Bušenje okruglih otvora u pločicama i granitnoj keramici

Ovdje se buši okrugao otvor većeg prečnika kroz cijelu debljinu pločice. Za razliku od obične rupe za tiplu, ne koristi se klasična burgija, nego kruna, odnosno šuplji valjak s reznom ivicom po obodu. Kruna izreže krug, a u njoj ostane izrezani komadić u obliku pločice, koji se poslije izvadi.

Stavka se obračunava po komadu, dakle za svaki otvor posebno. Tipične situacije kada vam treba:

• izvodi hladne i tople vode za zidnu bateriju u tušu ili iznad kade,
• ugaoni ventili i odvod ispod lavaboa,
• priključci radijatora ili ljestvičastog sušača za peškire koji izlaze iz zida ili poda,
• odvodna cijev WC šolje, bidea ili podnog slivnika okruglog tijela,
• kutije za utičnice i prekidače u obloženom zidu,
• prodori za vertikale, ankere ograde ili stubiće na terasi s podom od granitne keramike.

Zašto se otvor ne može jednostavno izbrusiti brusilicom? Može, ali okrugao oblik od ravnih rezova nikad nije čist. Rozeta baterije ili radijatorskog ventila obično ima mali preklop, pa bi nazubljena ivica virila ispod nje. Kruna napravi precizan krug koji rozeta pouzdano pokrije.

Klasična zidna keramika, takozvana porozna pločica, mekša je i poroznija. U nju se može bušiti i jeftinijim krunama s tvrdim metalom (karbidom) ili podesivim šestar-rezačem. Gres je druga priča. Peče se na visokoj temperaturi, vrlo je zbijen i tvrd, a upijanje vode mu je prema proizvođačima obično ispod pola posto. Upravo ta zbijenost ga čini odličnim materijalom za pod, ali pri bušenju pruža otpor koji običan alat ne savlada.

U gres se zato buši isključivo dijamantskom krunom. Pri bušenju nastaje mnogo toplote, i ako se kruna ne hladi, dijamantska zrna se "zaglade", prestanu rezati, a pločica se pregrije. Pregrijana pločica može dobiti pukotinu tanku kao dlaka, koja se odmah ne vidi, nego se pokaže tek nakon postavljanja ili poslije prve grejne sezone.

Posebnost današnjeg gresa su i veliki formati i tanke ploče. Pločice od 60 × 120 cm i veće osjetljive su na savijanje i naprezanje pri rukovanju. Otvor blizu ivice takve ploče je slabo mjesto od kojeg može krenuti pukotina. Kod poliranog gresa postoji opasnost da se površina oko otvora izgrebe ako kruna pri nasađivanju sklizne.

Vrste alata i kada se koja koristi

Dobro je da znate čime majstor radi, jer od toga zavisi kvalitet ivice.

• Dijamantska kruna za suho bušenje s voskom: steže se u običnu bušilicu ili aku-odvijač, vosak u njoj se pri zagrijavanju topi i hladi dijamante. Dobra je za manje otvore i pojedinačne komade. Traži kružni pokret i strpljenje.
• Dijamantska kruna s navojem M14 za ugaonu brusilicu: brza i snažna, keramičari je koriste kad ima više otvora. Radi na visokim obrtajima, pa su hlađenje i čvrsto vođenje važni, inače prijeti krnjenje.
• Kruna za mokro bušenje sa stalkom: najpreciznija, za velike prečnike, recimo za odvod WC šolje, i za debeli vanjski gres. Za pojedinačne otvore u kupatilu koristi se rjeđe.
• Karbidna kruna ili šestar-rezač: samo za meku zidnu keramiku. Za gres nije prikladna, brzo se istupi i može slomiti pločicu.

Za podne pločice od gresa u praksi se gotovo uvijek koristi dijamant. Za prirodni kamen i staklene mozaike važe još druga pravila, pa bi majstor trebao unaprijed reći ima li iskustva s takvim materijalom.

Mjerenje položaja

Najviše posla nije samo bušenje, nego precizno mjerenje. Keramičar od čvrste tačke, recimo od ugla ili od posljednje postavljene pločice, izmjeri položaj sredine cijevi vodoravno i okomito. Pri tome mora uračunati širinu fuge koju će imati između pločica. Tu se pravi najviše grešaka, jer se jedan zaboravljeni milimetar po fugi preko tri ili četiri pločice sabere u pomak koji rozeta više ne može sakriti. Iskusni majstori zato često prislone pločicu na mjesto gdje će ležati i položaj izvoda direktno prenesu na nju.

Izbor prečnika

Otvor se obično buši nekoliko milimetara veći od prečnika cijevi. Razloga je više: cijev ne mora stajati savršeno okomito, treba malo zazora za montažu, a cijevi grijanja se pri zagrijavanju malo pomjeraju. Prečnik ipak ne smije biti veći od onoga što pokrije rozeta ili manžetna. Zato je pri mjerenju dobro imati pri ruci konkretnu bateriju ili ventil, a ne "neku rozetu".

Samo bušenje

Pločica se položi licem prema gore na ravnu, čvrstu podlogu, recimo komad daske ili drugu pločicu, da se pri bušenju ne savija. Kruna bez središnje vodeće burgije sklona je klizanju po glatkoj glazuri, zato se koristi šablon s vakuumskim držačem ili se kruna prvo nasadi koso, izreže mali žlijeb i tek onda se postavi okomito. Buši se bez udarca, s laganim pritiskom, uz hlađenje vodom ili, kod suhih kruna s voskom, laganim kružnim pokretom. Pred kraj se pritisak još smanji, da se poleđina pločice pri probijanju ne okrnji.

Čišćenje i provjera

Nakon bušenja vadi se izrezani komadić, ivica se pregleda i po potrebi lagano obori dijamantskim brusnim sunđerom. Pločica se ispere da na njoj ne ostane mulj od bušenja i prije lijepljenja još jednom prisloni na mjesto.

Otvor se može napraviti precizno samo ako su sve cijevi i kutije precizno postavljene. Prije oblaganja trebalo bi da imate riješeno:

• vodoinstalater je postavio izvode na pravoj visini i razmaku, začepio ih i uradio tlačnu probu,
• kod zidne baterije izvodi su u vodoravnoj liniji i na razmaku koji navodi proizvođač baterije (obično 150 mm),
• električar je postavio kutije tako da nakon oblaganja budu u ravni s površinom pločica, a ne duboko ispod nje,
• u mokrim zonama je gotova hidroizolacija, uključujući zaptivne manžetne oko prodora,
• izabrali ste konkretne baterije, ventile i rozete, da se može odrediti prečnik otvora,
• pločica ima dovoljno i za eventualnu zamjenu, jer se pri bušenju tvrdog gresa ponekad koji komad pokvari.

U stambenoj zgradi provjerite i to da li radovi diraju zajedničke instalacije, recimo vertikale grijanja ili vode. Ako diraju, dogovorite se unaprijed s upraviteljem zgrade, da i ostali etažni vlasnici znaju kada se šta radi.

Ako otvor nastaje kod plinske cijevi, recimo pri prodoru prema kotlu, s cijevi smije raditi samo ovlašteni plinoinstalater. Ako ikad osjetite miris plina, odmah izađite, ne dirajte električne prekidače i nazovite 112.

Iako se uvijek radi o "jednom komadu", zahtjevnost se od otvora do otvora jako razlikuje. Od toga zavise vrijeme i rizik da se pločica ošteti.

Jednostavnije situacije

• slobodna pločica prije postavljanja, koja se buši na stolu,
• manji prečnik i otvor u sredini pločice, daleko od ivice,
• mat gres uobičajene debljine, otprilike 8 do 10 mm,
• više istih otvora odjednom, kad je alat jednom pripremljen.

Zahtjevnije situacije

• otvor u već postavljenim pločicama, recimo pri naknadnoj montaži radijatora; pločica mora biti puno podlijepljena, inače može puknuti, a iza nje mogu biti cijevi ili kablovi,
• otvor blizu ivice pločice; od ruba bi obično trebalo ostati bar približno 1 do 2 cm, kod tankog velikog formata radije više,
• otvor preko fuge, kad pola kruga pada na jednu, a pola na drugu pločicu; pločice se pri bušenju moraju čvrsto učvrstiti jedna uz drugu,
• veliki prečnik, recimo za odvod WC šolje ili stub ograde,
• debeli vanjski gres, otprilike 20 mm, polirana površina ili protuklizna struktura,
• velika ploča kojom se teško rukuje i koja kod greške odnosi najviše posla.

Kod postavljenih pločica dobro je sačekati da se ljepilo potpuno stvrdne. Prema proizvođaču ljepila to je obično najmanje 24 sata, kod debljeg sloja i duže. Bušenje u svježe postavljenu pločicu može je odvojiti od podloge.

U cjenovniku osim ove stavke postoji i srodan posao izrezivanje otvora u pločicama. Na prvi pogled zvuče slično, ali postupak i alat su drugačiji.

• Bušenje krunom uvijek daje okrugao otvor, radi se dijamantskom krunom i rezultat je čist krug. Odgovara za cijevi, izvode, odvode i kutije.
• Izrezivanje je četvrtast ili nepravilan otvor ili zasjek, recimo za kvadratni podni slivnik, revizijska vrata, zasjek oko štoka, ugla zida ili postolja. Radi se ugaonom brusilicom, rezačem ili mašinom za rezanje s vodom.
• Kod okruglog otvora najviše odlučuju prečnik, materijal i položaj. Kod izrezivanja odlučuju dužina i broj rezova i da li je zasjek u sredini pločice ili s ivice.
• Četvrtast otvor u sredini pločice često počinje tako da se u uglovima izbuše male rupe, da iz oštrih uglova ne krenu pukotine. To je ipak dio izrezivanja, a ne posebno bušenje krunom.

Ako vam treba otvor za cijev radijatora, naručujete bušenje okruglog otvora. Ako vam treba zasjek za kvadratni podni slivnik, radi se o izrezivanju. Kad niste sigurni, pokažite keramičaru konkretan proizvod koji će prolaziti kroz pločice.

Većina problema s otvorima ne vidi se odmah, nego tek pri montaži opreme ili nakon nekoliko mjeseci korištenja.

• Pomjeren otvor: loše izmjeren položaj ili zaboravljena fuga. Rozeta tada ne sjedi u sredini ili otvor uopšte ne pokrije, pa pločicu treba mijenjati.
• Premali otvor: cijev se gura na silu, pločica je pod naponom i s vremenom pukne. Kod cijevi grijanja to se dešava češće, jer se pri zagrijavanju šire.
• Pukotina od pregrijavanja: nastaje pri bušenju bez hlađenja ili istupljenom krunom. U početku se ne vidi, kasnije se produži i uprlja.
• Okrnjena ivica: prevelik pritisak pred kraj bušenja ili bušenje s udarcem. Ispod rozete ponekad prođe, kod kutija i odvoda često ne.
• Tvrda ispuna oko cijevi: razmak između cijevi i pločice popuni se fugomasom. Pomjeranje cijevi zatim zdrobi fugu ili ošteti pločicu. Pravilno se razmak puni trajno elastičnom masom, obično sanitarnim silikonom.
• Prekinuta hidroizolacija: u tušu se pri naknadnom bušenju ošteti hidroizolacioni premaz ili manžetna ispod pločice i voda počne curiti iza obloge.
• Probušena cijev ili kabl: pri bušenju u postavljene pločice bez provjere šta je iza. Prije takvog bušenja treba znati trase instalacija ili ih provjeriti detektorom.

Ako vam trebaju jedan ili dva otvora u slobodnoj pločici, recimo za priključak sušača za peškire, možete to uraditi sami. Za otvore u već postavljenim pločicama u tušu, velike prečnike i velike ploče radije pozovite keramičara. Pri bušenju nastaje fina prašina s kvarcom, zato nosite respirator bar klase FFP2 i zaštitne naočale.

1. Pripremiti dijamantsku krunu odgovarajućeg prečnika, bušilicu bez udarca, šablon ili komad daske s izbušenim vodećim otvorom i posudu s vodom.
2. Prisloniti pločicu na mjesto, prenijeti na nju sredinu izvoda i uračunati širinu fuge.
3. Označiti sredinu otvora flomasterom na papirnoj ljepljivoj traci zalijepljenoj na glazuru.
4. Položiti pločicu licem prema gore na ravnu i čvrstu podlogu, da se ne savija.
5. Isključiti udarac i podesiti srednje obrtaje prema uputstvu proizvođača krune.
6. Nasaditi krunu u šablon ili koso, izrezati plitak žlijeb, pa krunu postaviti okomito.
7. Bušiti s laganim pritiskom, stalno hladiti vodom ili kod krune s voskom lagano kružiti.
8. Pred kraj smanjiti pritisak, da se poleđina pločice ne okrnji.
9. Izvaditi izrezani komadić, pregledati ivicu i lagano je obrusiti dijamantskim sunđerom.
10. Isprati pločicu, ostaviti je da se osuši i prije lijepljenja još jednom prisloniti na mjesto.

Ako kruna prestane rezati i samo zuji, zaglađena je. Pomaže kratko bušenje u brusni kamen ili komad siporeksa, čime se dijamanti ponovo otkriju.

Samo bušenje jednog otvora u slobodnoj pločici obično traje svega nekoliko minuta. Najviše vremena odnose mjerenje, priprema alata i provjera. Kod postavljenih pločica, velikog prečnika ili debelog gresa traje znatno duže. Ako se razmak oko cijevi puni silikonom, računajte da se prema proizvođaču obično potpuno stvrdne tek za nekoliko dana, i do tada ga u tušu bespotrebno ne izlažite vodi.

Pri provjeri pogledajte otvor izbliza uz bočno svjetlo, koje otkriva i sitne pukotine. Pređite prstom po ivici, ne smije biti oštra ni okrnjena. Oko postavljene pločice lagano kucnite, šupalj zvuk otkriva loše podlijepljeno mjesto. I najvažnije, probno prislonite rozetu ili manžetnu koja će pokrivati otvor.

• svaki otvor je na mjestu prema postavljenim izvodima i cijevima,
• rozete i manžetne potpuno pokrivaju otvore i sjede u sredini,
• izvodi baterije su simetrični, na istoj visini i razmaku,
• ivice otvora su čiste, bez krnjenja i oštrih krhotina,
• na pločicama se uz bočno svjetlo ne vide tanke pukotine,
• oko otvora nije izgrebana glazura ni polirana površina,
• pločice s otvorima pri kuckanju ne zvuče šuplje,
• razmak između cijevi i pločice popunjen je elastičnom masom, a ne fugomasom,
• u tušu i kod kade sačuvana je hidroizolacija i zaptivne manžetne oko prodora,
• okolina je očišćena od mulja i prašine od bušenja.