Navarivanje bitumenske trake plamenom (1× sloj)

Na vodoravnoj površini pomaže gravitacija. Traka se razmota, navari i sama legne na podlogu. Obično se radi o temeljnoj ploči, betonskoj ploči ispod terase ili ravnom krovu. Na krovu i terasi podloga mora imati blag pad, najčešće barem otprilike 1,5 do 2 %, da voda ne bi stajala na jednom mjestu.

Na vertikalnoj površini izolater mora traku tokom navarivanja pridržavati, stalno je dogrijavati i pritiskati. Posao ide sporije i traži više iskustva. Često se radi u uskom iskopu oko kuće. Na visokim zidovima podruma trake se dijele na kraće dijelove, a u gornjem dijelu se ponekad i mehanički pričvrste. Duga traka bi inače svojom težinom povukla još mekani bitumen prema dolje i sloj bi pri vrhu postao tanji. Kad se iskop zatrpa, do vertikalne izolacije se praktično više ne može doći, pa se svaka greška kasnije vrlo teško popravlja.

Obje izolacije moraju se međusobno povezati. Ako vertikalna traka na zidu nije vodonepropusno spojena s izolacijom temeljne ploče, vlaga u uglu zaobiđe izolaciju i penje se u zid. U praksi se često pokaže da vlažan podrum nije posljedica same trake, nego upravo loše izvedenog spoja.

• SBS modifikovana bitumenska traka ostaje elastična i na mrazu i premošćuje sitne pukotine u podlozi. Za temelje, zidove podruma i krovove porodičnih kuća to je uobičajen i razuman izbor,
• oksidirana traka je jednostavnija i manje elastična. Na mrazu postaje krhka i može pucati, pa je bolja kao podložni sloj ili za manje opterećena mjesta,
• traka s mineralnim posipom koristi se kao završni sloj na krovu koji ostaje izložen suncu. Posip štiti bitumen od UV zračenja,
• traka s aluminijskim uloškom predviđa se kod povećanog rizika od radona. Sastav slojeva u tom slučaju određuje projektant na osnovu mjerenja radona na parceli.

Zahtjeve za trake koje služe za izolaciju dijelova objekta u tlu propisuje standard BAS EN 13969. Pri izboru se isplati pogledati oznaku na roli i tehnički list proizvoda, dakle vrstu bitumena, nosivi uložak i debljinu. Trgovački naziv ne govori ništa o kvalitetu.

Jednoslojni sistem je namijenjen za vlagu iz tla u propusnom terenu s ispravnom drenažom ili za površine s kojih voda brzo otiče. Kod glinovitog tla, visokog nivoa podzemne vode, kosog terena s kojeg dotiče voda ili kod podruma u kojem se boravi obično treba dvoslojni sistem. O tome treba da odluči projektant, a ne procjena na licu mjesta.

1. Očistiti podlogu od prašine, cementnog mlijeka, ostataka ulja za oplatu i labavih dijelova. Rupe i šupljine popuniti reparaturnim malterom.
2. Uglove i ivice zaobliti malterom u kosi prijelaz, takozvani holkel. Preko oštrog pravog ugla traka se ne može trajno položiti bez napetosti.
3. Provjeriti da li je beton zreo i suh po cijeloj debljini, a ne samo na površini.
4. Cijelu površinu premazati bitumenskim prajmerom i ostaviti da se osuši prema uputstvu proizvođača. Dobro premazana površina je ravnomjerno tamna, bez sjajnih mokrih mjesta.
5. Trake razmotati na suho i poravnati ih tako da se čeoni spojevi susjednih traka ne nađu na istom mjestu. Preklopi se rade prema proizvođaču, obično oko 10 cm po dužini i 15 cm na čelima.
6. Traku navarivati plamenikom po cijeloj širini i istovremeno zagrijavati podlogu. Pravu temperaturu pokazuje mali val rastopljenog bitumena ispred role. Na zidu uvijek ići odozdo prema gore, tako da viša traka prekriva nižu u smjeru oticanja vode.
7. Traku pritisnuti valjkom. Na preklopima mora izaći tanak, neprekinut rub istopljenog bitumena.
8. Vertikalnu izolaciju izvući iznad terena, obično barem otprilike 30 cm, i prije zatrpavanja je zaštititi čepastom folijom ili XPS pločama.

Prodore cijevi i zaštitnih cijevi treba ugraditi prije izolacije i zaptiti ih sistemskom manžetom ili manžetom navarenom od trake. Naknadno bušenje gotovog sloja ne može se pouzdano popraviti.

Rad s otvorenim plamenom je posao za stručnjaka, zato ovdje nema uputstva za samostalan rad. Navaruje se samo po suhom vremenu, bez jakog vjetra i na temperaturi koju dozvoljava proizvođač, kod modifikovanih traka obično od +5 °C. Zapaljive materijale u blizini, poput drveta, stiropora ili folija, treba pokriti ili držati na sigurnoj udaljenosti, a aparat za gašenje požara mora biti pri ruci. Ako izbije požar ili osjetite miris plina iz boce, udaljite se i pozovite vatrogasce na 123 ili broj 112. Gdje traka dolazi u dodir s termoizolacijom ili drvetom, umjesto navarivanja bira se samoljepljiva traka.

Najbrže se radi na velikoj, ravnoj i čistoj površini kojoj se lako prilazi. Više vremena i pažnje traže:

• vertikalni zidovi, posebno visoki zidovi podruma, gdje traku treba dijeliti i pričvršćivati,
• uzak iskop u kojem se oko zida ne može lako kretati. Iskop širok otprilike 60 do 80 cm znatno olakšava posao,
• mnogo uglova, prodora, svjetlarnika i podrumskih prozorskih okna,
• neravna ili oštećena podloga koju prvo treba popraviti,
• rad van sezone, kada vrijeme nameće tehnološke pauze.

Kod obnove ravnog krova stari sloj ponekad ne mora da se skida. Mora, međutim, biti čvrst, suh i bez mjehura. Ako se radi krov stambene zgrade, termine i pristup krovu dogovorite s upraviteljem zgrade i etažnim vlasnicima, jer radovi s plamenom i dostava materijala utiču na sve stanare.

• izostavljen ili neosušen prajmer: traka se zalijepi samo mjestimično i odvoji se, često već pri zatrpavanju,
• vlažna podloga: voda se pri zagrijavanju pretvori u paru, podigne traku i ispod nje nastane šupljina,
• pregrijavanje: na zidu se lako pretjera s grijanjem, a to spali nosivi uložak i traka se kasnije pod opterećenjem pokida,
• kratki preklopi ili spojevi bez istopljenog ruba bitumena: voda uđe pod izolaciju i razlije se po površini,
• rad na zidu odozgo prema dolje: svaki spoj tada vodi vodu u konstrukciju,
• oštri uglovi bez holkela: traka ostane zategnuta i pukne kad objekat slegne,
• izolacija završena u nivou terena: voda koja prska s tla i snijeg koji se topi uđu iza trake,
• zatrpavanje kamenitom zemljom ili šutom bez zaštitnog sloja: traka se mehanički probuši.

Vertikalnu izolaciju možete pregledati samo prije zatrpavanja iskopa. Zato tražite fotografije uglova, prodora i spoja s vodoravnom izolacijom. Pri preuzimanju obratite pažnju na:

• neprekinut rub istopljenog bitumena duž svih preklopa,
• traku koja se na spoju ne može podići ni rukom ni špahtlom,
• površinu bez mjehura, valova i sjajnih pregorjelih mjesta,
• zaobljene uglove bez zategnute trake,
• zaptivene prodore cijevi,
• vodonepropusan spoj zida s izolacijom temeljne ploče,
• završetak iznad terena ispod sokl lajsne ili limene opšivke,
• zaštitni sloj prije zatrpavanja i ispravnu drenažu,
• na krovu i terasi površinu na kojoj poslije kiše ne stoji voda.