Montaža stepeničnih gazišta

Na prvi pogled razlika je sitna. U stvarnosti se s izborom između ove dvije stavke mijenja izgled stepeništa, tok posla i zahtjevi prema podlozi. Odluku je dobro donijeti prije nego što naručite gazišta, jer stolar prema njoj bira prepust i oblik prednje ivice.

• Montaža stepeničnih gazišta (ova stavka) bira se kod otvorenog stepeništa na čeličnom nosaču ili obrazinama, gdje između gazišta ostaje slobodan prostor. Bira se i kod betonskog stepeništa čija će uspravna strana dobiti drugu obradu: žbuku i boju, keramiku ili glet.
• Montaža stepeničnih gazišta s podstepenicom bira se kada želite cijelo stepenište u drvetu, dakle i uspravne površine. Stolar tada rješava spoj gazišta i podstepenice i redoslijed montaže, a betonske čeone strane moraju biti preciznije pripremljene.
• Prepust gazišta je kod varijante bez podstepenice važniji. Prednja ivica prekriva gornju ivicu betonskog čela, a kod otvorenog stepeništa je jedina vidljiva ivica. Zato mora biti jednaka cijelom dužinom stepeništa.
• Čeone strane betona kod ove stavke ostaju vidljive. Ako su krive ili okrnjene, treba ih popraviti prije montaže, jer se ispod gotovog gazišta poslije teško popravljaju.
• Vrijeme na gradilištu je kod samih gazišta kraće, jer otpada mjerenje, rezanje i lijepljenje podstepenica. Kod otvorenog stepeništa, s druge strane, potrebno je precizno namjestiti svako gazište na nosaču.

Praktično: ako imate betonsko stepenište i znate da želite i uspravne strane u drvetu, odmah naručite varijantu s podstepenicom. Naknadno ubacivanje podstepenica ispod već zalijepljenih gazišta je mukotrpno, a rezultat rijetko izgleda tako čisto.

Postupak zavisi od toga na čemu gazište leži. Na prvom obilasku stolar zato prvo pita za podlogu, a tek onda za drvo.

Betonsko stepenište

Ovo je najčešći slučaj u porodičnim kućama u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini se mnoge kuće grade u fazama, pa betonske stepenice ponekad godinama čekaju na oblogu. Monolitno betonsko stepenište samo nosi teret, a drveno gazište je samo obloga. Lijepi se po cijeloj površini elastičnim ljepilom, a po potrebi se dodatno osigura tiplama. Prednost je što gazište pod nogom ne škripi i djeluje čvrsto. Mana je što beton nikad nije sasvim precizan: stepenici se razlikuju po visini i dubini i nisu potpuno u libeli.

Čelični nosač

Može to biti srednji nosač, u narodu "riblja kost", ili dvije bočne čelične obrazine. Gazište je ovdje noseći dio, pa mora imati dovoljnu debljinu prema rasponu i uputstvu proizvođača konstrukcije. Pričvršćuje se vijcima odozdo kroz čelične pločice, najčešće uz elastičnu podlošku koja prigušuje zvuk koraka i sprečava škripu. Rupe u pločicama i u drvetu moraju se tačno poklapati, inače gazište stoji ukoso.

Drvene obrazine

Gazišta se ili uvlače u žljebove u obrazinama, ili sjede na njihovoj gornjoj ivici. Takvo stepenište se uglavnom pravi kao cjelina u radionici, pa je montaža gazišta dio njegovog sklapanja. Zasebna montaža gazišta dolazi u obzir npr. kad se mijenjaju istrošena gazišta na starijem drvenom stepeništu.

Konzolna gazišta usidrena u zid

Takva gazišta izgledaju kao da "vise" iz zida. Tu je riječ o nošenju tereta: skrivena sidra, noseći zid i statički proračun. To nije uobičajena obloga i radi je firma koja ima statičko rješenje. Ako zid nije noseći ili je od lakih blokova, takvo rješenje možda uopće nije izvodljivo.

Većina problema s gazištima nastane prije montaže, zbog loše usklađenosti s ostalim zanatlijama. Prije mjerenja i montaže trebalo bi da važi sljedeće:

• Beton je suh. Svježe betonsko stepenište treba vremena. Beton sedmicama otpušta vlagu, a drvo zalijepljeno na vlažnu podlogu nabubri i krivi se, a ljepilo možda neće držati. Stolar vlagu obično izmjeri. Dozvoljenu vrijednost propisuje proizvođač ljepila.
• Žbuka i estrih su gotovi i suhi. Mokri radovi u unutrašnjosti podižu vlažnost zraka, a drvo je upija. Gazišta se montiraju tek poslije žbukanja i estriha.
• Podovi gore i dolje su poznati. Tačnije, znate visinu gotovog poda na oba kraja stepeništa. Prvi i posljednji stepenik nakon montaže moraju imati istu visinu kao ostali. Ako pod tek treba da se radi, stolaru treba tačan sastav poda (estrih, ljepilo, parket ili pločice), a ne procjena.
• Električar je završio pripremu. Ako želite LED rasvjetu stepenika, kablovi i kutije moraju biti u zidu ili betonu prije montaže. Električne radove i priključak radi kvalifikovani električar, ne stolar.
• Ograda je dogovorena. Bravar ili stolar koji radi ogradu mora znati da li će je sidriti u gazište, u čelo betona ili u zid. Bušenje kroz gotovo drveno gazište treba isplanirati da se buši na pravim mjestima.
• Čeone strane betona su popravljene. Kod ove stavke ostaju vidljive, pa ih moler ili keramičar obradi unaprijed. Druga mogućnost je dogovor da se završe poslije montaže gazišta, uz zaštitu drveta.
• Prostor je pristupačan. Na gradilištu mora biti struje i mjesta za rezanje, a stepenište mora biti slobodno od drugih zanatlija tokom montaže i stvrdnjavanja ljepila.

Mjerenje i šabloni

Kod betonskog stepeništa svaki stepenik se mjeri zasebno. Stolar mjeri dužinu kod zadnje i prednje ivice, dubinu na oba kraja i visinu svakog stepenika. Za kosa gazišta u zavoju prave se šabloni od kartona ili tanke šperploče, jer se ugao zida i oblik gazišta razlikuju od komada do komada. Gazišta se numerišu odozdo prema gore da se pri montaži ne pomiješaju.

Kod otvorenog stepeništa na nosaču provjerava se razmak pločica, njihova visina i ravnost. Ako je pločica iskrivljena, popravlja je bravar. Stolar to ne bi trebao rješavati podmetanjem.

Izjednačavanje visina

Zašto je ovo toliko važno? Noga se na ritam stepenica navikne već nakon dva stepenika. Ako je jedan stepenik viši ili niži makar nekoliko milimetara, čovjek se na njemu lako spotakne. Stolar zato izjednačava razlike u betonu. Niske stepenike podloži malterom za izravnavanje ili debljim slojem ljepila, koliko to ljepilo dozvoljava. Kod većih razlika koristi podesive podloške ili podložne ploče. Cilj je da gotova gazišta imaju istu visinu i istu dubinu.

Priprema podloge

Beton se očisti od prašine i ostataka žbuke i maltera, a po potrebi i izbrusi. Zatim se premaže penetracijom (prajmerom) koja odgovara sistemu ljepila. Na mastnu, prašnjavu ili trošnu površinu ljepilo ne drži.

Postavljanje gazišta

Gazište se prvo isproba na suho: da li odgovara po dužini, ima li pravilan razmak do zida i jednak prepust. Uz zid se ostavlja dilatacijska fuga od približno 3 do 5 mm, da drvo može raditi. Zatim se na beton nanosi elastično ljepilo, obično poliuretansko ili na bazi MS polimera. Nanosi se nazubljenom gladilicom po cijeloj površini ili u gustim trakama, prema uputstvu proizvođača. Gazište se položi, poravna libelom i optereti dok ljepilo ne počne vezati.

Kod otvorenog stepeništa gazište se postavlja na pločice s podloškom, poravna i odozdo pritegne vijcima odgovarajuće dužine, tako da ne izađu na gaznu površinu.

Koliko to traje

Ravno stepenište s pripremljenim gazištima stolar obično postavi za jedan do dva dana. Kosa gazišta, neravan beton i izrada šablona produžavaju posao. Ljepilu prema uputstvu proizvođača obično treba približno 24 sata dok se po stepenicama ne može oprezno hodati, a puno opterećenje dolazi kasnije. Ako se površina ulja ili lakira tek na gradilištu, dodaje se vrijeme sušenja pojedinih slojeva.

Vrsta drveta

Za gazišta se najčešće koriste hrast, bukva i jasen, rjeđe orah ili smrča. Hrast je tvrd, otporan i dobro podnosi svakodnevno habanje. Bukva je domaće drvo koje se u Bosni lako nabavlja. Tvrda je, ali osjetljivija na promjene vlage i više radi. Meka drva poput smrče lako se ulube, pa su bolja za stepenice koje se rjeđe koriste, npr. one prema tavanu.

Lamelirana ili masivna gazišta

Većina gazišta se pravi kao ploča od lijepljenih lamela. Lamele mogu ići cijelom dužinom gazišta ili biti nastavljane na zupčasti spoj. Gazište s lamelama cijelom dužinom izgleda mirnije, a nastavljano je jednostavnije za izradu i vizuelno "nemirnije". Oba su čvrsta ako su dobro izrađena i ako drvo ima vlažnost približno 8 do 10 %.

Debljina

Na beton se obično postavljaju gazišta debljine približno 30 do 40 mm. Kod otvorenog stepeništa gazište nosi teret, pa se debljina bira prema rasponu između oslonaca, često približno 40 do 60 mm. Tu odlučuje proizvođač konstrukcije, ne izgled.

Prednja ivica i zaštita od klizanja

Kod gazišta bez podstepenice prednja ivica se vidi više nego kod varijante s podstepenicom. Obično se zaobljava ili oboriva, jer se oštra ivica lako okrnji. U prednji dio mogu se izglodati protuklizni žljebovi ili umetnuti protuklizna traka. To se isplati naročito kod uljene površine i u kući s djecom ili starijim ljudima.

Površinska obrada

Ulje naglašava šaru drveta, površina djeluje prirodno i popravlja se lokalno. Ipak, treba ga obnavljati prema istrošenosti. Lak stvara otporniji film i lakše se održava, ali se oštećenje popravlja brušenjem cijelog gazišta. Najpraktičnije je da gazišta stignu površinski obrađena iz radionice, pa se na gradilištu radi samo završni sloj ili ništa.

U kućama koje se griju na drva ili pelet zrak zimi zna biti vrlo suh. Drvo se tada malo skuplja, pa su dobro osušena gazišta i ostavljena dilatacija još važniji.

Pošto se ova stavka obračunava po komadu, zahtjevnost svakog komada utiče na cijeli posao. Brže i jednostavnije ide kada:

• je stepenište ravno i sva gazišta imaju isti oblik,
• je beton precizan, suh i bez većih razlika u visini,
• gazišta stižu gotova, izrezana po mjeri i površinski obrađena,
• su visine gotovih podova poznate, pa prvi i posljednji stepenik ne treba naknadno rješavati,
• kod otvorenog stepeništa pločice na nosaču tačno sjede.

Posao, naprotiv, produžavaju i otežavaju:

• kosa gazišta u zavoju ili spiralno stepenište, gdje svaki komad ima drugi oblik,
• krivi bočni zidovi koje gazište mora pratiti,
• neravan beton koji treba izravnavati stepenik po stepenik,
• stepenište slobodno s obje strane, gdje se vide čeone strane gazišta i moraju biti savršeno obrađene,
• dodatni izrezi za stubove ograde, rasvjetu ili prelaz na podest,
• skučen pristup, npr. usko stepenište u staroj kući, gdje se duga gazišta teško unose i okreću.

• Lijepljenje na vlažan beton. Drvo nabubri, gazišta se podignu na krajevima ili popucaju. To se često pokaže tek nakon prve sezone grijanja.
• Tačkasto lijepljenje umjesto lijepljenja po cijeloj površini. Ispod gazišta ostanu šupljine, gazište pod nogom "tutnji" i s vremenom počne škripati.
• Nema dilatacijske fuge uz zid. Kad se vlaga promijeni, drvo pritiska zid, žbuka puca ili se gazište izbočí.
• Prvi ili posljednji stepenik različite visine. To je najčešća greška u dogovoru s podopolagačem. Ljudi se na takvom stepeniku spotiču, a naknadno se to vrlo teško popravlja.
• Neujednačen prepust. Kod stepeništa bez podstepenice to se odmah vidi: linija prednjih ivica, gledano odozdo, "pleše".
• Drvo direktno na čeliku, bez podloške. Pri hodu škripi i prenosi buku kroz cijelu kuću.
• Predugi vijci ili pogrešno odabrana burgija. Na gaznoj strani se pojavi vrh vijka ili pukotina oko vijka.
• Veliki otvori između gazišta na otvorenom stepeništu. Ako u kući žive mala djeca, slobodan prostor između gazišta može biti opasan. Pri projektovanju se obično pazi da otvor ne bude prevelik. Rješenje je dodatna prečka ili ispuna, ne podstepenica.

Ako imate ravno betonsko stepenište, gotova gazišta po mjeri i iskustva s preciznim radom, oblogu možete napraviti i sami. Otvoreno stepenište na nosaču, konzolna gazišta i stepenište u zavoju prepustite stolaru, jer tu je riječ o nosivosti i preciznosti koja se poslije teško nadoknađuje. Rasvjetu stepenika priključuje samo električar.

1. Izmjeriti vlagu betona ili je dati izmjeriti i sačekati da odgovara zahtjevu proizvođača ljepila.
2. Izmjeriti visinu i dubinu svakog stepenika i utvrditi razlike, uključujući visinu gotovih podova gore i dolje.
3. Očistiti beton od prašine i ostataka maltera, izbrusiti neravnine i niska mjesta izravnati odgovarajućim malterom.
4. Premazati podlogu penetracijom prema sistemu ljepila i ostaviti da se osuši.
5. Isprobati svako gazište na suho, provjeriti fugu uz zid i prepust prednje ivice.
6. Početi od donjeg stepenika i nanijeti ljepilo nazubljenom gladilicom po cijeloj površini.
7. Položiti gazište, poravnati ga libelom uzduž i poprijeko i provjeriti visinu u odnosu na prethodni stepenik.
8. Opteretiti gazište, npr. vrećama ili tegovima, i ukloniti istisnuto ljepilo prije nego što se osuši.
9. Nastaviti prema gore i ne hodati po stepeništu dok ljepilo ne očvrsne prema uputstvu proizvođača.
10. Popuniti fuge uz zid elastičnim kitom u boji drveta ili zida i završiti čeone strane betona.

Gotovo stepenište pređite nekoliko puta gore i dolje, prvo polako, pa normalnim korakom. Noga nigdje ne bi smjela zastati. Pri preuzimanju provjerite:

• jednaku visinu svih stepenika, uključujući prvi i posljednji u odnosu na gotov pod,
• jednaku dubinu gazišta i ujednačen prepust prednje ivice duž cijelog stepeništa,
• vodoravnost gazišta u oba smjera, provjerenu libelom,
• da se nijedno gazište ne pomjera, ne tutnji i ne škripi pri hodu,
• dilatacijske fuge uz zid, čisto popunjene kitom,
• čistu površinu bez ostataka ljepila, ogrebotina i okrnjenih ivica,
• kod otvorenog stepeništa čvrsto pritegnute vijke, podloške na pločicama i nijedan vrh vijka na gaznoj površini,
• pripremljena mjesta za sidrenje ograde prema dogovoru,
• predate podatke o ljepilu, vrsti drveta i površinskoj obradi, zajedno s uputama za održavanje.