Bojenje vertikalnih cijevi grijanja

Sam nanos boje ide brzo. Najviše vremena odlazi na pripremu i sušenje između slojeva. Postupak u osnovi izgleda ovako:

• hlađenje cijevi: boja se nanosi samo na hladnu i suhu površinu, inače pravi mjehuriće i slabo se drži,
• zaštita okoline: pod, zid iza cijevi i namještaj prekriju se folijom ili papirom, a ivice se oblijepe trakom,
• čišćenje i odmašćivanje: uklanjaju se prašina, masnoća i stara boja koja se ljušti,
• skidanje hrđe i brušenje: čeličnom četkom ili brusnim papirom, da nova boja ima za šta da se uhvati,
• temeljni premaz: na mjestima gdje se vidi goli metal ili hrđa,
• dva tanka sloja završne boje: odozgo prema dolje, uz poštivanje vremena sušenja koje navodi proizvođač.

Zašto dva tanka sloja, a ne jedan debeo? Debeo sloj na vertikalnoj cijevi curi, dugo se suši, pravi kapljice kod obujmica i kasnije se lakše ljušti.

Cijevi se tokom grijanja stalno zagrijavaju i hlade. Obična boja za zidove ili lak za drvo to ne podnose. Birajte boju koja je izričito namijenjena radijatorima i cijevima grijanja. Na pakovanju je obično navedena otpornost na temperaturu, kod uobičajenih boja za radijatore najčešće oko 100 do 120 °C prema podacima proizvođača, što je za obično centralno ili gradsko grijanje dovoljno.

Akrilne boje za radijatore na bazi vode

Gotovo da nemaju miris, brzo se suše, a bijela duže zadržava ton. Dobre su za stanove u kojima se živi, dječije sobe i kancelarije. Na zahrđali metal nanose se tek preko odgovarajućeg temelja.

Sintetičke (alkidne) boje

Prave tvrd, otporan i sjajan film koji dobro podnosi udarce i ogrebotine. Pri nanošenju jače mirišu i duže se suše, pa prostoriju treba dobro provjetravati. Bijela sintetička boja koja nije namijenjena radijatorima na toploj cijevi s vremenom žuti.

Temeljni premazi i nijanse

Na čelične cijevi s hrđom ide antikorozivni temelj. Bakarne i pocinčane cijevi traže temelj namijenjen baš takvoj podlozi, inače boja ne drži. Nijansa je stvar ukusa: bijela ili boja zida cijev optički sakriju, a antracit ili crna je namjerno istaknu. Sjajna površina se lakše briše, mat manje pokazuje neravnine stare podloge.

Koliko će posao biti zahtjevan, a time i skuplji ili jeftiniji, zavisi najviše od stanja cijevi i pristupa:

• stanje površine: cijev s jednim zdravim slojem boje samo se prebrusi, a hrđa i debeli slojevi koji se ljušte znače mnogo više pripreme,
• razmak od zida: cijev tik uz zid ili u uglu teško se boji sa zadnje strane, pa treba uska četka za radijatore,
• broj obujmica, odvojaka i ventila: svaki detalj se boji ručno i polako,
• namještaj i oprema: ormarići, kuhinjski elementi ili kada uz cijev povećavaju posao oko prekrivanja,
• tamna ili jaka nijansa: kod promjene boje ponekad treba i treći sloj.

U stambenim zgradama vertikalne cijevi, takozvane vertikale, najčešće su dio zajedničkog sistema grijanja. Tokom sezone grijanja su tople i u stanu ih ne možete ohladiti. Zato se bojenje planira van sezone. Za bojenje ne morate dirati sam razvod. Bilo kakav zahvat na cijevima, recimo premještanje ili zamjenu, radi vodoinstalater ili instalater grijanja.

Bojenje cijevi do visine zida može uraditi i spretan laik. Ne dirate razvod, samo obnavljate površinu. Radite isključivo na hladnoj cijevi i uz dobro provjetravanje.

1. Isključiti grijanje ili sačekati kraj sezone grijanja i pustiti da se cijevi potpuno ohlade.
2. Prekriti pod i namještaj, a zid iza cijevi zaštititi komadom kartona ili folije.
3. Ostrugati staru boju koja se ljušti i hrđu čeličnom četkom ili grubljim brusnim papirom.
4. Cijelu cijev lagano prebrusiti da površina bude mat i malo hrapava.
5. Ukloniti prašinu, cijev odmastiti odgovarajućim sredstvom i ostaviti da se potpuno osuši.
6. Na goli metal i mjesta gdje je bila hrđa nanijeti temeljni premaz i ostaviti ga da se suši prema uputstvu proizvođača.
7. Nanijeti prvi tanki sloj završne boje odozgo prema dolje, a zadnju stranu cijevi obojiti četkom za radijatore.
8. Ostaviti sloj da se osuši prema uputstvu na pakovanju i po potrebi ga lagano prebrusiti.
9. Nanijeti drugi tanki sloj i provjeriti da se boja ne skuplja oko obujmica i spojeva.
10. Uključiti grijanje tek nakon vremena koje navodi proizvođač, obično najranije nakon jednog do dva dana.

U starijim kućama i zgradama u starim slojevima boje može biti olova. Takve slojeve radije brusite mokro, nosite zaštitnu masku (respirator) i prašinu nemojte mesti na suho.

• bojenje tople cijevi: boja se prebrzo suši na površini, pravi mjehuriće i kasnije puca,
• preskočena priprema: nova boja se ne drži za masnoću, prašinu i hrđu i počne se ljuštiti već za godinu,
• pogrešna boja: boja za zidove ili drvo na cijevi žuti, ljepljiva je i otpada,
• jedan debeo sloj: curenje, neravnine i dugo sušenje,
• obojeni ventili i termostatske glave: zalijepljen navoj ili glava koja se poslije ne može okrenuti,
• prerano uključeno grijanje: premaz još nije stvrdnut, mijenja nijansu ili se ošteti.

U praksi se često dešava da se oboji i izolacija cijevi ili plastična zaštitna cijev. One se ne boje, boja se na njima ne drži i može ih oštetiti.

Kad se boja osuši, pogledajte cijev pri dobrom svjetlu, najbolje sa strane, i provjerite:

• ujednačenu nijansu bez stare boje koja se nazire,
• zadnju stranu cijevi uz zid, obojenu jednako kao prednju,
• da nema curenja i kapljica, naročito kod obujmica i spojeva,
• da hrđa nigdje ne probija kroz premaz,
• čiste ventile, glave i navoje koji se slobodno okreću,
• čist zid, pod i okolinu bez mrlja od boje,
• da nakon prvog paljenja grijanja na premazu nema mjehurića, pukotina ni vidljive promjene boje.