Epoksidni liveni pod do 4 mm

Tanak sloj podnosi svakodnevno hodanje, vožnju putničkog auta, ulje, so za posipanje puteva i sredstva za čišćenje. Površina nema fuga, pa se prljavština ne zadržava, a voda ne ulazi u spojeve. Zato se dobro pokazao u garažama, radionicama, kotlovnicama i ulaznim prostorima, ali i u izložbenim salonima i kancelarijama.

Ima i mjesta gdje treba biti oprezan. Epoksid je krut i ne prati pomjeranje podloge. Ako se estrih pomjera ili puca, pukotine se s vremenom prenesu i u novi sloj. U starim podrumima bez hidroizolacije, kakvih u kućama ima dosta, vlaga odozdo može podići epoksid u mjehure. Obični epoksid na direktnom suncu s vremenom požuti, pa se uz velike staklene površine bira završni premaz otporan na UV zračenje. U stambenim prostorijama, gdje želite mekšu i tišu površinu, ponekad je bolji poliuretanski liveni pod, koji je nešto elastičniji.

Da li će pod trajati, u velikoj mjeri zavisi od pripreme podloge. Samo izlivanje je tek druga polovina posla.

1. Procjena podloge. Majstor provjerava čvrstoću, pukotine, ravnost i vlažnost. Cementni estrih prema većini proizvođača treba imati vlažnost otprilike do 4 % mjereno karbidnom (CM) metodom, a anhidritni znatno manje. Vlažnost se mjeri, procjena odoka nije dovoljna.
2. Mehanička priprema. Podloga se brusi, frezuje ili sačmari da se uklone ostaci ljepila, boje, masnoće i slab gornji sloj. Cilj je čista, blago hrapava površina. Veće neravnine se unaprijed izravnaju masom za izravnavanje, a ne debljim slojem epoksida.
3. Usisavanje prašine. Nakon brušenja površina se temeljito usisa industrijskim usisivačem. Fina prašina je jedan od glavnih razloga odljepljivanja.
4. Penetracija. Na suhu podlogu nanosi se epoksidna penetracija (prajmer). Ona učvršćuje površinu, ujednačava upijanje i stvara spojni sloj. Na jako upijajućoj podlozi ponekad se nanosi dva puta.
5. Miješanje. Smola i učvršćivač miješaju se u tačnom omjeru koji propisuje proizvođač, miješalicom na malom broju obrtaja, dok smjesa ne postane jednolična. Zatim treba poštovati vrijeme obradivosti, inače smjesa počne stvrdnjavati u posudi.
6. Nanošenje. Smjesa se razlijeva nazubljenom gletaricom ili ravnom lopaticom, po dijelovima koji se spajaju „mokro na mokro“, da ne ostanu vidljivi nastavci.
7. Odzračivanje. Valjkom s iglama iz još tečnog sloja istiskuju se mjehurići zraka.
8. Stvrdnjavanje. Po podu se obično može hodati nakon otprilike 24 sata, a puno opterećenje, zavisno od proizvođača i temperature, podnosi po pravilu nakon nekoliko dana, često oko sedmice. Do tada ga treba čuvati od prašine, vode i teških predmeta.

Nestvrdnut epoksid nadražuje kožu i može izazvati alergiju. Pri radu se nose rukavice i zaštitne naočale, a prostorija se provjetrava. Ako se pod radi u podrumu ili garaži stambene zgrade, provjetravajte prema vani i držite vrata prema zajedničkim prostorijama zatvorena, jer se isparenja i miris lako šire na stubište.

• Jednobojna površina. Najčešći izbor, a nijansa se obično bira iz RAL karte boja. Sjajna površina izgleda čisto, ali se na njoj više vide ogrebotine i prašina. Mat ili polusjajna je praktičnija u domaćinstvu.
• Protivklizna obrada. U sloj se posipa ili umiješa sitni kvarcni pijesak ili drugo punilo. Pogodna je za garažu, radionicu i ulazni hodnik, gdje se ulazi u mokroj obući. Što je struktura grublja, to je sigurnije, ali se pod nešto teže pere.
• Dekorativne ljuspice (čips). Obojene ljuspice se rasipaju po mokrom sloju i fiksiraju prozirnim završnim premazom. Rezultat podsjeća na teraco i dobro prikriva sitnu prljavštinu.
• Metalik efekt. Metalni pigmenti daju sjajnu površinu s dubinom. Izgleda reprezentativno, ali traži iskusnog izvođača, a svaki pod izgleda malo drugačije.
• Obojene zone i oznake. U poslovnim prostorima mogu se označiti sigurnosne trake, parking mjesta ili logo firme.

Pri izboru boje mislite i na to kako ćete prostor koristiti: svijetle nijanse optički povećavaju prostor, a tamne i sive bolje skrivaju prljavštinu. Zato se za garaže najčešće bira siva.

Najjednostavnija je velika pravougaona prostorija s čvrstim, suhim i ravnim betonom. Posao, a time i trošak, povećavaju:

• stari premaz, ljepilo ili pločice koje treba ukloniti ili temeljito prebrusiti,
• pukotine, odvojena mjesta i neravnine koje treba sanirati i izravnati,
• vlažna podloga, zbog koje treba čekati ili koristiti posebnu penetraciju,
• razuđen tlocrt, mnogo uglova, stubova i prelaza,
• dekorativne obrade i završni lakovi, što znači dodatne slojeve i čekanje između njih,
• hladna prostorija koju treba unaprijed zagrijati.

Većina oštećenja se ne pokaže odmah, nego nakon nekoliko sedmica ili mjeseci. U praksi se najčešće ponavljaju ove greške:

• Podloga nije dobro očišćena. Prašina, masnoća ili slab gornji sloj estriha uzrokuju odljepljivanje i mjehure.
• Pogrešan omjer komponenti. Smjesa se tada ne stvrdne do kraja i ostane meka ili ljepljiva.
• Preskočeno odzračivanje. Na površini ostanu sitni krateri i rupice u kojima se drži prljavština.
• Loši uslovi. Na hladnoći epoksid stvrdnjava sporo i neravnomjerno, a pri visokoj vlažnosti zraka može se pojaviti mliječna skrama ili ljepljiva površina. Temperatura podloge obično treba biti barem 3 °C iznad tačke rosišta.
• Zanemarene pukotine i dilatacije. Pukotine u podlozi moraju se sanirati, inače se pojave i u epoksidu. Dilatacione fuge u estrihu moraju se prenijeti i u novi sloj.
• Prerano opterećenje. Namještaj, auto ili mokro čišćenje prerano nakon izlivanja ostavljaju tragove.

• površina je neprekinuta, bez mjehura, kratera i odlijepljenih mjesta,
• pri kuckanju nigdje se ne čuje šupalj zvuk,
• boja i sjaj su ujednačeni, bez vidljivih nastavaka između dijelova,
• površina nije ljepljiva ni meka nakon vremena koje navodi proizvođač,
• rubovi uz zidove, štokove i pragove su čisto završeni,
• dilatacione fuge su sačuvane i popunjene,
• protivklizna obrada je ravnomjerno raspoređena po cijeloj površini, ako je dogovorena,
• dobili ste podatke o korištenom sistemu, vremenu do punog opterećenja i preporučenom čišćenju.