Montaža krovišta od drvenih rešetkastih vezača

Vezači mogu premostiti cijelu širinu kuće i opterećenje prenijeti na vanjske zidove. Zato unutra ne trebate toliko nosivih zidova, pa raspored prostorija može biti otvoreniji. Na jednostavnom dvovodnom ili četverovodnom krovu s pravilnim tlocrtom posebno dolaze do izražaja preciznost izrade i brza montaža.

Zašto onda ne odgovaraju svakoj kući? Običan rešetkasti vezač između donjeg i gornjeg pojasa ima mrežu dijagonala. One zauzimaju prostor ispod krova, pa takvo krovište nije pogodno za stambeno potkrovlje. Postoje i vezači prilagođeni za potkrovlje, ali s tim projekat mora računati od samog početka. Kod jako razuđenih krovova, krovnih prozora s kućicom i neobičnih detalja raste zahtjevnost izrade i montaže, pa klasično tesarsko krovište može biti razumniji izbor. Ovo se isplati uporediti još dok se projekat radi, a ne tek kada su zidovi gotovi.

Najvažniji dio posla odradi se prije nego što dizalica stigne. Proizvođaču trebaju tlocrt, presjeci, nagib krova, vrsta pokrova, prepusti, položaj dimnjaka i prodora te podaci o izolaciji. Na osnovu toga priprema statički proračun, radioničku dokumentaciju i plan montaže. Na gradilištu montaža obično izgleda ovako:

1. istovar vezača i provjera jesu li svi dijelovi kompletni i neoštećeni,
2. postavljanje prvih vezača prema planu montaže, obično zabatnih ili krajnjih,
3. privremeno ukrućenje, da se vezači ne mogu bočno nagnuti,
4. postepeno postavljanje ostalih vezača na propisanom osnom razmaku,
5. sidrenje svakog vezača za serklaž propisanim ankerima,
6. dodavanje trajnog ukrućenja i provjera vertikalnosti, ravnosti i stabilnosti cijele konstrukcije.

Svaki vezač ima tačno određeno mjesto u krovu i dijelovi se ne smiju zamjenjivati odoka. Vezač koji stoji sam vrlo je nestabilan u bočnom smjeru. Kruta prostorna cjelina nastaje tek nakon ukrućenja, zato se ova faza ne smije požurivati. Ankeri moraju prenijeti ne samo težinu krova i snijega nego i usisno djelovanje vjetra, koje kod laganih limenih pokrova može krov doslovno podizati.

Kada je nosivi dio gotov, slijede paropropusna folija, kontraletve, letve i pokrov. Brza montaža ima smisla prije svega onda kada krovopokrivači nastave bez duge pauze i kuća ne ostane otvorena kiši.

Precizno napravljeni vezači traže jednako precizno pripremljenu gradnju. U praksi se često dešava da montažu zadrži neravan serklaž ili loš pristup parceli, a ne sami vezači.

• objekat izmjeren još prije izrade: dužine strana, dijagonale, visine i ravnost serklaža,
• završen i dovoljno odležan armiranobetonski serklaž s pripremljenim mjestima za sidrenje,
• postavljeni čelični elementi i grede, ako ih projekat predviđa,
• pristup za dugo teretno vozilo i čvrsta površina za odlaganje vezača,
• čvrsto mjesto za postavljanje dizalice, ako će se koristiti,
• skela ili radne platforme i uklonjene prepreke oko kuće.

Unaprijed se dogovorite i s ostalim majstorima koji dolaze poslije. Dimnjačar, izvođač rekuperacije ili montažer solarnih panela trebaju znati kuda idu prodori i kakvo opterećenje krov mora nositi. Ako se nakon izrade promijeni prepust, pokrov ili položaj dimnjaka, vezači se ne mogu tek tako prepraviti na licu mjesta.

Montaža ide jednostavnije i jeftinije kada je krov pravilan, raspon uobičajen, serklaž precizan, a kamion i dizalica mogu prići do same kuće. Ekipa tada nosivi dio krova porodične kuće često postavi za nekoliko dana.

Zahtjevnije i skuplje je u ovim situacijama:

• veliki raspon i dugi vezači, kojima se teže rukuje,
• razuđen krov s grebenima, uvalama, četverovodnim dijelovima i mnogo prodora,
• težak pokrov, na primjer betonski ili glineni crijep, a uz njega i masivniji elementi,
• područje s puno snijega ili položaj izložen vjetru,
• uska ili strma parcela, gdje se dizalica teško postavlja,
• odstupanja serklaža koja treba izravnavati i zastoji zbog nespremnog gradilišta.

Kada upoređujete ponude, pogledajte šta tačno obuhvataju: statički proračun, radioničku dokumentaciju, klasu drveta, prevoz, istovar, dizalicu, ankere, spojni materijal i ukrućenje. Ponuda u kojoj nešto nedostaje na kraju može izaći skuplja. Ako vezače pravi jedna firma, a montira druga, dogovorite ko rješava nepreciznosti i dijelove koji nedostaju.

Rad na visini i s teškim elementima pod dizalicom posao je za stručnjake. Laik se u montažu vezača ne bi trebao upuštati sam.

Najrizičniji su naknadni zahvati na vezačima. Vezač radi kao projektovana cjelina, pa izrezana dijagonala, skraćen pojas ili izbušena rupa za cijev mogu oslabiti cijelu konstrukciju. Svaku takvu promjenu mora ocijeniti statičar ili proizvođač.

• slabo ili nikakvo ukrućenje,
• osni razmaci drugačiji od onih u planu montaže,
• premalo ankera ili druga vrsta ankera od one u projektu,
• vezači zamijenjeni i postavljeni na pogrešna mjesta,
• vezači odloženi direktno na zemlju, bez podmetača i zaštite od vlage,
• izostala provjera ravnosti prije letvanja i postavljanja pokrova.

Montažni drveni vezači sa zupčastim pločama obuhvaćeni su evropskom normom BAS EN 14250, koja propisuje zahtjeve za izradu, materijal i spojeve. Od dobavljača zato možete zatražiti izjavu o svojstvima proizvoda.

Prije nego što na krov pustite krovopokrivače, s ekipom za montažu prođite ove tačke:

• svi vezači su na mjestu prema planu montaže i na pravilnom osnom razmaku,
• vezači stoje vertikalno, a ravan krova je ravna kada se pogleda duž sljemena i strehe,
• svaki vezač je usidren za serklaž propisanim ankerima i spojnim materijalom,
• trajno ukrućenje je u potpunosti postavljeno, a ne samo privremene letve,
• zupčaste ploče su utisnute cijelom površinom, nisu odignute ni deformisane,
• nijedan element nije naknadno rezan ni bušen bez saglasnosti statičara,
• drvo nije napuklo ni oštećeno pri rukovanju,
• predata je dokumentacija: statički proračun, plan montaže i izjava o svojstvima.