Vanjska tankoslojna žbuka (zaribana 2 mm)

Postupak izgleda jednostavno. Rezultat ipak zavisi od redoslijeda koraka, od pauza između njih i od vremena napolju. Fasader obično radi ovako:

1. Provjeri podlogu. Mora biti čvrsta, suha, čista i bez prašine. Kod fasadne izolacije armirani sloj s mrežicom mora se dovoljno stvrdnuti, prema uputama proizvođača obično nekoliko dana.
2. Premaže podlogu prajmerom (podložnim premazom) koji pripada odabranoj žbuci. Prajmer ujednačava upijanje podloge i poboljšava prianjanje. Prije nanošenja žbuke mora se potpuno osušiti.
3. Pripremi masu. Pastozne žbuke se samo promiješaju. Suha mineralna mješavina miješa se s tačno određenom količinom vode, uvijek istom, da bi cijela površina imala istu nijansu.
4. Gletaricom od nehrđajućeg čelika navuče žbuku u debljini zrna.
5. Dok je masa svježa, zaribava je plastičnom gletaricom kružnim pokretima. Zrna se tako ravnomjerno rasporede i nastaje tipična sitnozrnasta, „zaribana“ struktura.
6. Cijelu povezanu površinu, na primjer jedan zid od ugla do ugla, obradi bez prekida. Radi se po principu „mokro na mokro“.
7. Svježu žbuku štiti od kiše, direktnog sunca i vjetra, obično najmanje jedan do dva dana.

Na vrijeme treba posebno paziti. Žbuka, podloga i zrak trebali bi tokom rada i sušenja imati otprilike od +5 °C do +25 °C. Tačne granice navodi proizvođač u tehničkom listu. Odgovara oblačno vrijeme bez vjetra. Na usijanom južnom zidu, kakvih ljeti ima posvuda, a posebno u Hercegovini, masa se suši toliko brzo da se ne može dobro zaribati.

Zaribana struktura s zrnom od 2 mm proizvodi se u više vrsta. Izgledaju slično, ali se ponašaju različito.

• mineralna žbuka pravi se na bazi cementa i kreča. Propušta vodenu paru, nezapaljiva je i zbog svoje lužnate prirode u početku se opire algama. Isporučuje se kao suha mješavina. Obično je bijela ili u ograničenom izboru boja i najčešće se nakon stvrdnjavanja boji fasadnom bojom,
• silikonska žbuka jako dobro odbija vodu. Kiša se slijeva niz nju i odnosi prašinu, pa fasada duže izgleda čisto. Elastična je i boja joj se ne mijenja lako. Dobro dođe u hladu, uz drveće i na površinama na koje pada više vode,
• silikatna žbuka dobro propušta paru i otporna je na vremenske uticaje. Teže se obrađuje jer brzo veže, pa traži iskusnu ruku,
• akrilna žbuka je elastična i dolazi u mnogo nijansi. Paru ipak propušta slabije od ostalih, pa se na izolaciju od mineralne vune obično ne stavlja.

Kod izolacije mineralnom vunom bira se žbuka koja dobro propušta paru, dakle mineralna, silikatna ili silikonska. Na stiropor se mogu nanijeti sve vrste. Preporučuje se ostati u jednom sistemu fasadne izolacije od jednog proizvođača: ljepilo, armirni sloj, prajmer i žbuka napravljeni su tako da rade zajedno. Ako se dijelovi miješaju, proizvođač često ne priznaje garanciju.

Koliko je posao zahtjevan, a time i skup, zavisi od nekoliko stvari:

• stanje podloge: ravan, svježe armiran sloj je najjednostavniji slučaj. Staru fasadu prvo treba očistiti, ukloniti alge, sanirati pukotine i po potrebi izravnati,
• razuđenost fasade: mnogo prozora, uglova, vijenaca i prozorskih klupica znači više obrade rubova i spojeva,
• pristup i visina: kod kuće na više spratova potrebna je skela i rad na visini,
• veličina povezanih površina: veliki zid mora bez pauze obrađivati više ljudi istovremeno,
• vrijeme i termin: po lošem vremenu ne smije se raditi, pa se termin može pomjerati,
• nijansa: tamne i zasićene boje traže kvalitetniji materijal i vrlo ujednačenu obradu.

Većina grešaka ne vidi se odmah. Pokažu se tek nakon prve zime ili za nekoliko godina. U praksi se ove ponavljaju:

• spojevi i mrlje: rad je prekinut na sredini zida ili se žbukalo na suncu, pa nakon sušenja ostanu vidljive trake,
• kasno zaribavanje: masa je već počela vezati i zrna se pri ribanju čupaju, pa je struktura neujednačena,
• žbukanje na vlažan ili nestvrdnut armirni sloj: prijete iscvjetavanja, pukotine i slabije prianjanje,
• preskočen prajmer: podloga neravnomjerno upija vodu iz žbuke, što daje razlike u boji i slabiju čvrstoću,
• nedostaje dijagonalna armatura u uglovima prozora: to je doduše greška podloge, ali pukotine se pojave baš u žbuci,
• pretamna nijansa na izolaciji: tamna površina se na suncu jako zagrijava i izolacija se može oštetiti. Proizvođači sistema zato propisuju najmanju vrijednost refleksije svjetlosti boje (HBW). Kod tamnih boja je uvijek provjerite.

Gotovu površinu pregledajte danju, kada sunce pada koso po zidu. Pri takvom bočnom svjetlu jasno se vide neravnine i spojevi. Kod preuzimanja provjerite:

• struktura je ujednačena na cijeloj površini, bez golih mjesta i bez nakupina zrna,
• na zidovima nema vidljivih traka, spojeva ni mrlja druge nijanse,
• žbuka je uredno završena uz prozore, klupice, sokl i lajsne,
• oko prozora i u uglovima nema sitnih pukotina,
• prozori, klupice i popločane površine očišćeni su od žbuke,
• od izvođača ste dobili podatke o korištenom sistemu, vrsti žbuke i broju šarže,
• znate kada i čime se fasada po potrebi može bojiti i kako je održavati.