Rušenje pregradnog zida od cigle do debljine 150 mm

Većina unutrašnjih zidova do 150 mm su obične pregrade koje nose samo same sebe. To ipak nije pravilo. U starijim kućama s drvenim grednim međuspratnim konstrukcijama na pregradu se s vremenom prenese dio opterećenja plafona, jer se grede ugnu i oslone na zid. U porodičnim kućama neko je pregradu ponekad naknadno "iskoristio" kao oslonac. Tanak zid zato još ne znači nenosiv zid.

Kako to provjeriti? Pomaže originalna projektna dokumentacija, koju obično ima vlasnik kuće ili upravitelj zgrade. Ako dokumentacije nema ili niste sigurni, neka zid pregleda statičar. Kad postoji i najmanja sumnja da zid nosi dio konstrukcije, procjena statičara je obavezna, a ne samo preporuka.

U stambenoj zgradi na vrijeme obavijestite upravitelja zgrade i etažne vlasnike. Rušenje znači buku, prašinu i iznošenje šuta kroz zajedničke prostore, pa je dobro da komšije znaju šta ih čeka i kada.

Iskusna ekipa radi otprilike ovim redoslijedom:

1. pregled i provjera instalacija: traže se utičnice, prekidači, razvodne kutije, vertikale i radijatori s obje strane zida, a pomaže i detektor vodova,
2. isključivanje instalacija: struju isključuje i osigurava ovlašteni električar, vodu i grijanje vodoinstalater, a plinsku cijev u zidu smije dirati samo ovlašteni plinoinstalater,
3. zaštita prostora: podovi se pokriju čvrstom podlogom i folijom, namještaj se iznese ili umota, a vrata prema ostalim prostorijama zatvore folijom i trakom da prašina ne ode po cijelom stanu,
4. skidanje svega što je na zidu: dovratnici, pločice, lajsne, police i prekidači uklanjaju se unaprijed,
5. odvajanje od zidova koji ostaju: na spoju s vanjskim ili susjednim zidom i ispod plafona spoj se često zasiječe, da se pri rušenju ne iščupa malter i zidovi na mjestu koje treba ostati,
6. rušenje odozgo prema dolje: zid se skida red po red od plafona prema podu, nikad potkopavanjem odozdo,
7. usputno iznošenje šuta: šut se puni u vreće ili kolica i odvozi u kontejner, da se ne gomila u prostoriji,
8. čišćenje: ostaci maltera na podu, plafonu i bočnim zidovima se oštemaju, a prostor se pomete i usisa.

Za rušenje se koristi štemarica, čekić za štemanje, a za uredan završetak i rezač ili glodalica za kanale s usisavanjem. Kod tankog zida nema potrebe za najtežim alatom: blaži postupak je sigurniji i za okolne zidove i za komšije.

Dva zida iste površine mogu biti potpuno različit posao. Na zahtjevnost, a time i na cijenu, najviše utiču:

• materijal i malter: šuplji blokovi na krečnom malteru lako padaju, puna pečena cigla na cementnom malteru traži više rada,
• šta je na zidu: keramičke pločice, debeo malter ili stari slojevi boje dodaju posao i otpad,
• instalacije u zidu: svaki kabl, cijev ili razvodni ormarić treba prije rušenja isključiti i premjestiti,
• dovratnici i nadvoji: čelični dovratnik uzidan u pregradu ili nadvoj iznad vrata produžavaju rušenje,
• pristup: stan na spratu bez lifta, usko stepenište ili udaljen kontejner znače mnogo nošenja,
• stan u kojem se živi: prostor treba temeljitije zaštititi, a raditi samo u satima koje predviđa kućni red,
• visina prostorije: u visokim starim stanovima zid je veći, a uz plafon treba skela ili radna platforma.

Odvoz i zbrinjavanje šuta često se obračunavaju posebno. Zidana pregrada je teška i šuta nastane više nego što ljudi očekuju. Građevinski otpad ne ide u običan kontejner za kućno smeće, nego se zbrinjava prema pravilima vaše općine i komunalnog preduzeća.

• rušenje bez provjere nosivosti: nakon uklanjanja zida koji je nešto podupirao mogu se pojaviti pukotine na plafonu ili na zidovima sprata iznad,
• probijena instalacija: kabl pod naponom ili vodovodna cijev u pregradi spadaju među najopasnija i najneugodnija iznenađenja,
• potkopavanje odozdo: gornji dio zida može se odjednom srušiti i povrijediti čovjeka,
• gomilanje šuta na jednom mjestu: u starijim kućama s drvenim međuspratnim konstrukcijama velika gomila šuta može previše opteretiti plafon,
• iščupan susjedni zid: bez zasijecanja spoja malter i dijelovi zida otpadaju i tamo gdje zid treba ostati,
• potcijenjena prašina: sitna prašina od cigle i maltera uvuče se u ventilaciju, elektroniku i kod komšija, zato su važni dobra zaštita i respirator.

U praksi se često desi da se tek kad se zid otvori pronađe instalacija za koju niko nije znao, ili da je zid u lošijem stanju nego što se mislilo. Zato je pametno ostaviti malu rezervu vremena i s izvođačem se unaprijed dogovoriti kako će se takve situacije rješavati.

Rušenje je bučan i prašnjav posao. Radnici, a i vi ako ste prisutni, trebaju respirator, zaštitne naočale, rukavice, čvrstu obuću i zaštitu za uši. Prozori neka budu otvoreni, ali prašinu ne izbacujte na hodnik zgrade.

Ako se pri rušenju ošteti plinska cijev ili osjetite miris plina, odmah prestanite s radom, ne palite i ne gasite električne uređaje, ne koristite otvoren plamen, otvorite prozore i napustite prostor. Iz sigurne udaljenosti nazovite dežurnu službu vašeg distributera plina ili hitni broj 112, odnosno vatrogasce na 123.

Ova stavka obično obuhvata samo uklanjanje zida. Popravka mjesta gdje je zid stajao, dakle izravnavanje poda, popravka plafona i bočnih zidova, glet i krečenje, poseban je posao za gipsara, molera ili keramičara. To je dobro razjasniti s izvođačem već pri dogovoru.

Pri preuzimanju prođite kroz ove tačke:

• pregrada je uklonjena u dogovorenom obimu, zajedno s dovratnikom i pločicama,
• preostali zidovi, plafon i pod nemaju novih pukotina ni iščupanih komada zida,
• spojevi uz susjedne zidove i plafon su ravni i spremni za popravku,
• otkrivene instalacije su sigurno završene i označene, a struju je pregledao električar,
• šut je odvezen i znate gdje je predat,
• okolni prostori, stepenište i lift su čisti i neoštećeni,
• u stanu nije ostala gruba prašina na podovima, prozorima ni u ventilaciji.