Montaža multi-split klima uređaja

U cjenovniku NUMIQ postoje dvije stavke za multi-split. Prva je montaža sistema s dvije unutrašnje i jednom vanjskom jedinicom, druga je montaža i postavljanje sistema s tri unutrašnje i jednom vanjskom jedinicom. Riječ je o radu servisera uključujući sitni potrošni materijal, bez samih uređaja. Uobičajeno obuhvata:

• postavljanje vanjske jedinice na konzolu, postolje ili ravni krov, uključujući antivibracione podloške,
• postavljanje montažnih ploča i kačenje unutrašnjih jedinica u pojedinim prostorijama,
• bušenje prodora kroz zidove za cijevi, kabl i odvod kondenzata,
• vođenje i spajanje bakarnih rashladnih cijevi do svake unutrašnje jedinice posebno,
• komunikacioni kabl između vanjske i unutrašnjih jedinica,
• priključenje odvoda kondenzata sa svake unutrašnje jedinice,
• tlačnu probu krugova, vakumiranje i eventualno dopunjavanje rashladnog sredstva prema dužini cijevi,
• puštanje u rad, kontrolu rada i objašnjenje kako se jedinice koriste.

Šta montaža obično ne obuhvata: same uređaje, duže trase cijevi od dužine navedene u ponudi, PVC kanalice i njihovu boju, štemanje kanala i krpljenje zidova, montažnu platformu ili skelu, električni dovod iz razvodnog ormara i ispitivanje instalacije. Zato je kod ponuda korisno pitati koliko metara trase je uračunato u cijenu i kako se naplaćuje svaki dodatni metar.

Multi-split nije automatski bolji od dva ili tri zasebna klima uređaja, koji se nazivaju mono-split ili single-split. Svako rješenje ima svoje mjesto.

Kada se multi-split isplati

• Na fasadi ima mjesta samo za jednu jedinicu. U stambenim zgradama suvlasnici ili upravitelj često dozvole samo jednu vanjsku jedinicu, ponekad samo na balkonu.
• Prostorije su blizu jedna drugoj. Spavaće sobe jedna do druge u potkrovlju ili stan sa sobama s jedne strane hodnika. Trase cijevi su kratke i mogu se sakriti.
• Bitan je izgled kuće. Jedna vanjska jedinica na zadnjoj strani kuće smeta manje od tri.

Kada su bolji zasebni klima uređaji

• Prostorije su daleko jedna od druge ili na suprotnim stranama kuće. Proizvođači ograničavaju dužinu cijevi do jedne unutrašnje jedinice i ukupnu dužinu svih krugova. Na primjer, Daikin za dvostruke vanjske jedinice serije MXM navodi najviše 20 do 25 m do jedne unutrašnje jedinice i ukupno 30 do 50 m zavisno od snage, uz visinsku razliku između vanjske i unutrašnje jedinice do 15 m. U prostranoj kući se u te granice ne mora uvijek moći uklopiti.
• Uglavnom se koristi samo jedna prostorija. Velika vanjska jedinica pri malom opterećenju radi manje efikasno od male jedinice namijenjene jednoj sobi.
• Potrebna je sigurnost. Kad se pokvari vanjska jedinica multi-splita, ne radi nijedna prostorija. Kod zasebnih uređaja kvar jednog ne utiče na ostale.
• Svaka prostorija traži drugi režim. Uobičajeni kućni multi-split sistemi rade u jednom režimu istovremeno. Ako jedna jedinica hladi, druga u isto vrijeme ne može grijati. U praksi je to problem u proljeće i jesen, kada sjevernoj strani kuće treba toplota, a južnoj hlađenje.

Pri poređenju troškova treba računati da multi-split štedi na broju vanjskih jedinica i prostoru na fasadi, ali zahtjevnija montaža i duže trase često pojedu dio uštede. Zato se odluka isplati donijeti nakon izlaska servisera na teren, koji izmjeri udaljenosti i predloži konkretnu kombinaciju.

Najbolje je klimatizaciju riješiti već u fazi grube gradnje ili kod renoviranja prije malterisanja. Cijevi, kabl i odvod kondenzata mogu se položiti u zidove ili spušteni plafon, pa se nakon montaže vide samo izvodi. Takva priprema se naziva predinstalacija. U završenom enterijeru trase se vode u kanalicama, što funkcioniše, ali je vidljivo.

Potražnja za montažom naglo raste u maju i junu, kada stignu prve vrućine. Termini servisera se tada pomjeraju i za nekoliko sedmica. Ko montažu naruči zimi ili u rano proljeće, ima veći izbor termina i uređaja.

Prije dolaska servisera trebalo bi biti jasno:

• Snaga za svaku prostoriju. Prema površini, orijentaciji prozora, izolaciji i broju ljudi. Južni dnevni boravak s velikim prozorima treba više od sjeverne spavaće sobe.
• Mjesto za vanjsku jedinicu. S pristupom za servis, slobodnim protokom zraka, dalje od komšijskih prozora i spavaće sobe.
• Položaj unutrašnjih jedinica. Tako da struja zraka ne puše direktno u krevet, radni sto ili kauč.
• Trase cijevi i kondenzata. Kondenzat treba pad. Ako se ne može odvesti gravitaciono, potrebna je pumpa za kondenzat.
• Električni dovod. Poseban osigurani strujni krug za vanjsku jedinicu prema zahtjevima proizvođača. Dovod priprema ovlašteni elektroinstalater.
• Saglasnosti. U stambenoj zgradi saglasnost suvlasnika ili upravitelja zgrade za postavljanje vanjske jedinice na fasadu.

Izlazak na teren i izbor kombinacije

Serviser izmjeri udaljenosti od vanjske jedinice do svake prostorije, visinske razlike i moguće trase. Na osnovu toga predloži vanjsku jedinicu i kombinaciju unutrašnjih jedinica. Proizvođači navode koje se kombinacije snaga smiju priključiti na određenu vanjsku jedinicu. Zbir snaga unutrašnjih jedinica može biti veći od snage vanjske, jer se računa da neće sve raditi punom snagom istovremeno. Pri izboru treba uzeti u obzir kako se domaćinstvo zaista ponaša.

Postavljanje vanjske jedinice

Vanjska jedinica multi-splita je veća i teža nego za jednu sobu. Konzola mora biti ankerisana u nosivi zid, a kod izolovane fasade kroz izolaciju ankerima namijenjenim za fasadne sisteme, da ne nastane toplotni most i da fasada ne popuca. Jedinica se postavi u libelu, ispod nogu se stave antivibracione podloške i ostavi se slobodan prostor za usis i izduv prema uputstvu. Ispod jedinice se rješava kondenzat koji nastaje pri grijanju, da se zimi ne bi ledio na stazi.

Postavljanje unutrašnjih jedinica

Na zid se pričvrsti montažna ploča, tačno u libelu ili s blagim nagibom prema izvodu kondenzata, kako propisuje proizvođač. Iznad jedinice treba ostati razmak do plafona, da jedinica može usisavati zrak.

Prodori i trase cijevi

Prodor kroz zid buši se s blagim padom prema vani, da se kondenzat ne vraća. Svaka unutrašnja jedinica ima svoje dvije bakarne cijevi, tečnu i gasnu, svaku u toplotnoj izolaciji. Uz to idu komunikacioni kabl i crijevo za kondenzat. Kod multi-splita se tako prema vanjskoj jedinici skuplja više snopova, što na fasadi treba estetski riješiti, na primjer zajedničkom kanalicom.

Spajanje, tlačna proba i vakumiranje

Krajevi cijevi se prošire (pertluju) i priključe na ventile vanjske jedinice i na izvode unutrašnjih jedinica. Spoj se pritegne moment ključem, jer previše labav spoj propušta, a previše pritegnut puca. Zatim se svaki krug napuni azotom pod pritiskom i prati se da li pritisak pada. Slijedi vakumiranje vakum pumpom, kojim se iz cijevi uklanjaju zrak i vlaga. Vlaga u krugu skraćuje vijek kompresora. Ako su cijevi duže od dužine za koju je jedinica fabrički napunjena, rashladno sredstvo se dopunjava prema tabeli proizvođača.

Puštanje u rad i podešavanje

Otvore se ventili, elektroinstalater završi priključenje, a serviser pusti svaku jedinicu posebno i sve zajedno. Provjeravaju se temperatura izlaznog zraka, odvod kondenzata, buka i komunikacija s daljinskim upravljačem ili aplikacijom. Vlasniku se objasni kako se čiste filteri.

Vrste unutrašnjih jedinica

• Zidne. Najčešće i najjeftinije. Odgovaraju većini soba.
• Parapetne i podne. Montiraju se nisko na zid. Praktične u potkrovlju i ispod prozora.
• Kasetne i kanalne. Skrivene u spuštenom plafonu. Traže dovoljnu visinu plafona i uglavnom se rješavaju već pri gradnji ili kod novog spuštenog plafona.

Okvirna cijena uređaja

Cijena uređaja jako se razlikuje prema marki, snazi i broju unutrašnjih jedinica. Na domaćem tržištu se, na primjer, kompletan set od oko 10 kW s jednom vanjskom i četiri zidne unutrašnje jedinice jedne kineske marke nudi za oko 5.000 KM na akciji, uz redovnu cijenu oko 7.000 KM. Premium marke i kasetne ili kanalne jedinice su osjetno skuplje. Tačan iznos daje tek ponuda za konkretnu kombinaciju.

• Snaga odokativno. U praksi se dešava da se u svaku sobu stavi ista jedinica, bez obzira na površinu i orijentaciju. Južna soba onda ne stiže ohladiti, a sjeverna nepotrebno stalno pali i gasi kompresor.
• Prekoračene dužine cijevi. Ako se udaljena prostorija priključi uprkos ograničenjima proizvođača, pada učinak i prijeti gubitak garancije.
• Izostavljeno vakumiranje. Krug se samo produva rashladnim sredstvom. Zrak i vlaga u sistemu pokažu se nekoliko sezona kasnije kvarom kompresora.
• Kondenzat bez pada. Voda stoji u crijevu, jedinica kapa niz zid, a u crijevu se stvaraju sluz i neugodan miris.
• Zamijenjeni krugovi. Kod multi-splita je na vanjsku jedinicu priključeno više unutrašnjih jedinica. Ako se pomiješaju cijevi i komunikacioni kabl između krugova, jedinice javljaju grešku ili hladi pogrešna prostorija.
• Konzola u fasadnoj izolaciji bez pravilnog ankerisanja. Fasada oko ankera puca, a jedinica se s vremenom nagne.

Rashladni krug smije otvarati, spajati, puniti i provjeravati samo obučen serviser osposobljen za rad s fluorisanim gasovima (HFC), kakvo je i danas najčešće rashladno sredstvo R32. U Bosni i Hercegovini se uz podršku Ozonske jedinice BiH uspostavlja sistem certifikacije servisera za rad s HFC rashladnim sredstvima, kao osnova za budući sistem dozvola za rad. Kod multi-splita se krug na objektu uvijek spaja, pa je certificiran serviser nužnost, a ne prednost. Proizvođači osim toga garanciju uslovljavaju montažom od strane ovlaštenog servisa i često upisom u garantni list. Prije narudžbe zatražite dokaz o obuci i certifikatu servisera, odnosno ovlaštenje firme od zastupnika marke.

Električni dovod za vanjsku jedinicu izvodi ovlašteni elektroinstalater ili registrovana firma, a novi strujni krug treba biti obuhvaćen izvještajem o ispitivanju električne instalacije.

U stambenoj zgradi fasada je zajednički dio zgrade, pa je za vanjsku jedinicu potrebna saglasnost suvlasnika prema pravilima zgrade, a kod zaštićenih objekata ili izmjena izgleda fasade provjerite kod nadležne općinske službe da li je potrebno odobrenje.

Pri preuzimanju zatražite garantni list s pečatom firme, podatak o količini rashladnog sredstva i zapisnik o tlačnoj probi i vakumiranju. Zatim prođite ove tačke:

• uključiti svaku unutrašnju jedinicu posebno i provjeriti da hladi upravo prostorija koja treba,
• uključiti sve jedinice istovremeno i ostaviti ih da rade najmanje pola sata, da se vidi da li neka javlja grešku,
• provjeriti da voda iz crijeva za kondenzat otiče vani ili u sifon i ne kapa niz zid,
• pregledati izolaciju cijevi, da nije poderana, a kod vanjske trase da je zaštićena od sunca,
• provjeriti da vanjska jedinica stoji u libeli, ne vibrira i ima slobodan prostor oko sebe,
• pogledati prodore kroz zid, da su izvana zaptiveni i da u njih ne prodire voda,
• isprobati daljinski upravljač i aplikaciju i podesiti vremenske režime.

Cijena montaže multi-split sistema u cjenovniku NUMIQ vodi se za kombinaciju dvije unutrašnje s jednom vanjskom jedinicom i za kombinaciju tri unutrašnje s jednom vanjskom jedinicom. Riječ je o radu servisera uključujući sitni potrošni materijal, bez samih uređaja. Aktuelnu cijenu pronađite u cjenovniku u dijelu radovi na centralnom grijanju. Cijene rada se razlikuju po regijama i gradovima, pa je u većim gradovima rad obično skuplji nego u manjim mjestima.

Konačan iznos najviše određuju:

• dužina trase do svake unutrašnje jedinice i da li se vodi u zidu, u spuštenom plafonu ili u kanalici,
• broj prodora kroz zidove i međuspratne konstrukcije i materijal zida, na primjer armirani beton,
• visina montaže vanjske jedinice i potreba za platformom ili skelom,
• rješenje kondenzata, posebno ako je potrebna pumpa za kondenzat,
• vrsta unutrašnjih jedinica, jer su kasetne i kanalne zahtjevnije od zidnih,
• krpljenje kanala i krečenje nakon montaže.

Pri poređenju s više zasebnih klima uređaja saberite ukupne troškove, dakle uređaje, montažu, kanalice i trase. Za jednu prostoriju važi cijena iz teksta o montaži klima uređaja. Ako se pri gradnji rješava i grijanje, pogledajte tekst o montaži toplotne pumpe zrak-voda, koja grije vodu, a ne zrak. Ako za klima uređaj treba isštemati kanale za kabl, pomoći će tekst o štemanju kanala za kabl.