Epoksidni liveni pod s uzorkom teraco / mramor

Osnova je kod oba uzorka ista: dvokomponentni epoksid, odnosno smola i učvršćivač, koji se prije livenja miješaju u omjeru koji propisuje proizvođač. Razlika je u načinu na koji nastaje dekor.

• efekt teraca nastaje od obojenih čipsova, odnosno sitnih komadića plastike, kamena ili stakla. Izvođač ih posipa po svježem sloju i zatim ih zalije novim slojem epoksida. Uzorak djeluje mirno, dobro skriva sitnu prljavštinu i dobro podnosi prostore kroz koje se mnogo hoda,
• efekt mramora nastaje takozvanim živim mramoriranjem. U jedan sloj se istovremeno ulije više nijansi, a izvođač ih gletaricom ili četkom spaja u žilice. Izgleda raskošno, ali se svaka greška u potezu vidi, pa je to zahtjevnija tehnika,
• metalik pigmenti se dodaju kada želite dubinu i sjaj nalik sedefu. Često se kombinuju s mramoriranjem.

Kod izbora mislite i na svjetlo. Isti uzorak izgleda drugačije na dnevnom svjetlu, a drugačije ispod ugradbenih reflektora. Zato se isplati tražiti uzorak ili probnu površinu i pogledati je baš u prostoriji u kojoj će pod biti.

1. Izmjeriti vlažnost i čvrstoću podloge i pregledati pukotine.
2. Podlogu obrusiti ili izglodati, ukloniti stare premaze, ljepila i masnoću.
3. Površinu temeljito usisati industrijskim usisivačem.
4. Nanijeti temeljni premaz (prajmer) koji ujednačava upijanje i učvršćuje površinu.
5. Popraviti pukotine i neravnine, po potrebi izravnati masom za izravnavanje prema sistemu proizvođača.
6. Po obodu i na prelazima poštovati dilatacije, a zidove, pragove i štokove zaštititi.
7. Zamiješati epoksid s pigmentima i nazubljenom gletaricom razliti osnovni sloj u ujednačenoj debljini.
8. Napraviti uzorak: posuti čipsove ili uliti boje i spojiti ih u mramorne žilice.
9. Površinu preći valjkom sa šiljcima da izađu mjehurići zraka.
10. Nakon stvrdnjavanja nanijeti zaštitni lak, sjajni, mat ili protuklizni.
11. Pod ostaviti da se stvrdne i zaštititi ga od prašine, vlage i opterećenja.

Po podu se obično može hodati otprilike nakon 24 sata. Puno opterećenje, recimo namještaj ili tepihe, proizvođači uglavnom dozvoljavaju tek nakon otprilike sedmicu dana. Za livenje se obično traži temperatura oko 15 do 25 °C i relativna vlažnost zraka ispod približno 75 %. Tačne vrijednosti piše u tehničkom listu konkretnog sistema.

U praksi se često desi da se lijep uzorak nakon godinu dana počne ljuštiti ili pucati. Greška gotovo nikada nije u epoksidu, nego ispod njega. Epoksid je tanak i krut sloj, pa vjerno prenosi svaki pokret i svaku pukotinu podloge.

• betonski ili cementni estrih mora biti čvrst, suh i bez cementnog mlijeka na površini. Dozvoljenu vlažnost određuje proizvođač sistema, a mjeri se prije početka radova,
• anhidritni estrih je osjetljiv na vlagu i traži odgovarajući temeljni premaz,
• stare keramičke pločice često mogu ostati ako čvrsto drže. Obruse se, fuge se popune i koristi se temeljni premaz za podloge koje ne upijaju,
• drvene i OSB podloge rade s vlagom i temperaturom. Liveni epoksidni pod se na njih uglavnom ne preporučuje, osim ako to konkretni sistem izričito dozvoljava.

Ako iz podloge može izlaziti vlaga, naprimjer u podrumu ili u staroj kući bez izolacije, to treba riješiti prije livenja. U suprotnom se ispod epoksida stvaraju mjehuri. Ako živite u stanu, na vrijeme obavijestite upravitelja zgrade ili ostale etažne vlasnike, jer je brušenje bučno i prašnjavo.

• stanje podloge: ravan i suh beton znači manje pripreme, a stara ljepila, katran ispod nekadašnjeg parketa ili pukotine znače više posla,
• oblik prostorije: velika pravougaona površina se lakše lije nego mali hodnik s mnogo uglova, štokova i stepenikom,
• složenost uzorka: jednobojni teraco je jednostavniji od višebojnog mramora s metalik žilicama ili s ulivenim logom,
• broj slojeva i vrsta laka: protuklizni ili UV stabilan završni sloj znači još jedan radni korak,
• detalji: slivnici, tuš kabina, prelazi na drugi pod i lajsne traže vrijeme i preciznost,
• pristup i vrijeme: ako se kroz prostor za vrijeme stvrdnjavanja nikako ne može prolaziti, radove treba podijeliti u faze.

Greška koja se viđa vrlo često je potcijenjena priprema. Prašina, masnoća ili vlažan estrih dovode do slabog prianjanja, mjehurića i ljuštenja. Druga je neprecizno miješanje. Ako omjer smole i učvršćivača nije tačan ili smjesa nije dobro izmiješana, ostaju meka i ljepljiva mjesta koja se više neće stvrdnuti.

Probleme prave i loši uslovi. U hladnoj i vlažnoj prostoriji epoksid se sporo stvrdnjava, a površina može postati mutna ili zamagljena. Ako se preskoči valjak sa šiljcima, u podu ostanu sitni mjehurići i krateri. Kod mramora se zna desiti da uzorak izgleda nasumično ili da se na spoju dva radna zahvata vidi prelaz. Pomaže dobro smišljen plan livenja i dovoljno ljudi da se površina izlije odjednom.

Posljednja greška je prerano opterećenje. Ko prebrzo stavi tepih ili primakne namještaj, može na podu dobiti trajne otiske.

Kod preuzimanja pregledajte pod na dnevnom svjetlu i uz koso svjetlo baterijske lampe. Koso svjetlo otkriva neravnine koje se pri običnom osvjetljenju ne vide.

• površina je ujednačena, bez mjehurića, kratera, zrnaca prašine i ljepljivih mjesta,
• uzorak odgovara dogovorenom uzorku po boji i po gustini čipsova ili žilica,
• na spoju pojedinih radnih zahvata nema vidljivog prelaza,
• rubovi uz zidove, štokove i pragove su čisti, a zidovi nisu zaliveni,
• kod slivnika i u tuš kabini voda otiče u pravom smjeru i nigdje ne stoji,
• lak ima dogovoreni stepen sjaja i protukliznu obradu tamo gdje je naručena,
• pod ne zvuči šuplje kada se kucne,
• dobili ste pisana uputstva za stvrdnjavanje, čišćenje i održavanje, kao i naziv korištenog sistema.