Obrada zidova staklotekstilnom mrežicom i ljepilom

Posao ide u dva koraka. Prvi sloj ljepila služi da se u njega utisne mrežica, a drugi da je prekrije i izravna površinu. Ukupna debljina obično je oko 3 do 5 mm, zavisno od sistema.

1. Provjeriti podlogu: izolacione ploče moraju čvrsto da drže i ne smiju da se ugibaju pod pritiskom. Labave ploče treba dolijepiti ili dodati tiple, a stepenice između ploča izbrusiti.
2. Postaviti lajsne: ugaone lajsne sa mrežicom, priključne lajsne uz prozore (APU) i lajsnu na sokli. One daju ravne ivice i štite kritična mjesta.
3. Zalijepiti dijagonalne trake: u uglove prozora i vrata se pod uglom od 45° utiskuju komadi mrežice, otprilike 30 × 20 cm. Oni prihvataju napon koji bi inače napravio kose pukotine iz uglova otvora.
4. Nanijeti prvi sloj ljepila: nazubljenom gletericom, odozgo nadolje, na manjim površinama, kako se ljepilo ne bi osušilo prije nego što se u njega utisne mrežica.
5. Utisnuti mrežicu: vertikalne trake, sa preklopom od najmanje 10 cm, utiskuju se gletericom od sredine ka ivicama, bez nabora i mjehurića. Mrežica mora biti potpuno pokrivena i bliže spoljnoj površini, a ne položena direktno na izolaciju.
6. Pustiti da se osuši i nanijeti drugi sloj: glatkom gletericom, u tankom sloju, dugim potezima koji se blago preklapaju. Na oko 20 °C između slojeva se obično čeka otprilike jedan dan, a po hladnom i vlažnom vremenu duže. Neki sistemi dozvoljavaju i rad „mokro na mokro“, a o tome odlučuje tehnički list.

Prije završnog maltera armirajući sloj mora potpuno da se osuši. To obično traje nekoliko dana, zavisno od vremena i uputstva proizvođača. Nakon toga se nanosi podloga, odnosno prajmer za malter.

Fasadna mrežica mora biti otporna na alkalije. Cementno ljepilo je alkalno i obična mrežica za unutrašnje radove se u njemu vremenom raspada. Spolja se to ne vidi, ali poslije nekoliko godina u sloju više nema ojačanja. Za obične površine koristi se mrežica gramaže oko 145 do 160 g/m². Na sokli i na mjestima gdje prijete udarci dodaje se ojačana, takozvana pancir mrežica.

Ljepila se razlikuju uglavnom po sastavu:

• polimer-cementna ljepila su uobičajen izbor, dobro prianjaju i elastična su,
• cementna ljepila su čvrsta, ali manje elastična, pa više odgovaraju mineralnim podlogama,
• disperzivna (pastozna) ljepila lako se nanose i ne miješaju se sa vodom, a koriste se uglavnom u nekim sistemima za manje površine.

Ključno pravilo je da mrežica, ljepilo, lajsne i malter budu iz jednog sertifikovanog sistema fasadne izolacije (ETICS). Takav sistem je ispitan kao cjelina. Ako se dijelovi kombinuju od različitih proizvođača, niko ne garantuje za cjelinu i garancija otpada.

Velik ravan zid bez otvora, do kojeg se lako dolazi, ide brzo. Posao se, s druge strane, produžava i poskupljuje kada imate:

• mnogo prozora, vrata i uglova, jer svaki traži lajsne i dijagonalne trake,
• razuđenu fasadu sa erkerima, nišama ili ukrasnim okvirima oko prozora,
• neravnu ili labavu podlogu, koju prvo treba popraviti,
• visinu i otežan pristup, odnosno potrebu za skelom, njeno premještanje ili malo prostora prema komšiji,
• nepovoljno vrijeme, kada se radovi prekidaju ili fasada pokriva zaštitnom mrežom,
• malu površinu, gdje priprema i čišćenje traju relativno dugo u odnosu na sam rad.

Gotova fasada skoro uvijek u početku izgleda dobro. Problemi se obično pojave poslije prvih mrazeva i kiša. Tipične greške su sljedeće:

• premalo ljepila ispod mrežice, pa mrežica mjestimično ne drži i pravi ispupčenja,
• mali preklopi ili bez preklopa, pa na spoju nema ojačanja i pukotina se javlja baš tu,
• izostavljene dijagonalne trake u uglovima prozora, zbog čega nastaju kose pukotine,
• mrežica utisnuta skroz do izolacije ili, obrnuto, mrežica koja se vidi na površini,
• dodatno razrjeđivanje ljepila vodom, što smanjuje čvrstoću i prianjanje,
• drugi sloj preko vlažnog prvog, pa zarobljena vlaga kasnije pravi plikove,
• rad na direktnom suncu, po kiši ili ispod +5 °C, kada ljepilo ne može pravilno da se stvrdne.

Zašto je vrijeme toliko važno? Na usijanom zidu voda iz ljepila ispari prije nego što ono stigne da se stvrdne, pa sloj ostane slab. Na hladnoći se stvrdnjavanje skoro zaustavi, a noćni mraz može da ga ošteti. Zato se obično radi na temperaturama od otprilike +5 do +25 °C, po mogućnosti u hladu i bez jakog vjetra. Svjež sloj štiti zaštitna mreža na skeli. Na crnogorskom primorju ljeti je često bolje raditi rano ujutru, a u planinskim krajevima treba paziti na noćne temperature i u proljeće i u jesen.

Provjeru je dobro uraditi prije nanošenja maltera, jer se kasnije greške mnogo teže ispravljaju. Prilikom prijema obratite pažnju na sljedeće:

• mrežica se nigdje ne vidi i ne osjeća se pod površinom,
• površina je ravna, a letva duga najmanje 2 m ne pokazuje veća odstupanja nego što proizvođač dozvoljava za izabrani malter,
• na površini nema mjehurića, ispupčenja, talasaste mrežice ni tragova gleterice,
• u uglovima svih prozora i vrata postoje dijagonalne trake, najbolje zabilježene na fotografijama tokom rada,
• uglovi su ravni i oštri, sa postavljenim ugaonim lajsnama,
• priključne lajsne uz prozore su cijele, neoštećene i dobro spojene sa ramom,
• sokla je ojačana pancir mrežicom,
• sloj je suv, čvrst i bez pukotina,
• izvođač zna da kaže koji je ETICS sistem upotrijebio i predaje vam tehničke listove materijala.