Montaža kuhinje

Monter se brine o stolarskom dijelu kuhinje. Njegov zadatak je da kuhinja stoji ravno i čvrsto i da se sve pravilno otvara i zatvara. Obično su to ovi poslovi:

• sklapanje korpusa elemenata prema montažnom planu proizvođača,
• postavljanje i niveliranje donjih elemenata na podesivim nogicama,
• kačenje i ankerisanje gornjih elemenata u zid,
• međusobno spajanje elemenata u jednu cjelinu,
• mjerenje, sječenje i postavljanje radne ploče, zajedno s otvorima za sudoperu i ploču za kuvanje,
• montaža sokli, pokrivnih lajsni, bočnih maski i lajsne uz zid,
• podešavanje šarki, vrata i fioka.

Van ovog posla ostaje priključivanje rerne, ploče za kuvanje, mašine za suđe i aspiratora, montaža sudopere i slavine, povezivanje vode i odvoda, pomjeranje utičnica, nove električne instalacije i rasvjeta ispod elemenata. Električno priključivanje radi kvalifikovani električar. Ako u kuhinji imate šporet na gas, priključivanje i odvajanje gasne boce ili instalacije prepustite ovlašćenom serviseru. Ako osjetite miris gasa, zatvorite ventil, otvorite prozore, ne dirajte prekidače i pozovite 112.

Iskusan monter počinje provjerom. Izmjeri prostoriju, provjeri koliko su zidovi i pod ravni i sve uporedi s projektom kuhinje. Pronađe najvišu tačku poda, jer od nje zavisi visina cijele kuhinje. Tek onda na zidu povuče vodoravnu liniju za donje elemente i za šinu na koju se kače gornji.

Zašto se počinje od donjih elemenata? Oni su osnova na koju kasnije ide radna ploča, a prema njima se provjerava cijela linija. Elementi se postave, poravnaju libelom u oba smjera i međusobno spoje vijcima. Zatim dolaze gornji elementi. Njihova visina se bira prema aspiratoru i prema tome ko će u kuhinji kuvati. Između radne ploče i gornjih elemenata obično se ostavlja razmak od otprilike 50 do 60 cm.

Slijedi radna ploča. Treba je precizno isjeći, jer zidovi rijetko zatvaraju savršen prav ugao. Otvori za sudoperu i ploču za kuvanje rade se prema šablonu ili mjerama koje daje proizvođač uređaja. Ugaoni spojevi se kod kvalitetnijih ploča rade glodanim spojem sa zateznim okovom, koji se jedva vidi i bolje podnosi vlagu. Na kraju se postave sokle, lajsne i maske i podese sva vrata i fioke.

Kuhinja se montira kao jedna od posljednjih stvari. Prije nego što monter dođe, trebalo bi da budu gotovi:

• završni pod, da se kuhinja kasnije ne mora podizati ni rastavljati,
• malter i krečenje, odnosno pločice ako idu i iza elemenata,
• izvodi vode, odvoda, struje i otvor za aspirator na mjestima predviđenim projektom kuhinje.

Instalacije ne moraju biti priključene, ali njihov položaj mora biti jasan. U suprotnom se desi da utičnica završi iza bočne stranice elementa ili odvod tačno ispod pregrade. Ispraznite prostoriju i oslobodite put od ulaza. Dugačkoj radnoj ploči treba prostor za manevar, a elemente treba negdje raspakovati i još prije montaže provjeriti da nijesu oštećeni.

Najviše zavisi od stanja prostorije. U novogradnji s ravnim zidovima i novim podom montaža ide glatko. U starijim stanovima, naročito u zgradama iz sedamdesetih i osamdesetih ili u starim kamenim kućama s krivim zidovima, treba ispravljati veća odstupanja, prilagođavati lajsne i dosjecati ploču prema neravnom zidu. To traži više vremena.

Važni su i veličina i oblik kuhinje. Ravna kuhinja je jednostavnija od kuhinje u obliku slova L ili U, s ugaonim elementima, visokim kolonama ili ostrvom. Veliku ulogu ima i materijal ploče:

• laminirana ploča je uobičajena, siječe se na licu mjesta i rezne ivice moraju se zaptiti,
• masivno drvo treba prostor da prirodno „radi" i zaštitu uljem,
• kamen i kompozit se obično mjere tek kada su elementi postavljeni, a otvore radi proizvođač ploče.

Posao otežava i zid. U ciglu i beton anker se postavlja običnim tiplovima, gasbeton (siporeks) traži posebne ankere, a za gips-karton trebaju ankeri za šuplje zidove ili, još sigurnije, ojačanje ugrađeno u konstrukciju pregrade.

U praksi se često desi da kuhinja na dan montaže izgleda dobro, a problemi se jave poslije nekoliko mjeseci. Uobičajeni uzroci su ovi:

• elementi nijesu ponivelisani, pa se vrata sama otvaraju, a fioke zapinju,
• gornji elementi su okačeni na neodgovarajuće tiplove i postepeno popuštaju,
• rezne ivice laminirane ploče kod sudopere nijesu zaptivene i ploča nabubri,
• ploča je zategnuta do zida bez razmaka, pa se pri promjeni vlage krivi ili puca,
• kuhinja se postavi prije nego što su završeni pod ili pločice, pa se mora rastavljati.

Dobra zaštita je da se čvrsto poštuje redosljed radova i da se ne štedi na materijalu za ankerisanje.

Jednostavnu ravnu kuhinju može sklopiti i postaviti spretan majstor amater s libelom, bušilicom i pomoćnikom. Struju, vodu i gas ipak prepustite stručnjacima. Gornje elemente nikad ne kačite sami, uvijek u dvoje.

1. Provjeriti isporuku prema spisku i raspakovati elemente.
2. Pronaći najvišu tačku poda i od nje povući vodoravnu liniju za donje elemente.
3. Detektorom provjeriti gdje kroz zid prolaze kablovi i cijevi.
4. Sklopiti korpuse prema uputstvu proizvođača, zasad bez vrata.
5. Postaviti donje elemente, ponivelisati ih nogicama i spojiti vijcima.
6. Pričvrstiti šinu za kačenje ankerima koji odgovaraju vrsti zida.
7. Okačiti gornje elemente u dvoje i pritegnuti okove za kačenje.
8. Izmjeriti i isjeći radnu ploču, a rezne ivice zaptiti.
9. Pričvrstiti ploču odozdo za elemente i postaviti lajsnu uz zid.
10. Postaviti vrata, fioke i sokle i sve podesiti.

Pri preuzimanju prođite kroz kuhinju polako i s libelom u ruci. Provjerite:

• radna ploča je vodoravna i po dužini i po dubini,
• razmaci između vrata su jednaki i vrata su u jednoj liniji,
• vrata ostaju u svakom položaju i ne otvaraju se sama,
• fioke idu lako i zatvaraju se do kraja,
• gornji elementi se ne pomjeraju kada ih povučete,
• spojevi ploče su glatki, a rezne ivice zaptivene,
• otvori za sudoperu i ploču za kuvanje odgovaraju mjerama uređaja,
• izvodi vode i struje su dostupni kroz otvore u elementima,
• sokle i lajsne dobro naliježu i ništa nije izgrebano.