Postavljanje i montaža parne brane

U svakom domaćinstvu nastaje mnogo vodene pare: od kuhanja, tuširanja, sušenja veša, pa i od samog disanja. Topao i vlažan zrak se prirodno kreće prema van. Ako uđe u izolaciju i tamo se ohladi, pretvara se u vodu. Mokra izolacija slabije izoluje, drvo rogova i greda upija vlagu, pojavljuje se plijesan, a stradaju i gips-karton ploče i metalni profili.

Vrijedi jedno osnovno pravilo: parna brana uvijek ide na toplu stranu izolacije, dakle prema prostoriji. Nikad između izolacije i vanjske strane, jer bi tamo vlagu zadržavala u konstrukciji.

U praksi se susreću dvije situacije:

• parna brana u krovu: folija se postavlja ispod rogova ili ispod izolacije između rogova u kosinama potkrovlja i nastavlja se na ostale slojeve krova,
• parna brana u gips-kartonskom plafonu: folija ide iznad gips-karton ploča, ispod termoizolacije plafona ili tavana.

Kod gips-kartonskog plafona redoslijed slojeva od prostorije prema gore je ovakav: gips-karton ploča, noseći profili, parna brana, termoizolacija i na kraju stropna ili krovna konstrukcija. U potkrovlju se oba slučaja često spajaju: ravni plafon prelazi u kosine, a upravo taj prelaz mora ostati neprekinut.

U narodu se svim ovim folijama kaže parna brana, ali među njima postoje bitne razlike:

• klasična parna brana (polietilenska ili s aluminijskim reflektujućim slojem) gotovo potpuno zaustavlja prolaz pare i odgovara uobičajenim izolovanim sistemima,
• parna kočnica paru samo usporava i dozvoljava konstrukciji da se kontrolisano suši, bira se za difuzno otvorene sisteme,
• pametna folija mijenja propusnost zavisno od vlage: zimi štiti izolaciju, a ljeti dozvoljava sušenje prema unutra, pa se često koristi u potkrovljima i kod renoviranja starijih kuća.

Koji tip je pravi, zavisi od cijelog sistema: kakva je krovna folija, kakva izolacija i da li je krov ventilisan. Ako niste sigurni, neka sistem procijeni projektant ili iskusan majstor. Kod folije s reflektujućim slojem orijentaciju određuje proizvođač, a sjajna strana obično gleda prema prostoriji.

Pored folije jednako su važni sistemski dodaci: ljepljive trake za spojeve, trajnoelastični kit za spoj sa zidom i manžete za prodore kablova, cijevi i rasvjete. Folija i trake bi trebale biti od istog proizvođača, da bi pouzdano držale jedna uz drugu.

1. Provjeriti podlogu: mora biti suha, čista i bez oštrih izbočina koje bi mogle poderati foliju.
2. Postaviti termoizolaciju bez praznina, da ne nastanu toplotni mostovi.
3. Rasporediti trake folije tako da spojeva bude što manje.
4. Postaviti foliju pravom stranom prema unutra, opušteno, ne zategnutu do kraja, i usput je pričvrstiti spajalicama.
5. Preklopiti trake, obično oko 10 cm ili prema uputama proizvođača, i svaki spoj zalijepiti sistemskom trakom.
6. Po obodu spojiti foliju sa zidovima, zabatima i nazicima pomoću kita i pritisnuti je letvom ili profilom.
7. Zabrtviti prodore dimnjaka, cijevi i kablova manžetama ili trakom.
8. Prije zatvaranja sve pregledati, pa tek onda montirati profile i gips-karton.

U praksi se dobro pokazao instalacioni razmak: ispod folije se pričvrste letve ili noseći profili, a gips-karton se kači tek ispod njih. Električni kablovi i kutije za rasvjetu tada prolaze kroz taj razmak i foliju ne treba bušiti. Ako se na krovu rade i drugi poslovi, recimo kontraletve ili limarski detalji, dobro ih je uskladiti tako da se gotova folija ne ošteti.

Električne instalacije u plafonu smije raditi samo kvalifikovani električar.

Zahtjevnost posla, a time i cijenu, najviše određuje broj detalja koje treba riješiti, a ne sama površina. Jednostavniji je ravan plafon u novogradnji pravilnog tlocrta s malo prodora. Više posla traže:

• potkrovlje gdje se ravni plafon spaja s kosinama i treba glatko preći s jedne ravni na drugu,
• mnogo ugradbenih svjetiljki, otvora za rekuperaciju ili zvučnika u plafonu,
• krovni prozori, dimnjak i nazidak, oko kojih se folija oblikuje i kitira,
• renoviranje sa starim, neravnim zidovima, gdje se spoj teže zabrtvi,
• pametne folije i kvalitetniji sistemski dodaci,
• rad na visini ispod sljemena, za koji treba skela.

Trake i kitovi imaju svoj temperaturni raspon. Na mrazu ili na prašnjavoj podlozi ne drže, pa se rad u negrijanom potkrovlju zimi ponekad odgađa.

• Folija na pogrešnoj strani. Najozbiljnija greška, jer se vlaga tada zadržava direktno u konstrukciji.
• Preklop bez lijepljenja. Sam preklop traka ne brtvi, iako tako izgleda.
• Jeftina univerzalna traka. Vremenom se odlijepi i spoj prestane brtviti.
• Nedostaje spoj sa zidom. Folija samo prislonjena uz zid ostavlja po obodu neprekinutu pukotinu.
• Probušena folija. Pri montaži profila lako se podere ili probuši, a niko je ne popravi.
• Naknadne rupe za rasvjetu. Često se dešava da električar izreže otvore u gotovom plafonu, a parnu branu oko njih više niko ne zabrtvi.
• Prekid u uglovima i na prelazu u kosine. Upravo se ta mjesta najviše potcjenjuju.

Posljedice se obično ne vide odmah. Vlažne mrlje, plijesan u uglovima ili veći troškovi grijanja pojave se tek nakon nekoliko sezona, kad je plafon odavno zatvoren i popravka znači njegovo rastavljanje.

Parnu branu treba pregledati prije nego što je prekrije gips-karton ili obloga. Kasnije se više ne vidi. Pri preuzimanju provjerite:

• da je folija postavljena pravom stranom prema unutra, prema uputama proizvođača,
• da se sve trake preklapaju i da je svaki spoj cijelom dužinom zalijepljen, bez nabora i odlijepljenih rubova,
• da je folija po obodu spojena sa zidovima i zabatima kitom ili trakom,
• da je prelaz između ravnog plafona i kosine neprekinut,
• da dimnjak, cijevi i kablovi imaju manžete ili su pažljivo olijepljeni,
• da na površini nema rupa, poderotina ni proboja od spajalica i vijaka,
• da su trake i kitovi iz istog sistema kao i folija,
• da je kod zahtjevnije gradnje zrakonepropusnost provjerena testom (blower-door test).