Montaža difuzne folije

Folija se često naziva i sekundarna hidroizolacija. Pokrivač je prva zaštita od vode, folija je druga. Po običnom vremenu gotovo je i ne trebate, ali kod jakog vjetra, kose kiše ili snijega koji se topi voda može proći kroz spojeve pokrivača. Tada folija odlučuje o tome hoće li krovište i izolacija ostati suhi.

Najveći značaj ima kod stambenog ili izolovanog potkrovlja. Mokra mineralna vuna izoluje mnogo slabije, a drvo koje dugo vlaži može napasti plijesan ili trulež. Takvi problemi se često pokažu tek nakon nekoliko sezona, kada se na plafonu pojave mrlje.

Ljudi foliju često miješaju s parnom branom. Difuzna folija ide s vanjske strane izolacije, dakle ispod pokrivača, i paru pušta van. Parna brana se postavlja s unutrašnje strane, ispod gipsanih ploča, i sprečava da vlaga iz prostorija uđe u izolaciju. Svaki sloj ima drugu ulogu, zato se ne mogu zamijeniti.

Kontaktna ili nekontaktna

Kontaktna folija je visoko paropropusna, pa može ležati direktno na termoizolaciji ili na oplati. Koristi se kod izolovanih krovova, gdje između izolacije i folije nema mjesta za zračni sloj.

Nekontaktna folija treba ispod sebe provjetravan zračni sloj. Više odgovara starijim slojevima krova i krovovima bez stambenog potkrovlja. Ako je neko položi direktno na izolaciju, vlaga može ostati zarobljena u konstrukciji.

Ispod lima ili ispod crijepa

Lim se brzo zagrijava i brzo hladi, pa se ispod njega lako stvara kondenzat. Zato se ispod limenog pokrivača bira otpornija membrana, a provjetravanje se rješava temeljito. Folija mora izdržati i hodanje majstora po krovu dok se lim montira.

Ispod glinenog ili betonskog crijepa folija štiti prije svega od kiše i snijega koje nanese vjetar. Dio je slojeva krova zajedno s kontraletvama, letvama i provjetravanim zračnim slojem. Dakle, odlučuju vrsta pokrivača, nagib krova, vrsta izolacije i način provjetravanja. Jednostavnija folija može biti dovoljna iznad neizolovane garaže, dok iznad stambenog potkrovlja ima smisla kvalitetnija membrana. Za šta je folija namijenjena uvijek piše u tehničkom listu proizvođača.

Riječ je o radu na visini koji obavlja tesar ili krovopokrivač uz zaštitu od pada. Postupak je obično ovakav:

1. Pregledati krovište: ravnost rogova, stanje drveta, spojeve kod strehe, dimnjaka i krovnih prozora. Vlažno ili oštećeno drvo prvo popraviti.
2. Pripremiti strehu tako da folija može izaći na limeni opšav ili u oluk, a voda oteći izvan konstrukcije.
3. Razviti prvu traku vodoravno kod strehe, odštampanom stranom prema van, prema oznaci proizvođača.
4. Nastaviti sljedećim trakama prema sljemenu tako da viša traka preklapa nižu. Preklop je obično otprilike 10 do 20 cm, kod manjeg nagiba više, a tačnu vrijednost određuje proizvođač.
5. Foliju privremeno pričvrstiti klamericama. Kod nekontaktne folije ostaviti je da blago visi između rogova, kako bi eventualna voda tekla prema strehi.
6. Zalijepiti spojeve i povezati detalje sistemskim trakama, manžetama i kitovima.
7. Prikovati kontraletve duž rogova. Kod malog nagiba ispod njih se često stavlja brtvena traka koja zatvori rupe od eksera.
8. Što prije postaviti letve i pokrivač, da folija ne ostane dugo izložena suncu.

Kontraletve stvaraju razmak kroz koji zrak struji od strehe prema sljemenu i odnosi vlagu. Bez tog razmaka voda bi se kondenzovala ispod pokrivača. Folija je, dakle, dio cijelog krova, a ne samostalna traka materijala.

Najjednostavniji je ravan dvovodni krov bez prodora, sa zdravim krovištem i dobrim pristupom. Folija se razvije, pričvrsti i pokrije bez mnogo rezanja.

Posao produžavaju i poskupljuju naročito:

• krovne kućice, uvale i grebeni, gdje foliju treba rezati i više preklapati,
• dimnjaci, krovni prozori, prodori antena i ventilacionih cijevi kanalizacije,
• mali nagib krova, kod kojeg su zahtjevi za zaptivenost veći,
• potreba da se kod izolovanog potkrovlja zalijepe svi spojevi,
• popravka rogova, dopuna oplate ili letvi prije montaže,
• loš pristup krovu i nepovoljno vrijeme.

Kada poredite ponude, tražite da vam se razdvoji da li uključuju materijal, trake, kontraletve, prevoz i pripremu podloge. Ponuda bez tih stavki može izgledati povoljno, ali onda nedostaju detalji.

Gotov krov može izgledati uredno sve dok ne dođe prvi jak vjetar s kišom. U praksi se najčešće viđaju ove greške:

• premali preklop traka ili postavljanje odozgo prema dolje, pa voda ulazi ispod spoja,
• folija okrenuta pogrešnom stranom, koja onda slabije propušta paru,
• obična univerzalna traka umjesto sistemske, koja s vremenom izgubi ljepljivost,
• prodori samo zarezani, bez manžete ili lijepljenja,
• folija koja nije dovedena na limeni opšav, pa voda teče u zid ili izolaciju,
• zračni sloj koji nedostaje ili je začepljen,
• rupe od alata ili pokrivača koje niko nije popravio,
• folija ostavljena otkrivena duže nego što proizvođač dozvoljava, pa je ošteti UV zračenje.

Popravka je obično zahtjevna, jer treba skinuti pokrivač, letve, a ponekad i zamijeniti mokru izolaciju. Sitna greška u detalju tako može značiti zahvat na cijelom krovu.

Prije nego što se folija pokrije letvama i pokrivačem, isplati se proći krov s majstorom i provjeriti:

• da li trake idu vodoravno odozdo prema gore i da li viša preklapa nižu,
• da li preklop odgovara tehničkom listu i nagibu krova,
• da li je folija okrenuta pravom stranom prema oznaci,
• da li su spojevi i detalji zalijepljeni trakama namijenjenim toj foliji,
• da li su dimnjak, krovni prozori i prodori povezani manžetom ili trakom, bez otvorenih mjesta,
• da li folija kod strehe izlazi na lim ili u oluk,
• da li na površini ima pukotina i rupa,
• da li kontraletve stvaraju neprekinut zračni sloj od strehe do sljemena,
• da li pokrivač dolazi u roku koji dozvoljava proizvođač folije.