Farbanje radijatora (po rebru)

Člankasti radijator je sastavljen od rebara poredanih jedno uz drugo. Svako rebro ima s obje strane neravnu površinu, ispupčenja i uske razmake do kojih se četkom teško dolazi. Zato se ovaj posao ne računa po kvadratu kao zid, nego po komadu: koliko rebara, toliko jedinica. Običan radijator ispod prozora ima ih nekoliko desetina, a veliki radijatori u starijim kućama i zgradama i više.

Farbanje rebra obično uključuje čišćenje, odmašćivanje, brušenje i nanošenje završnog sloja. Skidanje hrđe, osnovni antikorozivni premaz ili skidanje radijatora sa zida često se računaju kao posebne stavke. Zato se prije početka dogovorite s molerom šta tačno ulazi u posao.

Prvo se isključi grijanje i radijator se ostavi da se potpuno ohladi. Na toploj površini boja se suši prebrzo, pravi mrlje i slabije prianja. Zatim se pod, zid iza radijatora i stvari oko njega prekriju folijom ili ceradom, jer boja između rebara lako kapne.

Slijedi čišćenje. Prašina iz razmaka izvadi se uskom četkom, površina se opere vodom s deterdžentom i odmasti. Labavi komadi stare boje i hrđa skidaju se žičanom četkom, brusnim papirom ili brusnim nastavkom na bušilici. Prije farbanja površina mora biti čista, suha i bez mjesta koja se ljušte.

Mjesta s hrđom tretiraju se konverterom hrđe ili antikorozivnom osnovom. Kod starijih radijatora koji su farbani više puta osnovni premaz pomaže da završni sloj bolje drži. Samo farbanje radi se u tankim slojevima: savijenom radijatorskom četkom u razmacima i malim valjkom na ravnim dijelovima. Drugi sloj ide tek kad se prvi osuši, prema uputi na kanti.

Obična unutrašnja boja za zidove i lak za drvo ne idu na radijator. Od toplote žute, pucaju i ljušte se. Za radijatore se koriste boje koje proizvođač izričito navodi kao pogodne za grijna tijela, a otpornost na temperaturu uvijek provjerite na etiketi.

• Radijatorski emajl na bazi vode (akrilni): brzo se suši, slabo miriše i pogodan je za stan u kojem se živi. Za uobičajeno centralno grijanje sasvim je dovoljan.
• Sintetički radijatorski emajl (na bazi razređivača): tvrđi je i otporniji na habanje, ali se duže suši i jako miriše. Traži dobro provjetravanje, pa se češće bira za podrume, radionice i kotlovnice.
• Boje s antikorozivnim dodatkom: dobre su za starije radijatore sa sitnom hrđom, a neke se mogu nanositi direktno na očišćen metal.

Kod boje nije bitna samo nijansa. Bijela je i dalje klasika, ali radijator danas može biti i antracit, mat crn ili u boji zida, tako da se uklopi u prostoriju. Za metalik i metalne tonove računajte da, prema nekim proizvođačima, mogu malo smanjiti zračenje toplote.

Brzo ide radijator koji ima cijel, samo izblijedio premaz, lako mu se prilazi i ostaje na svom mjestu. Dovoljno ga je očistiti, prebrusiti i ofarbati.

Više vremena traže:

• hrđa, ispucala ili debela boja nanošena mnogo puta,
• velika ili neobična rebra s dubokim razmacima,
• radijator tik uz zid, ispod prozorske klupice ili iza namještaja,
• potreba za osnovnim premazom i dodatnim slojevima,
• prelazak s tamne na svijetlu boju, kad jedan sloj ne pokrije.

Najtemeljitiji rezultat dobije se kad se radijator skine sa zida. To je ipak zahvat na sistemu grijanja: treba ispustiti vodu, odvrnuti spojeve i poslije sve ponovo zaptiti i odzračiti. Taj dio posla radi vodoinstalater. Moler radijator obično farba na licu mjesta.

• Farbanje toplog radijatora. Boja se suši neravnomjerno i nakon nekoliko dana može početi da se ljušti.
• Predebeo sloj. Boja curi, pravi kapi i mrlje, a u razmacima ostaju nakupine. Dva tanka sloja su uvijek bolja od jednog debelog.
• Preskočeno čišćenje i brušenje. Na prašini i masnoći nova boja ne drži. Upravo priprema odlučuje koliko će premaz trajati.
• Pogrešna boja. Boja za zidove ili drvo na toplom metalu požuti i ispuca.
• Prerano uključeno grijanje. Toplota na boji koja još nije stvrdnuta pravi fleke, mjehuriće ili mijenja nijansu.
• Ofarbani ventili. Termostatska glava, ventil za odzračivanje i holenderi se ne farbaju, inače se zaglave ili se ne mogu odvrnuti.

Radijator na mjestu možete ofarbati i sami ako imate strpljenja za razmake između rebara. Vrlo stare boje mogu sadržavati olovo, zato ih ne brusite na suho bez zaštitne maske, a prašinu poslije rada pokupite vlažnom krpom.

1. Zatvoriti termostatski ventil i ostaviti radijator da se potpuno ohladi.
2. Prekriti pod i zid iza radijatora folijom, a ventile i glavu oblijepiti trakom.
3. Izvaditi prašinu iz razmaka uskom četkom i oprati površinu vodom s deterdžentom.
4. Skinuti labavu boju i hrđu žičanom četkom ili brusnim papirom, a ostatak premaza lagano prebrusiti.
5. Obrisati prašinu, odmastiti površinu i ostaviti je da se osuši.
6. Mjesta s hrđom premazati konverterom hrđe ili antikorozivnom osnovom.
7. Prvo ofarbati unutrašnje dijelove i razmake savijenom četkom, zatim prednje strane rebara.
8. Ostaviti da se osuši prema uputi na kanti i nanijeti drugi tanki sloj.
9. Skinuti traku, provjetriti prostoriju i uključiti grijanje tek nakon vremena koje preporučuje proizvođač boje.

• premaz je ujednačen i pokriva i u razmacima između rebara,
• nigdje nema kapi, curenja ni nakupina boje,
• ispod boje ne probija hrđa ni stara nijansa,
• ventili, glava i holenderi nisu zamazani bojom i mogu se okretati,
• pod, zid i okolina su čisti, bez fleka,
• nakon prvog grijanja boja ne žuti, ne pravi mjehuriće i nije ljepljiva.