Armiranje zidova staklenom mrežicom i ljepilom

Posao se radi u dva sloja. U prvi sloj ljepila polaže se mrežica, a drugi sloj je pokriva i izravnava površinu. Ukupna debljina je, zavisno od sistema, obično oko 3 do 5 mm.

1. Provjeriti podlogu: izolacijske ploče, najčešće stiropor ili kamena vuna, moraju čvrsto držati i ne smiju popuštati pod pritiskom. Labave ploče se dolijepe ili se dodaju tiplovi, a stepenice između ploča se izbruse.
2. Postaviti lajsne: ugaone lajsne s mrežicom, priključne lajsne uz prozore (APU) i sokl lajsnu. One daju ravne ivice i štite mjesta koja trpe najveće opterećenje.
3. Zalijepiti dijagonalne zakrpe: u uglove prozora i vrata pod uglom od 45° zalijepe se trake mrežice, otprilike 30 × 20 cm. One prihvataju napetost koja bi inače napravila kose pukotine iz uglova otvora.
4. Nanijeti prvi sloj ljepila: nazubljenom gletericom, odozgo prema dolje, na manjim površinama, da se ljepilo ne osuši prije nego što se u njega utisne mrežica.
5. Utisnuti mrežicu: vertikalne trake s preklopom od najmanje 10 cm utiskuju se gletericom od sredine prema ivicama, bez nabora i mjehurića. Mrežica mora biti potpuno pokrivena i bliže vanjskoj površini sloja, a ne položena direktno na izolaciju.
6. Pustiti da se osuši i nanijeti drugi sloj: glatkom gletericom, u tankom sloju, dugim potezima s blagim preklapanjem. Na oko 20 °C između slojeva se obično čeka otprilike dan, a po hladnom i vlažnom vremenu duže. Neki sistemi dozvoljavaju i rad „mokro na mokro“, a o tome odlučuje tehnički list.

Prije završne žbuke armirajući sloj mora se potpuno osušiti, obično nekoliko dana, zavisno od vremena i uputa proizvođača. Nakon toga se nanosi podlogni premaz za žbuku.

Fasadna mrežica mora biti otporna na alkalije. Cementno ljepilo je lužnato, pa se obična mrežica za unutrašnje radove u njemu s vremenom raspada. Spolja se to ne vidi, ali nakon nekoliko godina u sloju zapravo više nema armature. Za obične površine koristi se mrežica gramature oko 145 do 160 g/m². Na sokl i na mjesta gdje su mogući udarci dodaje se ojačana, takozvana pancir mrežica.

Ljepila se razlikuju uglavnom po sastavu:

• polimer-cementna ljepila su najčešća u praksi, dobro prijanjaju i imaju dovoljno elastičnosti,
• cementna ljepila su čvrsta, ali manje elastična, pa više odgovaraju mineralnim podlogama,
• disperzivne (pastozne) mase lako se nanose i ne miješaju se s vodom, a koriste se uglavnom u nekim sistemima za manje površine.

Ključno pravilo je jednostavno: mrežica, ljepilo, lajsne i žbuka trebaju biti iz jednog certificiranog sistema fasadne izolacije (ETICS). Sistem je ispitan kao cjelina. Kad se dijelovi kombinuju od različitih proizvođača, niko ne garantuje za cjelinu i garancija otpada.

Najlakše je raditi veliki ravan zid bez otvora, do kojeg se lako dolazi. Posao se, s druge strane, odužuje i poskupljuje zbog sljedećeg:

• mnogo prozora, vrata i uglova, jer svaki traži lajsne i zakrpe,
• razuđena fasada s erkerima, nišama ili šambranama oko prozora,
• neravna ili labava podloga koju treba prvo popraviti,
• visina i pristup, odnosno potreba za skelom, njeno premještanje i malo prostora prema susjedu,
• loše vrijeme, kad se radovi prekidaju ili se fasada pokriva zaštitnom mrežom,
• mala površina, gdje priprema i čišćenje traju relativno dugo.

Gotova fasada skoro uvijek u početku izgleda dobro. Problemi se obično javljaju nakon prvih mrazeva i kiša. Tipične greške su ove:

• premalo ljepila ispod mrežice, pa mrežica mjestimično ne drži i pravi ispupčenja,
• mali preklopi ili bez preklopa, pa na spoju nema armature i pukotina se pojavi baš tu,
• nema dijagonalnih zakrpa u uglovima prozora, što daje kose pukotine,
• mrežica utisnuta skroz do izolacije ili, obrnuto, vidljiva na površini,
• dodatno razrjeđivanje ljepila vodom, što smanjuje čvrstoću i prianjanje,
• drugi sloj na još vlažan prvi, pa zarobljena vlaga pravi plikove,
• rad na direktnom suncu, po kiši ili ispod +5 °C, kad ljepilo ne može pravilno očvrsnuti.

Zašto je vrijeme toliko bitno? Na usijanom zidu voda iz ljepila ispari prije nego što ljepilo stigne očvrsnuti, pa sloj ostane slab. Po hladnom vremenu stvrdnjavanje skoro stane, a noćni mraz ga može oštetiti. Zato se obično radi na temperaturama otprilike od +5 do +25 °C, po mogućnosti u hladu i bez jakog vjetra. Svjež sloj štiti zaštitna mreža na skeli.

Provjeru je pametno uraditi prije nego što dođe završna žbuka, jer se greške poslije popravljaju mnogo teže. Pri preuzimanju obratite pažnju na sljedeće:

• mrežica se nigdje ne vidi i ne osjeća ispod površine,
• površina je ravna, a letva duga najmanje 2 m ne pokazuje veća odstupanja nego što proizvođač dozvoljava za odabranu žbuku,
• na površini nema mjehurića, ispupčenja, valovite mrežice ni tragova gleterice,
• u uglovima svih prozora i vrata nalaze se dijagonalne zakrpe, najbolje dokumentovane fotografijama tokom rada,
• uglovi su ravni i oštri, s postavljenim ugaonim lajsnama,
• priključne lajsne uz prozore su cijele, neoštećene i dobro spojene s okvirom,
• sokl je ojačan pancir mrežicom,
• sloj je suh, čvrst i bez pukotina,
• izvođač zna reći koji je ETICS sistem koristio i predaje vam tehničke listove materijala.