Rezanje behaton ploča debljine 4 do 6 cm

Prvo se polože svi cijeli komadi do ruba površine. Prostor uz ivičnjak ili zid ostaje prazan. Tek onda se komadi dorezuju, jer svaka ivica ima malo drugačiju mjeru i procjena "od oka" tu ne prolazi.

1. Mjerenje: ploča se prisloni na mjesto i linija reza se označi direktno prema ivičnjaku ili zidu. Za lukove se koristi šablon ili zategnut kanap.
2. Učvršćivanje: komad se stavi na čvrstu podlogu da se ne miče dok se reže. Kod debljih ploča to je još važnije, jer su teške i lako se pomjere, pa rez ispadne kriv.
3. Rez: disk se vodi polako po liniji, bez pritiskanja. Najbolje je rezati uz vodu, koja hladi disk i veže prašinu.
4. Provjera i obrada: komad se isproba na mjestu, a oštri zadebljani rubovi se lagano izbruse.
5. Ugradnja: dorezani komad se postavi u podlogu, poravna sa susjednim pločama, a na kraju se cijela površina provibrira i posipa pijeskom.

U praksi se pokazalo dobrim da se slaganje isplanira tako da uz ivicu ne ostaju uske trake. Krajnji komad bi obično trebao imati barem pola prvobitne širine. Mali trouglovi i trake se teško uklinjavaju, pod opterećenjem pucaju i s vremenom ispadnu.

Za betonske behaton ploče koriste se četiri vrste alata. Svaki odgovara malo drugačijoj situaciji.

• Ugaona brusilica s dijamantskim diskom za beton: brza je i snalazi se i za rezove na samoj površini i za lukove. Traži ipak sigurnu ruku. Ivice se lakše okrnje, a kod suhog rezanja nastaje mnogo prašine.
• Stona pila za ploče s vodenim hlađenjem: daje ravan i čist rez i dobra je kad ima mnogo ravnih rezova. Voda znatno smanjuje prašinu.
• Benzinska rezalica s velikim diskom: koristi se uglavnom za deblje ploče i ivičnjake, gdje manja brusilica nema dovoljnu dubinu reza.
• Giljotina (lomilica) za ploče: komad ne reže, nego lomi. Brza je i ne pravi prašinu, ali ivica nije glatka. Pogodna je tamo gdje će rub prekriti ivičnjak ili trava, a ne za vidljive detalje.

Disk se bira prema materijalu. Za beton se koristi disk za beton ili univerzalni građevinski disk, a za prirodni kamen disk za tvrde materijale. Neodgovarajući ili istrošen disk se pregrijava, reže krivo i kida ivice.

Debljina ploča zavisi od toga šta će se po njima kretati. Ploče debljine 4 cm obično idu na staze i terase samo za pješake. Debljina od 6 cm česta je oko porodičnih kuća i, prema podacima proizvođača, podnosi i povremen prelazak putničkog automobila. Ploče od 8 cm stavljaju se na prilaze i parking mjesta, a od 10 cm tamo gdje voze teža vozila. Tačnu namjenu uvijek navodi proizvođač konkretnih ploča.

Kod rezanja se razlika najviše vidi u ovome:

• Dubina reza: ploču od 4 do 6 cm veća ugaona brusilica presiječe u jednom prolazu. Kod 8 do 10 cm često treba rezati s dvije strane ili koristiti benzinsku rezalicu ili stonu pilu s većim diskom.
• Vrijeme i trošenje diska: deblji komad se duže reže, disk se više zagrijava i brže troši.
• Rizik od pucanja: kad se reže s dvije strane, rezovi se moraju tačno spojiti. U suprotnom ostane stepenik ili se komad pri lomljenju odlomi ukoso.
• Težina: debeli komadi su teški, teže se učvršćuju i teže se s njima radi kad ih isprobavate na mjestu.

Na opterećenim površinama svaka loše dorezana ivica dođe još više do izražaja. Automobil pri prelasku pritiska krajnje komade, pa se mali ili loše uklinjen komadić brzo olabavi.

Koliko je dorezivanje zahtjevno ne zavisi samo od veličine površine, nego najviše od toga koliko na njoj ima detalja. Jednostavnu pravougaonu terasu između ravnih ivičnjaka treba dorezati samo s dvije strane. Površina oko kuće s uglovima, šahtovima, olučnim cijevima i zaobljenom gredicom može imati više puta više rubnih rezova.

Posao najviše otežavaju:

• lukovi i kosi spojevi, gdje svaki komad ima drugačiji oblik,
• izrezi oko šahtova, poklopaca, stubića i oluka,
• deblje ili vrlo tvrde ploče, na primjer s kamenim agregatom na površini,
• ploče sa završnim slojem ili obojenom površinom, gdje se svako okrnjeno mjesto odmah vidi,
• malo prostora za rezanje ili potreba da se izbjegne prašina zbog komšija.

Posao, s druge strane, olakšavaju ravni i pravilno postavljeni ivičnjaci, dobro raspoređen uzorak bez uskih traka i mogućnost da se mokro reže izvan površine.

Česta greška je suho rezanje direktno iznad već položenih ploča. Betonska prašina se s vodom ili rosom pretvori u skramu koju je teško skinuti. I mutnu vodu od mokrog rezanja treba isprati prije nego što se osuši. Druga greška je postaviti dorezani komad bez poravnanja s okolinom. Nastane stepenik o koji se zapinje i koji se pri vibriranju odlomi.

Ravne rezove na terasi ili stazi od ploča debljine 4 do 6 cm možete napraviti i sami, ako imate iskustva s ugaonom brusilicom. Kod debelih ploča i složenih lukova sigurnije je posao prepustiti majstoru sa stonom pilom. Betonska prašina sadrži kvarc koji šteti plućima, zato nemojte preskakati zaštitnu opremu.

1. Obući zaštitne naočale, masku klase FFP2 ili FFP3, štitnike za uši, rukavice i čvrstu obuću.
2. Provjeriti da li brusilica ima zaštitni poklopac, da li je dijamantski disk namijenjen za beton i da nije oštećen.
3. Prisloniti ploču na mjesto i označiti liniju reza olovkom ili flomasterom cijelom dužinom.
4. Staviti ploču na čvrstu podlogu izvan položene površine i osigurati je da se ne pomjera.
5. Rezati polako, u nekoliko prolaza, bez pritiskanja, i pustiti disk da radi svojom brzinom.
6. Ako je moguće, kvasiti mjesto reza vodom da bude manje prašine i da se disk ne pregrijava.
7. Ako brusilica ne dosegne punu dubinu, okrenuti komad i dorezati s druge strane tačno u istoj liniji.
8. Isprobati komad na mjestu i eventualne neravnine lagano izbrusiti.
9. Postaviti komad u podlogu, poravnati ga s okolinom gumenim čekićem i isprati prašinu s površine.

Kad preuzimate posao, prođite cijelim rubom površine i obratite pažnju na sljedeće:

• rezovi su ravni ili glatko prate luk, bez zubaca,
• ivice na vidljivoj strani nisu okrnjene ni napukle,
• krajnji komadi nisu premali i čvrsto stoje između susjednih ploča i ivičnjaka,
• fuga uz ivičnjak ili zid je ujednačena i ispunjena pijeskom,
• dorezani komadi su u ravni s okolinom i ne prave stepenik,
• oko šahtova i poklopaca nema većih otvora koji bi bili popunjeni samo pijeskom,
• na površini nema osušenih tragova prašine ili mulja od rezanja,
• ostaci i otpad su uklonjeni s površine i iz okoline.