Postavljanje keramičkog i betonskog crijepa

Keramički, odnosno pečeni crijep nastaje pečenjem gline. Ako je pravilno postavljen, traje decenijama i dugo zadržava boju. Glazirana izvedba ima glatkiju površinu, voda se s nje brže sliva, a mahovina se teže hvata. Za starija ili slabija krovišta proizvođači nude i olakšane modele pečenog crijepa.

Betonski crijep je vrlo tačan po mjerama, pa se postavlja brzo i pravilno. Čvrst je, ali je obično teži, tako da krovna konstrukcija mora bez problema nositi njegovu težinu. Za moderne kuće često se biraju ravni modeli jednostavnog profila.

Kod izbora uporedite prije svega tri stvari:

• težinu pokrova i to da li je krovište može nositi (kod renoviranja je pametno da krovište pregleda statičar),
• najmanji nagib krova koji proizvođač navodi za taj model,
• izgled i to kako se pokrov uklapa u okolne kuće.

Neki kao zamjenu razmatraju limeni pokrov sa falcom. Lakši je i podnosi manje nagibe, ali je na kiši bučniji i djeluje drugačije od klasičnog krova od crijepa.

Crijep je samo gornji sloj krova. Ako ispod njega nešto ne valja, ni kvalitetan pokrov neće spasiti krov. Prije postavljanja treba biti pripremljeno sljedeće:

• krovište, odnosno nosiva drvena konstrukcija zaštićena od insekata, gljivica i vlage,
• sekundarna hidroizolacija, obično paropropusna (difuzna) folija, koja zadržava vodu koju vjetar nanese ispod crijepa i odvodi je u oluk,
• kontraletve, koje prave provjetravani razmak između folije i pokrova,
• krovne letve na razmaku koji propisuje tehnički list tačno tog crijepa,
• kod stambenog potkrovlja i toplotna izolacija između rogova te parna brana sa unutrašnje strane.

Zašto se toliko priča o razmaku letava? Svaki model crijepa ima tačno određen razmak. Već odstupanje od nekoliko milimetara znači da crijep ne naliježe kako treba, nastaju procjepi i krov počne prokišnjavati. Zato se razmak uvijek mjeri prema uputama proizvođača, nikad odoka.

Jednako je važno provjetravanje. Zrak koji struji ispod pokrova od strehe prema sljemenu odnosi vlagu. Ako provjetravani sloj nedostaje ili je prenizak, vlaga se kondenzuje, drvo krovišta vlaži, a izolacija gubi djelotvornost.

Klasični crijep obično se postavlja na krovove nagiba otprilike iznad 22°. Za manji nagib postoje posebni modeli i rješenja sa dodatnom hidroizolacijom i brtvljenjem. Tačnu granicu uvijek određuje proizvođač konkretnog crijepa.

Dobar krovopokrivač ne počinje crijepom, nego mjerenjem. Cijelu plohu rasporedi tako da bude što manje rezanja i da redovi lijepo izađu na rubovima i kod sljemena.

1. Izmjeriti krov i rasporediti broj redova i kolona crijepa.
2. Postaviti kuke i oluke prije pokrova.
3. Postaviti prvi red uz strehu, koji određuje ravninu cijelog krova.
4. Slagati crijep odozdo prema gore i pravilno ga preklapati u redovima.
5. Učvrstiti crijep kopčama, naročito na rubovima, uz sljeme i na mjestima izloženim vjetru, prema uputama proizvođača.
6. Riješiti detalje: zabatne rubove, uvale te sljeme sa sljemenjacima i ventilacionom trakom.
7. Opšiti limom dimnjak, krovne prozore i ostale prodore.
8. Provjeriti nepropusnost i ukloniti s krova otpatke i prašinu od rezanja.

Limarski radovi oko dimnjaka, prozora i u uvalama su mjesta kroz koja krov najčešće prokišnjava. Zato je dobro da limar radi istovremeno sa krovopokrivačem i da detalje rješavaju zajedno, a ne kao naknadnu popravku.

Ovo je rad na visini. Pripada iskusnoj ekipi koja ima skelu ili drugu zaštitu od pada. Samostalno postavljanje crijepa se ne preporučuje.

Najjednostavniji je veliki dvovodni krov bez prodora. Krovopokrivač tu slaže cijele crijepove u pravilnim redovima i ima malo sporednog posla. Posao produžava i poskupljuje:

• razuđen krov sa krovnim kućicama, četverovodnim dijelovima i uvalama, gdje treba mnogo rezati,
• veći broj dimnjaka, krovnih prozora i drugih prodora,
• strm krov ili loš pristup kući, na primjer uska ulica bez mjesta za skelu,
• mali nagib koji traži dodatno brtvljenje,
• kod renoviranja skidanje i odvoz starog pokrova te eventualne popravke krovišta.

Popravka krova koji prokišnjava spada u neugodne i skupe poslove. Većina problema može se izbjeći ako se crijep pošteno postavi iz prve. U praksi se ponavljaju ove greške:

• kontraletve nedostaju ili su preniske, pa se krov ne provjetrava i krovište vlaži,
• netačan razmak letava, zbog kojeg crijep ne naliježe,
• crijep postavljen na manji nagib nego što proizvođač dozvoljava, bez dodatnog brtvljenja,
• slabo ili nikakvo učvršćenje rubnih crijepova i sljemenjaka, koje onda vjetar podigne,
• loše opšiven dimnjak, prozor ili uvala,
• postavljanje po kiši ili mrazu, kada folija i brtve ne drže kako treba.

Pomaže i razumna narudžba materijala. Crijep se obično naručuje sa rezervom od otprilike 5 do 10 % za rezanje i oštećenja. Kasnije dokupiti istu seriju može biti teško, jer se nijansa između proizvodnih serija pomalo razlikuje.

Kod preuzimanja radova pregledajte krov izvana i iz potkrovlja. Provjerite naročito:

• da su redovi crijepa ravni i da crijepovi pravilno naliježu jedan na drugi,
• da su rubni, sljemeni i izloženi crijepovi učvršćeni kopčama,
• da je sljeme zatvoreno sljemenjacima i da je provjetravanje kod strehe i sljemena slobodno,
• da je limeni opšav dimnjaka, prozora i uvala nepropustan i da voda s njega otiče u pravom smjeru,
• da oluci imaju pad i da voda iz njih otiče u vertikalne odvode,
• da se iz potkrovlja ne vide mokra mjesta ni oštećena folija,
• da na krovu i u olucima nisu ostali otpaci i nečistoće,
• da ste dobili tehničke listove pokrova i dokumente potrebne za garanciju.

Pametno je pogledati u potkrovlje i nakon prve jače kiše. Tako se eventualni sitni problem otkrije još u garantnom roku.