, da kit ima gdje ući. Upijajuće ili mrvljive podloge prije akriliranja premaže penetratom.

Zatim stavi kartušu u pištolj za kit, vrh odsiječe ukoso otprilike na širinu fuge i istiskuje kit jednim ravnomjernim potezom, uz stalan pritisak. Odmah ga zagladi navlaženim prstom, uskom elastičnom špahtlom ili gladilicom, a višak obriše vlažnom spužvom. Nakon zaglađivanja ugao treba da bude tanka, ravna i jedva vidljiva linija, a ne debeo nabor.

Duboke fuge se ne popunjavaju jednim debelim slojem. Akril se pri sušenju malo skuplja, pa se duboka fuga ili prvo predpopuni (kod gips-kartona masom za fugovanje, kod većih razmaka oko štokova recimo pjenastim ispunskim užetom), ili se akril nanosi u dva tanka sloja. Drugi sloj ide tek kad se prvi osuši.

Većina kitova je spremna za farbanje nakon nekoliko sati, kod debljih slojeva i u vlažnoj prostoriji tek nakon dan. Mjerodavan je podatak proizvođača na kartuši.

• Dužina i broj spojeva: soba sa spuštenim plafonom i više uglova znači mnogo više metara nego jednostavna prostorija.
• Širina i dubina fuga: uske fuge se završe jednim potezom, široke traže predpopunjavanje ili više slojeva.
• Stanje podloge: novi gips-karton je spreman gotovo odmah, a stare pukotine treba otvoriti, očistiti i penetrirati.
• Visina i pristup: uglovi ispod visokog plafona, stubišta i kosine u potkrovlju traže ljestve ili skelu i usporavaju rad.
• Razuđenost prostora: niše, lukovi, instalacije i cijevi znače mnogo kratkih dionica do kojih se teško dolazi.
• Zahtjevi za izgled: pri bočnom svjetlu iz velikih prozora vidi se svaka neravnina, pa treba raditi sporije i preciznije.

• Akril na prašinu ili vlagu: kit ne prianja, s vremenom se odvoji od ivice i u uglu se pojavi tamna linija tanka kao dlaka.
• Akril umjesto mase za fugovanje: ravni spojevi između ploča u istoj ravni traže gips masu s trakom. Akril ih ne ojača i vidjeće se ispod boje.
• Predebeo sloj: skuplja se, puca i u uglu napravi vidljiv nabor.
• Kasno zaglađivanje: kad kit uhvati koricu, više se ne može lijepo zagladiti. Osušen akril se uz to loše brusi, jer je mekan i elastičan.
• Silikon umjesto akrila: boja se na silikonu ne drži i skuplja se u kapljice.
• Farbanje preko svježeg kita: boja iznad spoja može popucati ili ostaju fleke.
• Preskočena kritična mjesta: ugao kod plafona, spoj spuštenog plafona i okolina štokova pucaju prvi.

Akril ima i svoje granice. Veće dilatacione fuge, fuge u podu, vanjski radovi i mjesta gdje direktno udara voda (recimo tuš kabina) traže drugi kit, obično sanitarni silikon ili poliuretan. Ako se pukotina nakon kitovanja stalno otvara ili se širi, to nije estetski problem. Uzrok treba da pogleda stručnjak, po potrebi statičar.

Akriliranje može uraditi i spretan laik. Za uglove ispod plafona pripremite stabilne ljestve, a za plafone iznad uobičajene visine radije pozovite majstora sa skelom. Tehniku prvo isprobajte na kratkoj, manje vidljivoj dionici.

1. Kupiti unutrašnji akril preko kojeg se može farbati, a za kuhinju i kupatilo, van direktnog dodira s vodom, akril otporniji na vlagu.
2. Očistiti spoj, usisati prašinu i ukloniti stari kit i boju koji se odvajaju.
3. Upijajuću ili mrvljivu podlogu premazati penetratom i ostaviti da se osuši.
4. Kod neravne podloge ili ako radite prvi put, oblijepiti ivice papirnom trakom za maskiranje.
5. Odsjeći vrh kartuše ukoso na širinu fuge i staviti kartušu u pištolj.
6. Istiskivati kit jednim ravnomjernim potezom uz stalan pritisak, po dionicama otprilike dužine ruke.
7. Odmah zagladiti navlaženim prstom ili gladilicom i obrisati višak vlažnom spužvom.
8. Skinuti traku dok je kit još mekan.
9. Ostaviti da se osuši prema uputstvu proizvođača, a dublja mjesta po potrebi dopuniti drugim tankim slojem.
10. Tek onda krečiti.

Spojeve pogledajte pri bočnom svjetlu, recimo baterijskom lampom prislonjenom uz zid, i to prije nego što počne krečenje.

• linije u uglovima su ravne, tanke i bez nabora,
• kit se drži cijelom dužinom i ne odvaja se na ivicama,
• na površini nema mjehurića, rupica ni tragova prstiju,
• oko spojeva nema osušenih mrlja od kita,
• zakitovani su i uglovi kod plafona, oko štokova i prozora te spojevi spuštenih plafona,
• kit je prije krečenja potpuno suh,
• nakon krečenja boja iznad spojeva ravnomjerno pokriva i ne puca.