Postavljanje palisada iznad 50 cm

Niske palisade do 50 cm služe uglavnom kao ivica: odvajaju stazu od travnjaka ili prave nisku gredicu. Kod veće visine njihova uloga se mijenja. Zemlja iza njih gura, poslije kiše je teža, a palisada taj pritisak mora godinama podnositi a da se ne nagne.

Visoke palisade se najčešće koriste za ove situacije:

• izravnavanje terena oko nove kuće na kosini,
• terasiranje bašte u nekoliko ravnih površina,
• učvršćivanje nasipa uz prilazni put ili parking mjesto,
• uzdignute gredice i odvajanje dijela za odmor od dijela za povrće.

U odnosu na klasičan betonski zid djeluju lakše i prirodnije. Ali kad visina raste ili će iza zida voziti auto, to više nisu obični baštenski radovi. Tada se isplati da rješenje pogleda statičar.

Betonske palisade

Za visine iznad 50 cm najčešći su izbor. Čvrste su, dobro podnose mraz i vlagu i gotovo da ne traže održavanje. Proizvode se u raznim bojama i površinama, često kao imitacija kamena ili drveta, pa ih lako uklopite s behaton pločama ili fasadom.

Palisade s armaturom

Kod viših zidova i jačeg pritiska zemlje koriste se armirani elementi. Čelik u betonu povećava nosivost i smanjuje rizik da element pod pritiskom pukne. Da li vam trebaju, odredit će proizvođač u svojoj dokumentaciji ili statičar prema visini i opterećenju.

Drvene palisade

Izgledaju prirodno, ali na većoj visini i u stalnom dodiru sa zemljom traju znatno kraće i traže redovnu zaštitu. Više odgovaraju ukrasnim dijelovima bašte s manjim opterećenjem, a ne glavnom potpornom zidu.

Kod izbora ne odlučuje samo izgled. Važni su vrsta tla, visina skoka terena, količina vode u okolini i to da li će iza zida biti samo travnjak ili i popločana površina. Ako proizvođač za neki element navodi najveću visinu potpornog zida, držite se toga.

Da biste znali šta se dešava na vašem placu, ovo je uobičajen postupak stručne ekipe:

1. Provjeriti gdje prolaze podzemne instalacije i iskolčiti liniju palisada kanapom i kočićima.
2. Iskopati kanal za temelj. Dubina zavisi od visine palisada, tla i opterećenja. Proizvođači često navode da u temelj treba ići otprilike trećina dužine elementa.
3. Nabiti dno iskopa, po potrebi dodati i nabiti sloj šljunka.
4. Pripremiti betonsku podlogu i u svjež beton redom postavljati palisade.
5. Usput stalno provjeravati visinu, liniju i vertikalnost libelom i kanapom, po potrebi nivelirom.
6. Zabetonirati i zadnju stranu, da palisade postanu jedna čvrsta cjelina.
7. Pustiti beton da se stegne prema uputi proizvođača, obično nekoliko dana, pa tek onda zasipati.
8. Iza zida postaviti drenažnu cijev, geotekstil i šljunčani zasip koji se nabija u slojevima.
9. Spojiti okolne površine, na primjer ploče, stepenice ili travnjak.

Ako se palisade naslanjaju na behaton, na kraju se još posipa pijesak i metlom utjera u fuge.

Zašto se visoke palisade ponekad poslije par godina nagnu? Gotovo uvijek je kriva voda ili slab temelj. Zemlja natopljena kišom je teža i gura zid mnogo jače nego suha. Ako voda nema kuda oteći, pritisak dalje raste, a podloga se postepeno raskvasi.

Zato se iza palisada ne zasipa običnom iskopanom zemljom. Koristi se šljunak ili drobljeni kamen, koji propušta vodu, a pri dnu drenažna cijev izvedena tamo gdje voda može bezbjedno oticati. Geotekstil odvaja šljunak od zemlje, da se s vremenom ne zamulji. Teren iznad zida treba imati blagi pad od zida, a ne prema njemu.

Jednako je važno nabijanje u slojevima. Ako se zasip istrese odjednom, kasnije se slegne, kiša raskvasi zemlju iza zida i palisade dobiju neravnomjeran pritisak.

Zahtjevnost, a time i ukupan obim radova, jako se razlikuje od placa do placa. Posao olakšava ravan i pristupačan teren, do kojeg može doći mini bager i kamion s betonom, zatim kompaktno, stabilno tlo i kratka, prava linija.

Posao otežavaju:

• strma kosina i veća visina skoka terena,
• loš pristup, kad se materijal nosi rukom ili tačkama,
• mokro, glinovito ili nasuto tlo,
• lukovi, stepenice i spojevi s pločama ili zidovima,
• instalacije blizu iskopa i potreba da se odveze mnogo zemlje,
• opterećenje iza zida autom, koje traži jače rješenje.

Postavljanje vlastitim rukama se na ovoj visini ne preporučuje. Riječ je o potpornoj konstrukciji, a greška se pokaže tek nakon nekoliko godina, kad zid krene da se pomjera zajedno sa zemljom.

• plitak iskop ili premalo betona u temelju, pa se palisade naginju,
• drenaža izostavljena, a zasip urađen zemljom umjesto šljunkom,
• zasipanje prije nego što se beton stegne,
• betoniranje na mrazu bez zaštite,
• neprecizna ugradnja, koja ružno izgleda i neravnomjerno opterećuje zid,
• potcjenjivanje pritiska zemlje na visini koju već treba da pogleda statičar,
• palisade predviđene za nižu upotrebu ugrađene u visok potporni zid.

Kod preuzimanja se isplati proći cijelom dužinom zida i pogledati ove tačke:

• palisade su vertikalne, a gornja ivica drži dogovorenu visinu ili ujednačen pad,
• linija je ravna, bez izbačenih ili utonulih elemenata,
• između palisada nema velikih procjepa kroz koje bi curila zemlja,
• beton u temelju je kompaktan, bez vidljivih šupljina,
• iza zida je šljunčani zasip i drenaža s jasnim izlazom,
• teren iznad zida ima pad od palisada,
• elementi nisu napukli ni oljušteni,
• spoj s pločama, stepenicama i travnjakom je uredan i stabilan,
• izvođač vam je predao podatke o ugrađenom materijalu i preporuke proizvođača.

Kasnije je dovoljno zid povremeno pregledati, naročito poslije jakih kiša i zime: da li se naginje, da li puca i da li drenaža odvodi vodu.