Montaža spoljašnjeg parapeta

Kod običnog PVC ili aluminijumskog prozora sa podprozorskim profilom montaža ima nekoliko stalnih koraka. Redosljed se mijenja samo prema tome da li je fasada završena ili se tek izoluje.

Mjerenje i priprema

Majstor izmjeri širinu otvora između špaleta i dubinu od prozorskog okvira do spoljne linije fasade. Dubini doda prepust koji viri ispred fasade, obično otprilike 30 do 40 mm. Kod fasadne izolacije mjeri se do završnog sloja maltera, a ne do golog zida. Parapet se zatim skrati na mjeru tako da poslije postavljanja bočnih završetaka ostane zazor za širenje materijala.

Podloga ispod parapeta

Ispod parapeta mora biti ravna i čvrsta podloga sa nagibom prema spolja. Kod zida od opeke ili bloka to je poravnat malter ili ljepak, kod fasadne izolacije izolacioni materijal oblikovan u nagib. Spoj između prozora i zida spolja se prekrije paropropusnom zaptivnom trakom. Ona pušta vlagu iz montažne pjene napolje, a kišu ne pušta unutra. Ovaj korak se kod brze i jeftine montaže često preskoči, a to se kasnije osveti.

Postavljanje i pričvršćivanje

Parapet se zadnjom savijenom ivicom uvuče ispod prozorskog okvira ili u žlijeb podprozorskog profila. Ispod parapeta se u trakama nanese niskoekspandirajuća ljepljiva pjena ili montažni ljepak, da parapet leži cijelom površinom i da ispod njega ne ostane šupljina. Sa donje strane se često zalijepi antivibraciona traka koja prigušuje udaranje kiše. Zadnji savijeni dio se pričvrsti nerđajućim vijcima za podprozorski profil. Dok se pjena stvrdnjava, parapet se optereti da ga pjena ne podigne.

Bočni završeci i zaptivanje

Na krajeve parapeta postavljaju se bočni završeci, u praksi ih zovu i kape. Kod aluminijuma i lima moraju dozvoliti da se parapet ljeti raširi, a zimi skupi. Spoj završetka sa malterom i sa okvirom zaptiva se odgovarajućom zaptivnom masom. Na kraju se skine zaštitna folija i parapet se proba vodom.

Na tržištu ima više vrsta spoljašnjih parapeta. Svaki odgovara drugoj situaciji i montira se malo drugačije.

Aluminijumski parapet

Danas se najčešće viđa na kućama i zgradama. Lagan je, ne rđa i dolazi u mnogo boja. Presovani aluminijum je tanji, ekstrudirani je krući, ima ojačana rebra i manje bubnja. Na suncu se aluminijum primjetno širi, zato mu trebaju klizni bočni završeci, a kod dužih komada i dilatacioni spoj. Proizvođači obično navode od koje dužine parapet treba podijeliti. Na južnim fasadama, kakvih je na primorju i u Podgorici mnogo, ovo je posebno važno.

Pocinkovani lim sa zaštitnim premazom

To je limarski savijen parapet od lakiranog ili plastificiranog pocinkovanog lima. Radi se po mjeri, pa odgovara za netipične dimenzije, lukove i ugaone prozore. Rez i rupe treba zaštititi, inače ivice počnu da rđaju. U blizini mora rđa se javlja brže, pa su zaštita rezova i kvalitet premaza još važniji. Često ga postavlja limar zajedno sa ostalim limenim opšivima.

PVC parapet

Spoljašnji parapet od plastike je jeftiniji i lako se sječe. Na suncu se ipak širi još više od aluminijuma, a u tamnim bojama može da se iskrivi. Više odgovara manjim prozorima, podrumima i pomoćnim objektima nego izloženim fasadama.

Kamen, beton i keramika

Kameni parapeti su tradicija starih primorskih kuća i kamenih fasada, a pojavljuju se i pri rekonstrukcijama starijih objekata u unutrašnjosti. Teški su, lijepe se u fleksibilni ljepak i sa donje strane moraju imati okapnicu, žlijeb koji prekida kap vode da se ne vraća ka zidu. Spojevi sa zidom moraju se zaptiti elastičnom masom. Montaža je sporija i teža, ali kameni parapet ne bubnja i traje decenijama. Kod sanacije stare kamene kuće majstor često zadrži postojeći kamen, očisti ga i ponovo zaptije spojeve.

Titan-cink i bakar

Koriste se uglavnom na kućama gdje su od cinka ili bakra i krov i opšivi. Spajaju se limarskim tehnikama i traže iskusnog majstora.

Spoljašnji parapet je na granici tri zanata: montera prozora, izvođača fasade i limara ili stolara. Najviše problema nastaje baš tamo gdje jedan čeka drugog.

Prozor i podprozorski profil

PVC i aluminijumski prozori sa donje strane imaju podprozorski profil. To je plastična letvica koja podiže prozor i služi za postavljanje parapeta. Ako ga nema, parapet nema gdje da se uvuče i voda curi ispod okvira. Kad naručujete prozore, profil izričito naručite i provjerite njegovu visinu prema debljini buduće fasadne izolacije.

Redosljed kod fasadne izolacije

Kod kontaktne fasadne izolacije parapet se obično postavlja kad je izolacija zalijepljena i mrežica utopljena u ljepak, a prije završnog tankoslojnog maltera. Bočni završeci tada uđu u malter i spoj je čist. Može se montirati i poslije maltera, ali tada spoj završetka i maltera treba pažljivo zaptiti. Važno je unaprijed dogovoriti ko nabavlja parapet, a ko ga postavlja, da posao ne ostane ni na kome.

Debela izolacija i veliki prepust

Što je izolacija deblja, to je parapet dublji i više viri od prozora. Kod debljine od otprilike 15 cm naviše ispod parapeta se stavlja izolacioni klin ili termoizolacioni podprozorski profil, a kod velikog prepusta i metalne konzole. Bez podrške parapet se pod opterećenjem ugne, recimo kad neko na njega nasloni merdevine.

Stanovi i stambene zgrade

Na stambenoj zgradi parapet je dio fasade, koja pripada svim etažnim vlasnicima. Često je dogovorena boja i vrsta parapeta, da fasada izgleda ujednačeno. Prije nabavke se raspitajte kod upravnika zgrade koji se tip i boja koriste, da novi parapet ne odskače od ostalih.

Rad se obračunava po dužnom metru, ali isti metar jednom je jednostavan, a drugi put zahtjevan. Korisno je znati od čega to zavisi.

Posao olakšava:

• nov prozor sa podprozorskim profilom odgovarajuće visine,
• ravne i čvrste špalete pod pravim uglom,
• pristup sa terena ili sa već postavljene skele,
• više prozora iste širine na jednom mjestu,
• parapet skraćen i pripremljen prema tačnoj mjeri.

Posao produžava i otežava:

• skidanje starog parapeta, naročito uzidanog lima ili kamena,
• popravka maltera i špaleta poslije razbijanja,
• prozori na visini bez skele, kad treba platforma ili alpinistička tehnika,
• velika dubina parapeta kod debele izolacije i potreba za konzolama,
• ugaoni, lučni i netipični prozori sa parapetom po mjeri,
• podprozorski profil koji nedostaje ili je oštećen,
• krive špalete, kad se završeci moraju prilagođavati.

Loše postavljen parapet ne pokaže se odmah. Problem izađe na vidjelo poslije prve zime ili poslije jake kiše sa vjetrom, kakva zna da padne kad duva jugo.

• mali ili obrnut nagib: voda stoji na parapetu ili teče ka prozoru, ispod okvira se javljaju vlažne mrlje, a unutra se špaleta buđa. Nagib treba da bude jasno vidljiv, obično najmanje oko 3 do 5 stepeni,
• kratak prepust: voda se sliva direktno niz fasadu i ispod svakog prozora ostaju tamni tragovi ili zelene alge,
• čvrsto zalijepljeni završeci bez dilatacije: aluminijum se ljeti raširi i izboči, ili završetak izlomi malter,
• šupalj parapet bez pjene: bubnja na kiši, lako se ugne i savije kad se na njega stane,
• previše ekspandirajuće pjene: pjena podigne parapet, nagib se izgubi ili se parapet izvuče iz zadnjeg spoja,
• parapet nije uvučen ispod okvira: voda nađe put iza zadnje ivice i ulazi u zid,
• nema zaptivne trake: spoj prozora i zida štiti samo zaptivna masa, koja poslije nekoliko godina popuca,
• vijci kroz vodoravnu površinu: svaka rupa bez zaptivanja je mjesto gdje prodire voda,
• zaštitna folija nije skinuta: na suncu se zapeče i kasnije se teško skida,
• nezaštićeni rezovi pocinkovanog lima: na ivicama se pojavi rđa koja se sliva niz fasadu.

U praksi se često dešava da vlasnik uzrok vlage ispod prozora traži u samom prozoru, a voda zapravo curi ispod loše postavljenog parapeta. Prije reklamacije prozora isplati se provjeriti baš parapet.

Samo postavljanje običnog parapeta na pripremljenu podlogu iskusnoj ekipi obično traje manje od sat vremena po prozoru. Više vremena odnese skidanje starog parapeta, priprema podloge i netipični komadi.

Niskoekspandirajućoj pjeni ili montažnom ljepku obično treba nekoliko sati da se stvrdnu, a punu čvrstoću prema proizvođaču postižu kasnije. Zaptivnoj masi na spojevima treba obično oko jedan dan. U tom periodu parapet ne bi trebalo da kisne, da se opterećuje niti da se po njemu staje. Pjena i ljepak se ne nanose na mrazu, većina proizvoda ima navedenu najnižu temperaturu primjene. Na primorju je češći problem jaka vrućina, pa se ljeti radi rano ujutru ili na strani zgrade koja je u hladu. Kameni parapet u ljepku ostavlja se na miru duže, obično bar dan do dva prije zaptivanja spojeva.

Ako imate prozor u prizemlju, gdje do parapeta lako dođete sa zemlje, a fasada je završena, parapet možete zamijeniti i sami. Kod prozora na visini, gdje biste morali da stojite na merdevinama ili da se naginjete kroz prozor, montažu prepustite ekipi sa skelom ili platformom. Pad sa visine nije rizik koji vrijedi preuzeti zbog parapeta. Na stambenoj zgradi prvo provjerite kod upravnika koji tip i boja se koriste.

1. Izmjeriti širinu otvora između špaleta i dubinu od okvira do fasade, dodati prepust od otprilike 30 do 40 mm.
2. Naručiti parapet odgovarajuće dubine i boje, zajedno sa bočnim završecima, antivibracionom trakom i ljepljivom pjenom.
3. Pažljivo skinuti stari parapet, a da se ne ošteti prozorski okvir.
4. Očistiti podlogu od stare pjene, prašine i oslabljenog maltera.
5. Provjeriti podprozorski profil i stanje spoja između prozora i zida.
6. Prelijepiti spoj prozora i zida paropropusnom spoljnom trakom.
7. Skratiti parapet finom testerom za metal ili makazama za lim i ivicu očistiti od srha.
8. Zalijepiti antivibracionu traku na donju stranu.
9. Staviti bočne završetke, probati parapet na suvo i libelom provjeriti nagib.
10. Nanijeti pjenu ili ljepak u nekoliko traka, a ne preko cijele površine u debelom sloju.
11. Uvući parapet ispod okvira, pritisnuti ga i nerđajućim vijcima pričvrstiti zadnji savijeni dio za profil.
12. Opteretiti parapet, na primjer vrećom pijeska, i ostaviti pjenu da se stvrdne.
13. Zaptiti spoj završetaka sa malterom i sa okvirom odgovarajućom zaptivnom masom.
14. Skinuti zaštitnu foliju i, kad se sve stvrdne, politi parapet vodom iz kante za zalivanje.

Provjeru možete uraditi i bez posebnog alata, dovoljni su libela i kanta sa vodom. Uradite je odmah pri primopredaji, dok je majstor još tu.

Položite libelu na parapet upravno na prozor, mjehurić mora jasno pokazati nagib prema spolja. Zatim polako izlijte vodu na parapet uz prozor. Voda treba brzo da oteče do prednje ivice i da slobodno kapne ispred fasade, a ne da se sliva niz malter. Ne smije da ostane u baricama, ni uz završetke.

Kucnite prstom po parapetu cijelom dužinom. Mala razlika u zvuku je normalna, ali duga šuplja mjesta znače da ispod parapeta nema dovoljno pjene. Pogledajte i odozdo da li je okapni nos dovoljno udaljen od fasade i da li je prepust jednak cijelom dužinom.

Provjerite završetke: treba da sjede čvrsto, ali parapet u njima ne smije da zapinje. Spojevi sa malterom treba da budu neprekinuti, bez pukotina. Površina ne smije imati ogrebotine i ulegnuća, a folija treba da bude skinuta.

• parapet ima vidljiv nagib prema spolja cijelom dužinom,
• voda pri probi otiče i kaplje ispred fasade,
• prepust ispred fasade je jednak i dovoljan,
• parapet je uvučen ispod okvira ili u podprozorski profil,
• ispod parapeta nema dugih šupljih mjesta,
• bočni završeci su postavljeni i dozvoljavaju dilataciju,
• spojevi sa malterom i okvirom su zaptiveni bez pukotina,
• na vodoravnoj površini nema nezaptivenih vijaka,
• površina je bez ogrebotina i ulegnuća, folija je skinuta,
• rezovi pocinkovanog lima su zaštićeni,
• okolina prozora i fasada su očišćeni od pjene i zaptivne mase,
• majstor je predao podatke o materijalu i održavanju.