Montaža toplotne pumpe zrak-voda

Pod montažom se u cjenovniku podrazumijeva rad majstora za grijanje pri postavljanju i priključivanju jedne toplotne pumpe zrak-voda. Tipično se radi o ovim poslovima:

• postavljanje vanjske jedinice na pripremljeni temelj, postolje ili zidnu konzolu, uz niveliranje i antivibracione podloške,
• montaža unutrašnje jedinice, hidrauličkog modula ili kompaktne jedinice s ugrađenim bojlerom,
• hidrauličko povezivanje vanjskog i unutrašnjeg dijela i priključak na krug grijanja i pripremu tople vode,
• montaža armature koja pripada pumpi, na primjer filtera, ventila za zatvaranje, sigurnosnog ventila i odzračnih ventila,
• odvod kondenzata od vanjske jedinice,
• punjenje, odzračivanje i tlačna proba kruga,
• prvo puštanje u rad, osnovno podešavanje regulacije i obuka vlasnika.

Montaža obično ne obuhvata: samu toplotnu pumpu, bojler, akumulacioni spremnik, betonski temelj, iskop za cijevi, električni priključak i pregled elektroinstalacije. Električno povezivanje radi ovlašteni elektroinstalater. Kod split sistema, gdje se rashladne cijevi spajaju na gradilištu, rashladni krug smije otvarati i puniti samo osoba s certifikatom za rad s fluorisanim stakleničkim gasovima. Kod monobloka je rashladno sredstvo zatvoreno u vanjskoj jedinici još u fabrici, a između jedinica teče samo voda.

Kod mnogih marki, poput Daikin, Mitsubishi Electric, Panasonic, Vaillant ili Bosch, puštanje u rad radi ovlašteni servis proizvođača ili njegov partner. O tome često ovisi i produžena garancija. Prije potpisivanja ugovora provjerite ko radi puštanje u rad i da li je uključeno u cijenu.

U novogradnji se toplotna pumpa montira uglavnom nakon malterisanja i estriha, kada je kuća zatvorena, a cijevi grijanja razvedene. Kod renoviranja se pumpa često priključuje na postojeće radijatore. Tada prvo treba provjeriti mogu li radijatori zagrijati kuću i pri nižoj temperaturi vode. Toplotna pumpa radi najštedljivije s niskom temperaturom polazne vode, idealno s podnim grijanjem. Stari radijatori dimenzionisani za 70 do 80 °C možda neće biti dovoljni u najhladnijim danima, posebno u planinskim krajevima i kotlinama s dugim zimama.

Prije dolaska montažne ekipe trebalo bi da bude završeno:

• Proračun toplotnih gubitaka kuće. Bez njega se snaga pumpe samo procjenjuje. Predimenzionisana pumpa se često uključuje i isključuje, a premala dugo radi na električni grijač u mrazu.
• Temelj ili konzola za vanjsku jedinicu. Betonska traka, blok ili postolje na visini iznad uobičajenog snježnog pokrivača.
• Prodor kroz zid. Otvor ili zaštitna cijev za cijevi i kabl, idealno pripremljeni još u grubim radovima.
• Odvod kondenzata. Šljunčani upojni bunar ili priključak na oborinsku ili kućnu kanalizaciju. Prema proizvođačima, vanjska jedinica zimi može proizvesti i desetine litara kondenzata dnevno.
• Električni priključak. Zaseban, osiguran vod prema zahtjevima proizvođača i dogovor s elektrodistribucijom ako se povećava priključna snaga.
• Prostor za unutrašnju jedinicu. Tehnička prostorija s pristupom razvodima, odvodom za sigurnosni ventil i mjestom za servis.

Položaj vanjske jedinice

Najvažnija odluka cijele montaže. Jedinica treba slobodan dotok zraka, a izduvani hladni zrak se ne smije vraćati u usis. Proizvođači savjetuju da se izbjegavaju uglovi i uski prostori između dva zida, jer odbijanje zvuka pojačava buku. Nije dobro ni mjesto ispod prozora spavaće sobe, pored terase ili tik uz granicu sa susjedom. Ako s krova može padati snijeg ili led, jedinici treba nadstrešnica. Kod rashladnog sredstva R290, koje koriste mnogi noviji monoblokovi, proizvođač određuje sigurnosnu zonu oko jedinice u kojoj ne smije biti, na primjer, šahtova, svjetlarnika, ventilacionih otvora ni ulaza u podrum.

Postavljanje na temelj ili konzolu

Jedinica se postavlja na betonski temelj, postolje ili nosivu konzolu na zidu. Mora biti u libeli, a ispod nogica idu antivibracione podloške. Konzola na zidu je kompromis. Štedi prostor, ali kod lakih zidova ili zida spavaće sobe može prenositi vibracije u kuću. Većina majstora zato radije bira poseban temelj na tlu.

Hidrauličko povezivanje

Između vanjske i unutrašnje jedinice polažu se izolovane cijevi. Vani izolacija mora biti otporna na vlagu i UV zračenje. Na priključke se montiraju fleksibilna crijeva koja prigušuju vibracije i filter koji štiti izmjenjivač pumpe od nečistoća iz sistema. Kod priključka na stari sistem isplati se instalaciju unaprijed isprati i dodati hvatač mulja s magnetom. Mulj iz starih radijatora čest je uzrok kvarova.

Priključak na grijanje i toplu vodu

Prema projektu, pumpa se priključuje direktno na krug grijanja ili preko akumulacionog spremnika ili hidrauličke skretnice. Za pripremu tople vode koristi se troputni ventil i bojler s dovoljno velikim izmjenjivačem. Običan bojler za kotao često ima premali izmjenjivač pa se voda dogrijava električnim grijačem. Proizvođači navode i minimalnu zapreminu vode u sistemu i minimalni protok, koji mora biti osiguran uvijek, čak i kad su termostatske glave zatvorene.

Kondenzat i zaštita od smrzavanja

Kondenzat se odvodi u šljunčani upojni bunar ispod dubine smrzavanja, u oborinsku kanalizaciju ili preko sifona u kućnu kanalizaciju. Vanjski dio odvoda treba zaštitu od smrzavanja, često grijaći kabl. Ako hidraulika vani nije zaštićena od mraza, a pumpa se pri nestanku struje zaustavi, voda u izmjenjivaču može se smrznuti. Rješenje je sredstvo protiv smrzavanja, ventili protiv smrzavanja ili razdvajanje krugova prema uputstvu proizvođača.

Punjenje, tlačna proba i puštanje u rad

Krug se puni pripremljenom vodom, odzračuje i radi se tlačna proba. Električar završava priključak, a tehničar pušta pumpu u rad. Podešava se kriva grijanja, odnosno zavisnost temperature vode od vanjske temperature, priprema tople vode, program protiv legionele i vremenski režimi. Na kraju se popunjava zapisnik o puštanju u rad.

Monoblok

Cijeli rashladni krug je u vanjskoj jedinici. U kuću ulaze samo vodovodne cijevi. Montaža je jednostavnija i nije potreban certifikat za fluorisane gasove. Nedostatak je što vanjske cijevi s vodom treba zaštititi od smrzavanja, a udaljenost između jedinica je ograničena.

Split

Kompresor je vani, a izmjenjivač voda-rashladno sredstvo unutra. Između jedinica idu rashladne cijevi koje se ne mogu smrznuti. Krug se, međutim, spaja, vakuumira i puni na gradilištu, a to smije raditi samo certificirani serviser. Split se često bira kada je vanjska jedinica dalje od kuće.

Hibridni spoj

Toplotna pumpa radi zajedno s postojećim kotlom na plin ili pelet, koji se uključuje samo u najvećim mrazevima ili kod velike potrošnje tople vode. Kod renoviranja to je često razuman međukorak ako kuća još nije utopljena.

Orijentacione cijene uređaja jako se razlikuju prema snazi i marki. Za uobičajene snage za porodičnu kuću riječ je o nekoliko hiljada eura za uređaj, plus bojler, akumulacioni spremnik i pribor. Tačan iznos daje tek ponuda za konkretnu kuću.

• Snaga odoka. U praksi se pumpa nekad bira prema površini kuće ili prema snazi starog kotla. Stari kotlovi su obično znatno predimenzionisani, a utopljena kuća treba mnogo manje toplote.
• Jedinica na pogrešnom mjestu. Ispod prozora spavaće sobe, u uglu između zidova ili naspram susjedove terase. Buka se onda rješava naknadno i skuplje.
• Kondenzat pušten na tlo. Voda se zimi ledi, ispod jedinice raste led koji može oštetiti isparivač ili stazu.
• Vanjska jedinica bez razmaka od tla. Snijeg blokira usis ili odvod kondenzata, a pumpa se muči pri otapanju.
• Neispran stari sistem. Mulj i magnetit začepe filter i izmjenjivač već u prvoj sezoni.
• Mali izmjenjivač u bojleru. Topla voda se dugo grije, a dogrijava je električni grijač, što povećava potrošnju.
• Termostatske glave u svakoj prostoriji bez obilaznog voda. Pumpa nema osiguran minimalni protok i javlja greške.
• Fabričke postavke. Kriva grijanja ostane nepotrebno visoko i pumpa radi s lošijom efikasnošću nego što bi mogla.

Prije montaže provjerite u nadležnoj općinskoj službi da li vaš zahvat zahtijeva odobrenje ili prijavu. U stambenoj zgradi potrebna je saglasnost etažnih vlasnika, jer su fasada i krov zajednički dijelovi zgrade.

Buka vanjske jedinice ne smije prelaziti dozvoljene nivoe prema susjednim kućama, naročito noću. Pritužbe susjeda mogu završiti inspekcijom, a naknadne izmjene su skupe. Zato proizvođači navode zvučnu snagu jedinice i preporučene udaljenosti, koje je dobro poštovati već pri planiranju.

Električno povezivanje mora uraditi ovlašteni elektroinstalater, a nakon toga je dobro da se instalacija pregleda i dokumentuje. Ako se povećava priključna snaga ili mijenja glavni osigurač, to treba unaprijed riješiti s elektrodistribucijom na vašem području.

Fondovi za zaštitu okoliša i pojedine općine i kantoni povremeno raspisuju javne pozive za sufinansiranje energetske efikasnosti u domaćinstvima, u koje ponekad spadaju i toplotne pumpe. Uslovi, iznosi i rokovi se razlikuju po entitetima i mijenjaju se iz poziva u poziv, zato provjerite aktuelne uslove na zvaničnom portalu nadležnog fonda ili općine prije narudžbe.

Pri preuzimanju zatražite zapisnik o puštanju u rad, garantne uslove i dokumentaciju o električnoj instalaciji. Zatim prođite kroz ove tačke:

• vanjska jedinica stoji u libeli, na antivibracionim podloškama i dovoljno visoko iznad tla,
• oko jedinice je ostavljen slobodan prostor prema uputstvu proizvođača, a izduvani zrak ne ide u zid niti prema susjedu,
• kondenzat otječe u bunar ili kanalizaciju i ne curi na stazu,
• cijevi vani su cijelom dužinom izolovane, izolacija nije oštećena i zaštićena je od sunca,
• prodor kroz zid je zaptiven i u njega ne ulazi voda,
• na dovodu u pumpu postoje filter i ventili za zatvaranje do kojih se lako dolazi pri servisu,
• pritisak u sistemu nakon probe ne pada i nijedna armatura ne kaplje,
• regulacija je podešena, znate promijeniti temperaturu i režim i imate pristupne podatke za aplikaciju,
• pumpa u radu ne proizvodi neobične zvukove ni vibracije koje se prenose u kuću.

Prve zime pratite potrošnju struje i broj sati u kojima radi rezervni električni grijač. Ako se često uključuje i pri blagom mrazu, nešto nije u redu s podešavanjem ili s izborom snage.

Cijena rada u NUMIQ cjenovniku je 1.245 KM po komadu za jednu toplotnu pumpu zrak-voda. Riječ je o radu majstora za grijanje uključujući sitni potrošni materijal, bez same pumpe, bojlera, akumulacionog spremnika i drugog glavnog materijala. Cijena se razlikuje prema regiji i gradu, u većim gradovima je obično viša.

Na konačan iznos za montažu najviše utiču:

• udaljenost između vanjske i unutrašnje jedinice i način vođenja cijevi,
• da li je riječ o novogradnji s pripremljenim razvodima ili o zamjeni izvora u starom sistemu koji treba isprati i prepraviti,
• broj krugova grijanja, akumulacioni spremnik, bojler i hibridni spoj sa starim kotlom,
• demontaža starog kotla i njegov odvoz,
• pristup mjestu montaže i potreba za skelom ili dizalicom kod zidne konzole,
• građevinski radovi kao što su temelj, prodori kroz zid i iskop za cijevi.

Povezane radove možete obračunati zasebno, na primjer demontažu plinskog ili električnog kotla, montažu ekspanzione posude ili polaganje cijevi podnog grijanja. Pregled svih stavki pronaći ćete u dijelu centralno grijanje.