Tvrda ploča PTN (toplotna i zvučna izolacija 20 mm)

Ploča se polaže na pripremljenu, ravnu i suhu podlogu. Slaže se na sudar, dakle tijesno jedna uz drugu bez preklapanja, u redovima i sa pomaknutim spojevima, slično kao laminat. Uz zidove ostaje dilataciona fuga, obično otprilike 5 do 10 mm. U nju ide rubna traka od pjene koja odvaja pod od zida i ne dozvoljava da se koraci prenose u zidove.

Ploče se uglavnom ne lijepe niti ne učvršćuju. Tačkasto lijepljenje ili obostranu traku koristite samo ako to proizvođač izričito navodi, na primjer kod većeg opterećenja ili u određenom sistemskom sastavu poda. Ništa se ne suši niti ne stvrdnjava, pa odmah nakon polaganja možete nastaviti sa sljedećim slojem.

Zašto pomaže protiv buke? Mekši, elastični sloj između završne obloge i ploče stropa upija dio udaraca od hodanja. Zato se zove izolacija od udarnog zvuka. Toplotni učinak sloja od 20 mm je više dodatni: pod je na dodir manje hladan, ali pravu toplotnu izolaciju poda iznad negrijanog podruma ili poda na tlu ne može zamijeniti.

Da li završna obloga smije ležati direktno na ploči PTN, određuje proizvođač. Kod nekih laminata ili vinila to je dozvoljeno. Kod drugih se na ploču prvo stavlja sloj koji raspoređuje opterećenje, najčešće OSB ploče ili gipsano-vlaknaste podne ploče. Taj sloj je posebno važan ispod teškog namještaja, kuhinjskih elemenata ili tankog vinila, koji bi inače pokazivao svaki trag u mekšoj podlozi. Kod klik vinila i laminata provjerite i da li proizvođač obloge dozvoljava podlogu ove debljine. Mnogi sistemi računaju samo sa tankim podlogama, a sa debljom gube garanciju.

• Stiropor (EPS): dobro izoluje toplotu i stavlja se uglavnom ispod betonskog ili anhidritnog estriha. Ispod suhog plivajućeg poda bez sloja za raspoređivanje opterećenja tačkasto se ugiba i lošije prigušuje korake.
• Mineralna vuna: odlično prigušuje zvuk, ali se po njoj ne može hodati. Ide u roštilje i između greda, a ne direktno ispod obloge.
• Pluto i tanke podloge: elastične su i tanke, dobre kada morate štedjeti visinu. Za primjetno bolju akustiku i toplotu obično nisu dovoljne.
• Kombinacija sa akustičnom folijom: između stanova se ponekad dodaje tanka akustična folija koja još poboljšava zvučnu izolaciju.

Kod podnog grijanja ploču PTN ne stavljajte iznad estriha sa grijanjem, osim ako proizvođač to izričito ne dozvoljava. Izolacija bi zadržavala toplotu koja treba ići u prostoriju.

Najviše posla i briga zadaje podloga. Ravan, čvrst i suh beton ili estrih znači brzo polaganje. Ako na njemu ima izbočina, rupa ili ostataka starog ljepila, prvo ga treba očistiti i izravnati. Manje neravnine rješava samonivelirajuća masa na podlogu premazanu prajmerom, a veće visinske razlike suhi nasip za izravnavanje. Masa se, međutim, mora osušiti, pa se prednost suhog polaganja djelimično gubi.

Posao komplikuje i:

• vlažna podloga, na primjer svjež estrih ili pod na tlu, gdje prema uputstvu proizvođača treba dodati parnu branu od PE folije,
• mnogo uglova, niša, prelaza i cijevi od radijatora, koji traže precizno rezanje,
• potreba da se skrate vrata i riješe prelazi, jer se pod podiže za debljinu ploče i nove obloge,
• pražnjenje prostorije i skidanje starog poda i lajsni.

Velika i pravilna prostorija sa pripremljenom podlogom je, naprotiv, jednostavna i posao ide brzo.

Ako imate čvrstu, suhu i ravnu podlogu, polaganje možete uraditi i sami. Ako niste sigurni u vlažnost ili ravnost, neka podlogu pogleda majstor za podove.

1. Unijeti ploče u prostoriju i ostaviti ih tamo prema uputstvu proizvođača, obično najmanje nekoliko sati, da se prilagode temperaturi i vlažnosti.
2. Skinuti stare lajsne, usisati podlogu i sastrugati ostatke ljepila i maltera.
3. Provjeriti ravnost dugom letvom ili libelom i neravnine unaprijed izravnati.
4. Ako proizvođač to traži, razvući PE foliju sa preklopima i podignutu uz zidove.
5. Po obodu prostorije zalijepiti rubnu dilatacionu traku.
6. Početi u uglu i slagati ploče na sudar u redovima, sa pomaknutim spojevima.
7. Rubne komade dorezati oštrim nožem ili pilom tako da uz zid ostane dilataciona fuga.
8. Preći cijelu površinu i zamijeniti komade koji se pomjeraju ili stoje više.
9. Nastaviti slojem za raspoređivanje opterećenja ili završnom oblogom prema uputstvu proizvođača.

U praksi se dešava da se greška ispod ploče pokaže tek na gotovom podu, kada je popravka nepotrebno teška.

• Kamenčići i prašina ispod ploča: naprave tačkasta izdizanja, pa pod na tim mjestima popušta i škripi.
• Nedostaje dilatacija: pod nema prostora da radi, uz zidove i u uglovima se diže, a koraci se prenose u zidove.
• Premekan sastav ispod teške obloge: bez sloja za raspoređivanje opterećenja izolacija se postepeno ugiba, a obloga puca na spojevima.
• Vlažna podloga bez zaštite: drvovlaknasti materijal upija vlagu, deformiše se i gubi svojstva.
• Neprekinute fuge: kada spojevi ploča nisu pomaknuti, nastanu duge linije na kojima podloga slabije drži.
• Zaboravljena visina: vrata onda stružu po podu, a prelazi između prostorija prave stepenik.

Prije polaganja obloge prođite cijelu površinu i provjerite:

• da ploče nigdje ne popuštaju i ne pomjeraju se pod nogom,
• da ploče tijesno naliježu jedna na drugu i da između njih nema većih razmaka,
• da su spojevi u susjednim redovima pomaknuti,
• da je površina ravna i bez stepenika između ploča,
• da po cijelom obodu postoji dilataciona fuga sa rubnom trakom,
• da je folija, ako je propisana, cijela i podignuta uz zidove,
• da su riješeni prelazi kod vrata i visina poda u odnosu na štokove.