Doplata za sitne kocke i ploče do 10×10 cm

Kod velikih betonskih ploča ili behaton kocki jedan komad pokriva prilično veliku površinu. Sa sitnim kockama je drugačije: na jedan kvadratni metar dolaze desetine, pa i stotine komada. Svaki treba uzeti u ruku, postaviti, poravnati i provjeriti. Posao zato ide znatno sporije, iako površina na prvi pogled ne izgleda velika.

Drugi razlog je preciznost. Veći format oprosti malo odstupanje, a male kocke ga ne mogu sakriti. Ako se red na početku samo malo iskrivi, greška se nakon nekoliko metara poveća i šara se iskrivi. Majstor zato ravninu, fuge i pravac redova provjerava stalno, a ne tek na kraju.

Kod prirodnog kamena dolazi još nešto: kocke nemaju potpuno istu visinu ni oblik. Svaku treba lagano nabiti u posteljicu tako da joj gornja strana bude u ravni s okolnim kockama. Zato je kod sitnog popločanja ručni rad pravilo.

Postupak je sličan kao kod običnog popločanja, a razlika je uglavnom u tempu i u kontroli:

• iskopati zemlju, poravnati i zbiti tlo,
• nasuti i zbiti nosivi sloj od šljunka ili drobljenog kamena, čija debljina zavisi od opterećenja površine,
• postaviti ivičnjake, koji drže rubove i određuju liniju površine,
• pripremiti posteljicu od sitnog drobljenca ili pijeska, a na čvrstoj podlozi od cementne mješavine,
• slagati kocke ručno prema špagi i šari, svaku nabiti gumenim čekićem ili malim čekićem,
• popuniti fuge pijeskom, drobljencem ili masom za fugovanje,
• površinu provibrirati ili zbiti, dopuniti fuge i očistiti.

Za staze se nosivi sloj obično radi debljine otprilike 15 do 30 cm, a posteljica oko 3 do 5 cm. Tačan sastav treba prilagoditi tlu i tome hoće li po površini hodati samo ljudi ili će prelaziti i auta. Kod ugradnje u beton poštuju se upute proizvođača maltera ili betona i vrijeme sazrijevanja prije nego što se površina optereti.

Doplata nije svugdje ista. Posao produžavaju, a time i poskupljuju, prije svega:

• nepravilan prirodni kamen umjesto ujednačenih betonskih kocki,
• zahtjevna šara, na primjer lukovi, lepeze, riblja krljušt ili kombinacija boja,
• male i razuđene površine s uglovima, stepenicama, šahtovima i puno rezanja,
• loša ili nedovršena podloga koju prvo treba popraviti,
• težak pristup, kada se materijal ne može dovesti direktno do površine.

S druge strane, jednostavno slaganje u ravnim linijama, veća cjelovita površina, dobro pripremljena podloga i slobodan pristup znatno olakšavaju posao.

Male kocke lijepo prate lukove, blage nagibe i nepravilne oblike. Zato se koriste u starim gradskim jezgrama, kod obnove starijih kuća i svugdje gdje površina treba djelovati njegovano i zanatski. Mnogi ih biraju i da dvorište uklope uz staru kuću ili kaldrmu u susjedstvu. Na dobroj podlozi se opterećenje raspoređuje na mnogo komada i površina dugo traje.

Treba ipak računati s tim da je fuga mnogo. Ako nisu dobro popunjene, voda ih ispire, u njima se skuplja prljavština i niče korov. Kod sitnog popločanja se odmah vidi i svaka greška u ravnini. Kao i inače kod popločanja, za većinu kasnijih problema kriva je zanemarena podloga, a ne same kocke.

• nedovoljno zbijena podloga, pa se s vremenom pojave udubljenja i kolotrazi,
• nedostaje pad, pa voda stoji na površini ili se sliva prema kući (obično se radi pad od oko 2 % od objekta),
• šara nije unaprijed isplanirana, pa uz rubove ostaju uski odrezani komadi,
• neujednačene fuge, koje kvare izgled i stabilnost,
• slabo popunjene fuge, pa se kocke olabave i počnu pomjerati,
• ivičnjaci nedostaju ili su loše postavljeni, pa se popločanje na rubovima razilazi.

Kratku baštensku stazu ili obrub gredice možete napraviti i sami, ako imate strpljenja. Za prilaz za auto ili veliku površinu pametnije je pozvati majstora, jer tamo podloga mora izdržati težinu vozila.

1. Obilježiti površinu kočićima i špagom, označiti visinu i pad.
2. Iskopati zemlju do potrebne dubine i zbiti dno.
3. Nasuti šljunak ili drobljeni kamen u slojevima i svaki sloj zbiti.
4. Postaviti ivičnjake u beton i ostaviti ih da se stvrdnu.
5. Razastrijeti posteljicu od sitnog drobljenca i izravnati je letvom.
6. Slagati kocke od čvrstog ruba prema špagi i svaku nabiti gumenim čekićem.
7. Nakon svakog reda provjeriti ravninu letvom i libelom.
8. Zasuti fuge pijeskom ili drobljencem, pomesti i zbiti površinu.
9. Nakon nekoliko dana provjeriti fuge i dopuniti ih.

• površina je ravna, ispod duge letve nema izraženih udubljenja ni izdignutih kocki,
• pri hodanju se nijedna kocka ne pomjera niti zvecka,
• fuge su ujednačene i potpuno popunjene,
• redovi i šara su ravni, a lukovi tečni,
• nakon kiše voda otiče i ne stoji u lokvama,
• ivičnjaci su čvrsti i popločanje uz njih tijesno naliježe,
• okolina je očišćena, a višak materijala odvezen.