Pločice XL format 60×120 za zidove i podove

Duga pločica se ponaša drugačije od kvadrata 30×30 ili 60×60. Gres se pri pečenju malo savije, obično na sredini duže strane. Kod malog formata oko to ne primijeti. Na dužini od 120 cm i malo savijanje pokaže se kao prepust ivica, odnosno mjesto gdje jedna pločica viri iznad susjedne. Na podu to osjetite stopalom, na zidu vidite u bočnom svjetlu.

Druga razlika je u pokrivenosti ljepilom. Ispod velike pločice lako ostanu zračni džepovi. Ako ljepilo ne pokrije skoro cijelu poleđinu, pločica pri kuckanju zvuči šuplje. Pod opterećenjem, recimo ispod nogice ormarića ili pri udarcu, može i puknuti.

Treća razlika je rukovanje. Jedna osoba pločicu 60×120 ne može sigurno ni prenijeti ni položiti. Radi se u paru, s vakuum hvataljkama i često s prenosnim okvirom. Za rezanje treba dugačka rezalica i dijamantski alat. Sve to utiče i na tempo rada i na konačan izgled.

Gdje se 60×120 najviše koristi:

• podovi u dnevnim sobama, hodnicima i kuhinjama, često s podnim grijanjem,
• zidovi kupatila, gdje vlasnik želi što manje fuga,
• kuhinjska zona između gornjih i donjih elemenata,
• spoj unutrašnjeg prostora s terasom, ako proizvođač nudi isti dekor i u vanjskoj debljini.

U NUMIQ cjenovniku pored ove stavke postoje još dvije srodne, svaka sa svojom stranicom. Vrijedi odabrati pravu, jer svaka računa s drugačijim postupkom i zahtjevnošću posla.

• Zidne i podne pločice do 60 cm: uobičajeni formati poput 30×60, 60×60 ili manji. Komad nosi jedna osoba, podloga ne mora biti toliko savršena, rezovi su kraći i rad ide brže. Ako imate pločicu 60×60, ona spada ovdje, ne u XL.
• Zidne i podne pločice XL format 60×120 (ova stranica): jedan određeni dugi format. Traži ravniju podlogu, obostrano lijepljenje, sistem za niveliranje i rad u paru. Na zidu treba računati s težinom pločica i nosivošću podloge.
• Pločice gres preko 60 cm: ostali veliki formati, na primjer 80×80, 100×100, 120×120 ili tanke ploče velikih dimenzija. Kod najvećih komada potreban je okvir za nošenje, više ljudi i ponekad drugačiji alat za rezanje. Ako imate neku drugu dimenziju preko 60 cm, pogledajte tu stranicu.

Zašto 60×120 ima posebnu stavku? U praksi je to XL format s kojim se keramičari susreću daleko češće od ostalih i za njega imaju ustaljen postupak. Znatno je zahtjevniji od 60×60, ali ga i dalje može postaviti uobičajena ekipa, bez posebne opreme koju traže najveće ploče.

Kod XL formata priprema odlučuje više od samog lijepljenja. Većina reklamacija nastaje u podlozi, a ne u pločici.

Ravnost i čvrstoća podloge

Estrih ili malter moraju biti ravni. Za velike formate obično se preporučuje odstupanje otprilike do 2 mm na letvi od 2 m, a tačne vrijednosti navodi proizvođač pločica i ljepila. Veće neravnine ne mogu se izravnati ljepilom, jer se predebeo sloj pri sušenju skuplja i pločica se može valovito izdići. Zato se na podu često radi samonivelirajuća masa, a na zidu se malter izravna ili se koriste gips-karton ploče.

Podloga mora biti čvrsta, bez prašine i slojeva koji se ljušte. Staru keramiku ponekad je moguće ostaviti i lijepiti preko nje, ali kod 60×120 to ima smisla samo ako je čvrsta, ravna i nigdje ne zvuči šuplje.

Vlažnost estriha

Svjež estrih se mora osušiti. Cementnom estrihu, zavisno od debljine, obično treba nekoliko sedmica, a anhidritni je na vlagu još osjetljiviji. Keramičar bi preostalu vlagu trebao izmjeriti, a ne procijeniti od oka. Kod podnog grijanja prije postavljanja radi se postepeno zagrijavanje i hlađenje prema protokolu proizvođača sistema. Bez toga postoji opasnost da se estrih još radi i deformiše tek ispod gotove keramike.

Plan postavljanja i dogovor s ostalim majstorima

Kod dugih pločica isplati se unaprijed nacrtati raspored. Cilj je izbjeći uske trake uz zid i vrata i postaviti izvode za vodu, utičnice i prekidače tako da ne padnu tačno na ivicu pločice. Zato se s vodoinstalaterom i električarem dobro dogovoriti još prije malterisanja. U praksi se dešava da utičnica promaši za 2 cm i pločicu treba sjeći preko cijele širine.

Ostale stvari koje trebaju biti gotove ili poznate:

• hidroizolacija u tušu i oko kade, uključujući trake u uglovima i manžetne oko izvoda,
• visina gotovog poda zbog štokova vrata i pragova,
• položaj i vrsta odvoda u tušu, ako je tuš u ravni poda,
• mjesta za pričvršćivanje teških predmeta na zidu, na primjer viseće WC šolje ili lavaboa, da se kasnije ne buši naslijepo kroz gotovu oblogu.

Pod

Nakon provjere podloge nanosi se penetracija, koja izjednači upijanje i poboljša prianjanje ljepila. Keramičar iscrta osnovne linije prema planu i položi prvi red na suho, da provjeri kako se pločice uklapaju uz vrata i zidove.

Ljepilo se nanosi nazubljenom gladilicom s većim zubom, obično 10 do 12 mm, a istovremeno se tanak sloj razvuče i po poleđini pločice. To se zove obostrano lijepljenje. Brazde ljepila na podlozi trebaju ići paralelno s kraćom stranom pločice, kako bi zrak pri pritiskanju mogao izaći. Pločica se položi, malo pomjeri i pritisne, često gumenim čekićem ili vibracionim alatom.

Između pločica umeću se klipse i klinovi sistema za niveliranje. Oni drže ivice u istoj ravni dok ljepilo veže. Nakon stvrdnjavanja klipse se odlome. S vremena na vrijeme jedna pločica se podigne da se provjeri pokriva li ljepilo cijelu površinu. Ako ne pokriva, postupak se prilagodi.

Zid

Na zidu se počinje od vodoravne potporne letve, pričvršćene iznad poda. Tako prvi red ne klizi, a donji red se postavlja na kraju, kad je poznata visina gotovog poda. Uz težinu pločice 60×120 važni su ljepilo sa smanjenim klizanjem i čvrsta podloga. Gips-karton mora biti namijenjen vlažnim prostorijama i obično se radi u dva sloja, da izdrži opterećenje koje navodi njegov proizvođač.

Na zidu se pločice 60×120 postavljaju uspravno ili položeno. Uspravno daje manje vodoravnih fuga i prostorija djeluje viša. Položeno se lakše uklapa željena visina obloge s redovima pločica.

Rezovi i otvori

Za ravne rezove koristi se ručna rezalica s vodilicom dužom od 120 cm ili stolna pila s vodenim hlađenjem. Otvori za cijevi i kutije buše se dijamantskim krunama, a izrezi se rade brusilicom. Rezane ivice u uglovima često se bruse pod uglom, da nastane čist ugao bez lajsne. U tušu s padom pločica se ili reže u takozvanu kovertu, ili se uz zid postavi linijski odvod i cijela površina pada u jednom smjeru. Drugo rješenje je kod 60×120 obično ljepše, jer pločice ostaju cijele.

Fugiranje i elastične fuge

Fugira se kad se ljepilo stvrdne, obično najranije sutradan, a kod brzovezujućih ljepila i ranije, prema uputi proizvođača. Fuga je uska, obično 2 do 3 mm, ali ne smije biti nulta. Uglovi, spoj s kadom, rub poda i dilatacione fuge ne pune se masom za fuge, nego sanitarnim silikonom.

Koliko traje

Postavljanje 60×120 vidljivo je sporije nego kod manjih formata. Svaka pločica se lijepi obostrano, namješta klipsama i kod rezanja se s njom radi u paru. Po podu se nakon postavljanja obično može oprezno hodati nakon 24 sata. Puno opterećenje i uključivanje podnog grijanja proizvođači ljepila uglavnom preporučuju tek nakon nekoliko dana do nekoliko sedmica. Tome treba dodati vrijeme za izravnavajuće mase i sušenje estriha, koje je obično najduži dio cijelog rasporeda radova.

Pločica

• Rektificirana ivica: pločica ima brušene, tačno pravougaone ivice, pa se može postaviti s uskom fugom. Kod 60×120 to je uobičajeno.
• Debljina: obično oko 9 do 10 mm. Deblje pločice za vanjske površine su teže i teže se režu. Tanje varijante su lakše za zid, ali osjetljivije pri rukovanju.
• Površina: polirana površina istakne svaki prepust ivice i svaku neravninu, mat ih bolje sakrije. Za pod u kupatilu i kuhinji vrijedi pogledati i otpornost na klizanje koju navodi proizvođač.

Ljepilo

Za velike formate koristi se fleksibilno cementno ljepilo, obično s oznakom C2 prema BAS EN 12004, sa smanjenim klizanjem (T) i produženim otvorenim vremenom (E). Kod podnog grijanja, na gips-kartonu ili na balkonu bira se ljepilo veće deformabilnosti (S1 ili S2). Postoje i tečnija ljepila namijenjena podovima, koja bolje popune prostor ispod pločice. Uvijek vrijedi ono što propisuje proizvođač pločica.

Sistem za niveliranje

Klipse s klinovima ili s navojnim kapama kod 60×120 su gotovo neizbježne. One neće popraviti lošu podlogu, ali drže ivice susjednih pločica u istoj ravni dok ljepilo veže. Sistem s klinovima je brz, a navojni omogućava finije zatezanje.

Masa za fuge

Za suhe prostorije dovoljna je kvalitetna cementna masa (CG2). U tuševima i u kuhinjskoj zoni često se bira epoksidna masa, koja ne upija vodu ni masnoću. S njom se teže radi i brže veže, pa traži iskustvo.

Zahtjevnost posla, a time i konačna cijena, zavisi od toga s čim se keramičar na licu mjesta susretne. Posao mu olakšava:

• ravna i suha podloga koju ne treba izravnavati,
• velika pravougaona površina bez niša i stubova,
• unaprijed dogovoren plan i pravilno postavljeni izvodi,
• slobodan pristup, lift ili prizemlje, kamo se pločice lako unesu.

Posao otežava:

• malo kupatilo s mnogo uglova, niša i rezova oko cijevi,
• obloga zida do plafona, kad se teške pločice postavljaju sa skele ili ljestava,
• brušenje uglova pod uglom umjesto lajsni,
• tuš s padom i rezovima u kovertu,
• usklađivanje šare, ako pločica ima žile poput mramora koje trebaju teći preko više komada,
• nošenje pločica na više spratove bez lifta, jer 60×120 često ne stane ni u lift.

Pri naručivanju materijala računajte s rezervom za rezove. Kod dugih pločica i razuđenih prostorija otpad je obično veći nego kod malih formata, a istu proizvodnu seriju kasnije možda nećete moći dokupiti.

• Vez na pola: postavljanje s pomakom za pola dužine izgleda prirodno, ali kod savijenih pločica naglasi prepuste ivica. Proizvođači zato obično preporučuju pomak od najviše trećine dužine. Provjerite to u tehničkom listu prije nego što odaberete raspored.
• Lijepljenje na tačke: ljepilo naneseno samo u gomilicama ostavlja šupljine ispod pločice. Kasnije se to pokaže kao šupalj zvuk, pukotina ili pločica koja se odvoji.
• Izravnavanje debelim slojem ljepila: umjesto izravnavajuće mase neravnina se zalije ljepilom. Rezultat je valovita površina i pukotine zbog skupljanja.
• Nedostaju dilatacije: keramika bez elastične fuge po obodu i u vratima može se zbog toplotnih pomjeranja, posebno kod podnog grijanja, podići ili puknuti.
• Fuga skoro nulta: pločice se dodiruju ivicama, nemaju prostora za pomjeranje i ivice se krune.
• Postavljanje na vlažan estrih: vlaga se kasnije pokaže kao bijele mrlje u fugama ili kao odljepljivanje.
• Uske trake uz zid: bez plana uz vrata nastane traka široka par centimetara, koja izgleda kao greška i lako se odlomi.
• Slaba podloga na zidu: jednostruki gips-karton ili stari malter možda neće izdržati težinu XL obloge. Problem se pokaže tek nakon nekog vremena, kroz pukotine u fugama.

Ako imate iskustva s manjim pločicama i želite probati XL format, počnite s ravnim podom u jednostavnoj prostoriji bez tuša. Zid u kupatilu i tuš s padom razumnije je prepustiti keramičaru. Pripremite pomoćnika, dvostruke vakuum hvataljke, dugu rezalicu, sistem za niveliranje, nazubljenu gladilicu s velikim zubom i mješalicu.

1. Provjeriti podlogu dugom letvom i neravnine izravnati samonivelirajućom masom.
2. Podlogu usisati i premazati penetracijom prema uputi proizvođača.
3. Nacrtati plan rasporeda i položiti prvi red na suho.
4. Po obodu prostorije zalijepiti dilatacionu traku.
5. Zamiješati ljepilo za velike formate tačno prema uputi i ostaviti ga da odstoji.
6. Nanijeti ljepilo nazubljenom gladilicom na podlogu i tanak sloj na poleđinu pločice.
7. Pločicu u paru položiti, malo pomjeriti i pritisnuti.
8. Umetnuti klipse i zategnuti klinove.
9. Prvu pločicu podići i provjeriti pokrivenost ljepilom.
10. Ukloniti višak ljepila iz fuga prije nego što se stvrdne.
11. Nakon stvrdnjavanja ljepila odlomiti klipse i fugirati.
12. Obod i dilatacije popuniti silikonom.

Ako se pokaže da je podloga previše neravna ili prve pločice ni s klipsama ne stoje u ravni, prekinite rad. Popravljanje XL keramike zahtjevnije je nego od početka pozvati keramičara.

Gotovu površinu pregledajte na dnevnom svjetlu, a zatim i s baterijskom lampom položenom na pod, tako da svijetli ukoso po površini. Bočno svjetlo mnogo bolje od plafonskog otkrije prepuste ivica i valovitost. Pri preuzimanju provjerite:

• ravnost površine ispod duge letve, bez vidljivih ispupčenja i udubljenja,
• prepuste ivica između susjednih pločica, koje ne osjećate ni prstom ni stopalom,
• kuckanje drškom alata ili ključem, bez šupljeg zvuka na pločicama,
• jednaku širinu fuga i njihov ravan tok,
• vez prema dogovorenom planu i pomak koji odgovara preporuci proizvođača,
• rezove oko cijevi, kutija i štokova bez okrnjenih ivica,
• elastične silikonske fuge u uglovima, po obodu i uz kadu ili tuš kadu,
• pad u tušu, tako da voda otiče u odvod i nigdje ne stoji,
• čistu površinu bez ostataka ljepila i mase za fuge,
• predate preostale pločice iz iste serije za eventualnu popravku,
• informaciju kada se površina smije punom snagom opteretiti i kada se smije uključiti podno grijanje.