Montaža zidne svjetiljke

Laiku to može izgledati kao nekoliko šarafa i dvije žice. Električar ipak kod svakog koraka provjerava sigurnost, jer se u starijim instalacijama znaju naći razna iznenađenja.

1. Isključiti odgovarajući osigurač u razvodnom ormariću. Prekidač na zidu nije dovoljan, jer može biti pogrešno spojen, pa na svjetiljci ostane napon.
2. Ispitivačem napona ili multimetrom provjeriti da na provodnicima zaista nema napona.
3. Skinuti staru svjetiljku i pregledati stanje provodnika, kleme i kutije. Tada se često pokažu skrivene greške, npr. napuknut provodnik, pregorjela izolacija ili nedostatak zaštitnog provodnika.
4. Prepoznati fazni, nulti i zaštitni provodnik. U starijim stanovima boje provodnika ne moraju odgovarati današnjem označavanju, zato se to provjerava mjerenjem.
5. Pripremiti mjesto montaže: libelom označiti rupe, provjeriti da na mjestu bušenja ne prolaze drugi kablovi i odabrati tiple prema vrsti zida.
6. Spojiti provodnike u priključnicu svjetiljke ili u kvalitetne kleme i provjeriti čvrstinu svakog spoja.
7. Pričvrstiti svjetiljku na zid tako da se ne pomjera, a da provodnici nisu pritisnuti ni zategnuti.
8. Uključiti osigurač i isprobati paljenje, gašenje i, ako postoji, prigušivanje svjetla.

Postupak je kod većine svjetiljki sličan, ali neke vrste imaju svoje posebnosti.

• Svjetiljka s grlom za sijalicu: jednostavna je, ali treba poštovati najveću snagu sijalice koju navodi proizvođač. Jača sijalica pregrijava grlo i provodnike.
• LED svjetiljka s ugrađenim izvorom svjetla: troši malo energije, ali neki modeli imaju vanjski napajač (drajver) kojem treba mjesta u kutiji ili iza svjetiljke. LED ne podnosi pregrijavanje, zato ga ne prekrivajte izolacijom ni oblogom.
• Svjetiljka koja se može prigušivati: stari dimer, pravljen za klasične sijalice, često ne radi dobro s LED rasvjetom. To se vidi po treperenju, zujanju ili tome što se svjetlo ne može potpuno prigušiti. Dimer i svjetiljka moraju biti međusobno usklađeni.
• Svjetiljka za kupatilo: odlučuju zone oko kade i tuša i stepen zaštite IP. Što je svjetiljka bliže vodi, to zaštita mora biti viša. U praksi se obično koristi najmanje IP44, a tačne zahtjeve daju standardi za električne instalacije u kupatilima (BAS EN, odnosno BAS HD) i upute proizvođača.
• Vanjska svjetiljka: mora biti namijenjena za vanjsku upotrebu i dobro zaptivena protiv kiše. Kabl i spoj moraju biti zaštićeni od vlage, a kućište ne smije skupljati vodu.

Kako odabrati pravu visinu? Svjetiljka pored kreveta obično stoji niže, a u hodniku ili na stubištu više, najčešće oko dva metra od poda. Najvažnije je da svjetlo ne zasljepljuje i da svjetiljka ne smeta pri prolazu.

Najjednostavnije je kada u zidu već postoji izvod na pravom mjestu, provodnici su u dobrom stanju, a svjetiljka ima jasan montažni nosač. Električar je tada montira brzo i bez zahvata u zid.

Posao produžavaju i otežavaju naročito ove situacije:

• izvod nije tamo gdje svjetiljka treba stajati, pa ga treba premjestiti ili produžiti, što znači štemanje kanala i kasnije krpljenje maltera,
• u zidu su stari aluminijski provodnici, koji su krhki i pri savijanju pucaju,
• stan ima stariju dvožilnu instalaciju bez zaštitnog provodnika, što je u starijim zgradama i kućama često, a svjetiljka zaštitni provodnik traži,
• zid je od gips-kartona ili porobetona, gdje trebaju posebne tiple, a teža svjetiljka se ponekad mora pričvrstiti u profil,
• svjetiljka ima složen nosač, vanjski napajač, senzor pokreta ili pametno upravljanje,
• uz montažu se mijenja i prekidač ili dimer.

Ako se montira više svjetiljki odjednom, npr. u cijelom stanu, električar bolje organizuje posao i jedna svjetiljka mu oduzme manje vremena.

Priključenje svjetiljke je zahvat u električnu instalaciju i treba ga uraditi kvalifikovani električar. Zamijenjene provodnike, slab kontakt u klemi ili nedostatak zaštitnog provodnika laik često ne primijeti, a mogu dovesti do strujnog udara, pregrijavanja spoja ili požara. Zato ovdje nema uputa za samostalan rad.

Šta možete pripremiti sami:

• odabrati svjetiljku i provjeriti da li odgovara prostoru (stepen zaštite IP, usklađenost s dimerom),
• sačuvati upute i montažni pribor iz kutije,
• osloboditi prostor ispod mjesta montaže i skloniti lomljive stvari.

Isplati se pokazati svjetiljku električaru prije kupovine ili mu poslati njen model. Tako izbjegnete situaciju da kupljenu svjetiljku nije moguće sigurno spojiti na vašu instalaciju.

• Faza na pogrešnom mjestu: prekidač prekida nulti umjesto faznog provodnika, pa svjetiljka ostaje pod naponom i kada je ugašena. Pri zamjeni sijalice tada prijeti strujni udar.
• Nepriključen zaštitni provodnik: kod metalnih svjetiljki to je ozbiljna greška, jer se pri kvaru cijelo kućište može naći pod naponom.
• Slabo pričvršćenje: neodgovarajuće tiple u gips-kartonu ili porobetonu. Svjetiljka se s vremenom olabavi ili padne.
• Premali razmak od zapaljivih materijala: jake svjetiljke i halogeni trebaju razmak od drvene obloge ili zavjesa koji navodi proizvođač.
• Unutrašnja svjetiljka na vlažnom mjestu: u kupatilu ili vani bez dovoljne zaštite dolazi do korozije i kratkog spoja.
• Prekoračena snaga sijalice: jača sijalica nego što svjetiljka dozvoljava skraćuje joj vijek trajanja i opterećuje spojeve.

Pri preuzimanju nekoliko stvari provjerite odmah na licu mjesta, dok je električar još kod vas.

• svjetiljka čvrsto stoji na zidu i ne pomjera se ni pri laganom pritisku,
• stoji ravno, što se vidi libelom ili pogledom u odnosu na ivicu vrata ili prozora,
• pali se i gasi pouzdano, bez kašnjenja i treperenja,
• prigušivanje radi glatko u cijelom rasponu, ako ga svjetiljka ima,
• nakon nekog vremena rada kućište i okolina se ne pregrijavaju i ništa ne miriše,
• provodnici ne vire ispod svjetiljke i otvor u zidu je pokriven,
• okolina je očišćena od prašine i ostataka montaže,
• dobili ste informaciju o odgovarajućoj sijalici, održavanju i garanciji na rad.