Montaža drvenog rukohvata ograde

Kod rukohvata je najvažnije tačno mjerenje i dobro učvršćenje. Samo pričvršćivanje profila traje kratko.

Mjerenje i označavanje linije

Majstor prvo provjeri od čega je zid: puna cigla, beton, šuplji blok, gasbeton ili gips-karton. Prema tome bira tiple i sidra. Zatim označi liniju rukohvata. Rukohvat treba pratiti nagib stepenica, zato se visina mjeri okomito od prednje ivice gazišta, a ne od poda. U stanovima i porodičnim kućama rukohvat se obično postavlja na visinu od otprilike 900 do 1 000 mm. Tačnu vrijednost određuju važeći standardi i projekt stepeništa.

Bušenje i učvršćivanje

U punu ciglu i beton idu kvalitetne tiple. Za šuplje blokove ili staro, rastresito zidanje bolje je hemijsko sidro. Kod gips-kartona treba pogoditi nosivi profil ili drvena ojačanja koja je gipsar ugradio unaprijed. Sama ploča rukohvat neće izdržati.

Postavljanje nosača i rukohvata

Nosači se obično stavljaju na razmaku od otprilike 80 do 120 cm, a kod težeg profila radije gušće. Na početku i na kraju rukohvata uvijek mora biti čvrsta tačka. Rukohvat se na nosače pričvršćuje odozdo, da se vijci ne vide i ne osjete pod rukom. Na kraju se obrade krajevi, očiste ivice i završi površina.

Kada rukohvat ide na ogradu, profil se učvršćuje u stubiće ili u gornju traku ograde. Na prelomima i na odmorištima dijelovi se spajaju drvenim moždanicima, spojnim vijcima ili savijenim komadima, da se spoj ne osjeti pod dlanom.

Za rukohvate se najčešće koriste bukva, hrast i jasen. Bitno je da je drvo tvrdo i dobro osušeno. Vlažno drvo se nakon montaže uvija i puca.

• bukva je čvrsta, ima finu i ujednačenu šaru i lijepo prima bajc, pa odgovara većini enterijera,
• hrast je tvrđi i ne mijenja oblik, ima izraženu šaru i dobro podnosi svakodnevno korištenje,
• jasen je svijetao i elastičan, lijepo se slaže s metalnim nosačima i jednostavnim modernim prostorom.

Za površinu birate između laka i ulja. Lak stvara tvrd sloj, otporan je na habanje i lako se briše. Ako se ipak ošteti, teže se popravlja. Ulje ističe šaru drveta i na dodir djeluje toplije. Izlizano mjesto dovoljno je lokalno prebrusiti i ponovo nauljiti, ali ulje s vremenom treba obnavljati prema uputama proizvođača. Za stepenice kojima prolazi mnogo ljudi pogodan je tvrdi lak ili ulje namijenjeno površinama koje se jako troše.

Najjednostavniji slučaj je ravno stepenište u jednom kraku i zid od pune cigle ili betona. Posao se, s druge strane, produžava kada imate:

• zavojito ili prelomljeno stepenište, gdje rukohvat treba savijati ili spajati pod uglom,
• slabu ili šuplju podlogu koja traži hemijska sidra ili dodatna ojačanja,
• kriv zid, pa se ispod nosača mora podmetati da rukohvat ide u jednoj liniji,
• rukohvat preko više spratova ili odmorišta koji se mora nastavljati bez prekida,
• netipičan profil rađen po mjeri i površinu koja se završava tek na licu mjesta,
• demontažu starog rukohvata i krpljenje rupa od starih nosača.

• rukohvat samo u malteru: nosač drži samo u malteru ili u gips-kartonu bez profila i popusti već kod prvog jačeg opterećenja,
• pogrešna visina: kod niskog rukohvata čovjek se mora saginjati, kod previsokog ruka nema prirodan oslonac, što najviše smeta pri silasku,
• prerijetki nosači: rukohvat se između njih ugiba, a spojevi se s vremenom olabave,
• premalo mjesta za ruku: ako je rukohvat preblizu zida, prsti se pri hvatanju taru o zid, zato se ostavlja bar otprilike četiri do pet centimetara slobodnog prostora,
• drvo koje se nije prilagodilo prostoru: rukohvat donesen pravo iz hladnog skladišta pomjeri se nakon montaže u toploj prostoriji, zato treba nekoliko dana da odleži u prostoriji,
• oštri krajevi: ravno odsječen kraj zakači rukav ili kaiš torbe, zato se krajevi zaobljuju ili savijaju prema zidu.

Rukohvat na ravan, pun zid kod običnog stepeništa možete postaviti i sami ako imate bušilicu, libelu i strpljenja. Ako niste sigurni u podlogu, ako je stepenište zavojito ili ako je rukohvat dio nosive ograde, posao prepustite stolaru. U zidu mogu biti električni kablovi, zato prije bušenja uvijek provjerite mjesto detektorom.

1. Ostaviti rukohvat nekoliko dana u prostoriji u kojoj će se montirati.
2. Izmjeriti okomitu visinu od ivice prvog i posljednjeg gazišta i oba mjesta označiti na zidu.
3. Spojiti oznake ravnom linijom pomoću lasera ili letve s libelom.
4. Rasporediti položaj nosača, a prvi i posljednji postaviti malo prije kraja rukohvata.
5. Provjeriti mjesta bušenja detektorom kablova i cijevi.
6. Izbušiti rupe burgijom za odgovarajući materijal i očistiti ih od prašine.
7. Ugraditi tiple ili sidra i pričvrstiti nosače, ali ih još ne zatezati do kraja.
8. Prisloniti rukohvat, provjeriti liniju i visinu na svakom gazištu, pa tek onda zategnuti nosače.
9. Pričvrstiti rukohvat za nosače odozdo vijcima odgovarajuće dužine, da ne izađu na gornju stranu.
10. Zaobliti ili zatvoriti krajeve i premazati rezove istom završnom obradom kao rukohvat.
11. Pritisnuti rukohvat snagom odrasle osobe sa strane i odozgo i provjeriti da se nigdje ne pomjera.

• rukohvat se pri jakom pritisku u stranu i nadolje ne pomjera, a nosači ne škripe,
• visina je ista cijelom dužinom, mjereno od ivice gazišta,
• rukohvat počinje kod prvog i završava kod posljednjeg gazišta, ne prekida se na pola kraka,
• između rukohvata i zida ima dovoljno mjesta da ga ruka udobno obuhvati,
• pod dlanom se ne osjećaju vijci, spojevi ni oštre ivice,
• krajevi su zaobljeni ili savijeni prema zidu i ništa se o njih ne kači,
• površina je ujednačena, bez curenja laka i neobrušenih mjesta,
• oko nosača je čisto, bez otpalog maltera i starih rupa.