Montaža stepenišnih gazišta sa čelima

Postupak je kod obje varijante sličan. Čela donose jedan korak više i više posla oko preciznog spajanja.

1. Mjerenje svakog stepenika posebno. Betonske stepenice gotovo nikad nemaju sve stepenike iste niti prave uglove. Stolar na svakom stepeniku mjeri visinu, dubinu, ravnost i vlažnost podloge.
2. Izrada ili prilagođavanje dijelova po mjeri. Gazišta se režu prema stvarnom obliku stepeništa, ne prema projektu. Ako se ugrađuju i čela, njihova visina se prilagodi tako da izravna sitne razlike u betonu.
3. Priprema podloge. Beton se očisti od prašine i masnoće, premaže se predpremazom (penetracijom), a veće neravnine se izravnaju masom ili izbruse.
4. Postavljanje čela i gazišta. Dijelovi se lijepe elastičnim ljepilom namijenjenim za spoj drveta i betona, obično poliuretanskim ili ljepilom na bazi MS polimera. Zavisno od podloge, lijepljenje se dopunjava skrivenim mehaničkim učvršćenjem. Nakon postavljanja svaki stepenik se provjeri libelom i optereti dok ljepilo ne stegne.
5. Završni detalji. Razmak uz zid se prekrije lajsnom ili elastičnim kitom, sitne fuge se zakitaju, a ako gazišta nisu došla s gotovom završnom obradom, nanosi se lak ili ulje.

Kod čeličnog stepeništa između drveta i metala stavlja se elastična podloška, da se vibracije ne prenose na drvo i da stepenik ne lupka pri hodanju.

Postoje dvije slične vrste ovog posla: montaža samo drvenih gazišta i montaža gazišta sa čelima. Razlika je u tome šta ostaje vidljivo.

• Samo gazišta: drvo se postavlja samo na vodoravnu površinu. Uspravni dio betonskih stepenika treba riješiti drugačije, naprimjer malterom, gletom ili bojom. Ova varijanta je jednostavnija i brža.
• Gazišta sa čelima: drvetom se oblaže i uspravni dio, pa stepenište djeluje kao jedna cjelina. Više se mjeri i precizno uklapa, jer se spoj između gazišta i čela dobro vidi i u njemu ne smije ostati fuga.

Zašto se ljudi odlučuju za čela? Ona pokrivaju neravan beton, štite ga od udaraca cipelama i lakše se održavaju. Porodice s malom djecom cijene i to što noga nigdje ne propada. Čelo može biti od istog drveta kao gazište, od drveta u kontrastnoj boji ili od lakirane MDF ploče, koja se lijepo slaže s bijelim vratima i štokovima.

Za stepenice se koristi tvrdo drvo, najčešće hrast, zatim bukva ili jasen. Hrast dobro podnosi habanje i ima izraženu šaru, a bukva je nešto mekša i osjetljivija na vlagu.

• Masivna gazišta iz jednog komada ili od lijepljenih lamela mogu se kasnije više puta izbrusiti i obnoviti.
• Slojevita gazišta sastavljena od više slojeva stabilnija su po obliku i manje se izvijaju, pa su dobar izbor za široke stepenike.

Gazišta su obično debela otprilike 30 do 40 mm, a čela su tanja. Deblje gazište je čvršće i podnese više brušenja, ali i podiže svaki stepenik. Za površinu se koristi lak, koji daje otporan sloj, ulje, koje čuva prirodan izgled drveta, ili tvrdo voštano ulje kao kompromis. Kod stepenica vrijedi misliti i na zaštitu od klizanja, bilo u laku, bilo u obliku utora uz ivicu.

Najjednostavnije je ravno stepenište sa ravnim, suhim betonom i stepenicima približno istih dimenzija. Posao, a time i cijenu, povećavaju:

• neravan ili oštećen beton, koji treba izravnati i popraviti na ivicama,
• skidanje stare keramike, PVC-a ili starih gazišta,
• zavojito ili lomljeno stepenište, gdje svaki stepenik ima drugačiji oblik,
• čela, zaobljene ivice i spajanje s postojećom ogradom,
• ugradna LED rasvjeta ili aluminijski zaštitni profili na ivicama.

Važan detalj koji se često zaboravi: drvena obloga podigne svaki stepenik za debljinu gazišta. Prvi stepenik od poda i posljednji uz gornji pod zato ispadnu drugačije visine ako se to ne uzme u obzir već pri planiranju podova. Svi stepenici trebaju biti jednako visoki. To je osnovno pravilo za sigurno stepenište, na kojem se zasnivaju i standardi BAS EN za stepeništa.

Većina problema se ne vidi odmah, nego nakon nekoliko mjeseci ili nakon prve grijne sezone.

• Vlažna ili prašnjava podloga. Ljepilo ne drži cijelom površinom, ispod gazišta nastanu šupljine i stepenik počne škripati.
• Drvo koje se nije prilagodilo prostoru. Gazišta bi trebala nekoliko dana stajati u prostoriji gdje će se ugrađivati. Zrak tu treba imati otprilike 40 do 60 % relativne vlažnosti, a montira se tek kad se osuše malter i estrih.
• Tvrdo ili univerzalno ljepilo. Drvo radi, i ako spoj nije elastičan, puca ili se odlijepi.
• Nema razmaka uz zid. Drvo se pri vlazi širi, i kad nema kuda, gazište se izdiže ili puca.
• Površno mjerenje. Razliku od nekoliko milimetara između stepenika noga osjeti i ljudi se na takvom stepeniku spotiču.

Pri preuzimanju se popnite i siđite stepenicama, polako i normalnim tempom, i obratite pažnju na sljedeće:

• da nijedan stepenik ne škripi, ne ugiba se i ne pomjera kad stanete na njega,
• da su svi stepenici jednako visoki, uključujući prvi i posljednji,
• da sva gazišta jednako izlaze preko čela,
• da su gazišta vodoravna, a ivice u jednoj liniji,
• da na spoju gazišta i čela nema vidljive fuge,
• da je uz zidove ostavljen razmak prekriven lajsnom ili kitom,
• da je završna obrada ujednačena, bez curenja i neobrađenih mjesta,
• da ste dobili informaciju kada se stepenice smiju punim opterećenjem koristiti i kako održavati površinu.