Ugradnja odvodnog kanala u beton

Posao počinje iscrtavanjem trase i visina. Majstor razvuče zidarski konopac ili koristi laser, da zna gdje će biti gornja ivica rešetke i u kojem smjeru će voda teći. Tek onda se kopa.

Iskop mora biti širi i dublji od samog kanala, jer oko njega ide beton. Dno se zbije, a zavisno od tla i opterećenja na njega se nasipa i zbije sloj šljunka. Preko šljunka ide sloj betona u koji se kanali polažu jedan za drugim.

Kanali se slažu od najniže tačke, dakle od izlaza ili slivnika, prema gore, suprotno od toka vode. Svaki komad se poravna po konopcu, spojevi se uglave jedan u drugi, a na početak se stavi čeoni poklopac. Zatim se kanal s obje strane obloži betonom. Kod plastičnih kanala rešetke ostaju umetnute dok se betonira, inače bi pritisak betona mogao saviti bočne stranice.

Na kraju se kanal spoji na odvod, a oko njega se završi površina, naprimjer behaton ploče ili beton. Prije nego što preko pređe auto, beton mora dovoljno očvrsnuti. Zavisno od vremena i vrste mješavine to obično traje nekoliko dana.

Kod izbora najviše odlučuje ono što će preko kanala hodati ili voziti. Kanali i rešetke dijele se u klase opterećenja prema standardu BAS EN 1433. Za pješačku zonu i terasu dovoljna je najniža klasa, za ulaz putničkog automobila bira se klasa predviđena za parkirališta, a za teža vozila još viša. Klasu ćete naći u dokumentaciji proizvođača.

• plastični kanali su lagani, lako se režu i odgovaraju za terasu, stazu i ulaz putničkog auta, ako proizvođač to dozvoljava za datu klasu,
• polimerbetonski i betonski kanali su teži i čvršći, bolje podnose opterećenje i koriste se kod prilaza, parking površina i dvorišta kojima se vozi,
• pocinčane čelične rešetke su uobičajene na pješačkim površinama i terasama,
• livene rešetke biraju se tamo gdje se vozi autom, jer su čvrste i sigurno se pričvrste.

Pravilo je jednostavno: i kanal i rešetka moraju imati istu ili višu klasu opterećenja od one koja će biti na površini. Jaka rešetka na slabom kanalu ne rješava problem.

Voda u kanalu mora imati kuda oteći. Neki kanali imaju pad ugrađen u samo dno, drugi se polažu vodoravno, a voda otiče zahvaljujući dubini kanala i izlazu. Ako se pad pravi polaganjem, u praksi se obično uzima otprilike 0,5 do 1 posto, prema preporuci proizvođača, što je oko 5 do 10 mm po metru dužine. Kod kanala dugog pet metara i pada od 1 posto razlika u visini je otprilike pet centimetara.

Jednako je važna i sama površina. Ploče ili beton moraju imati pad prema kanalu, inače voda prođe pored njega.

Odvod se rješava prema tome kakva je parcela:

• spajanjem na kišnu ili mješovitu kanalizaciju,
• uvođenjem u upojni bunar ili upojni blok, ako tlo dobro upija vodu,
• odvođenjem u rezervoar za kišnicu, pa vodu kasnije koristite za zalijevanje.

Prije nego što se odlučite za kanalizaciju, provjerite kod lokalnog vodovoda kakav je sistem u vašoj ulici. Često je jednostavnije da kišnica ostane na vašoj parceli i upije se u tlo.

Lakše je kod nove površine, gdje se kanal ugrađuje prije polaganja ploča, a slivnik ili upojni bunar su odmah pored. Posao je tada brz i pregledan.

Više rada traže:

• naknadna ugradnja u gotovu površinu, kada treba rezati i razbijati ploče ili beton, a zatim ih dopuniti,
• duga trasa s više uglova, račvanja ili s izlazom daleko od kanala,
• viša klasa opterećenja, što znači masivniju betonsku oblogu i teže dijelove,
• loše tlo, naprimjer glinovito ili nasuto, koje treba zamijeniti ili ojačati,
• instalacije u zemlji, skučen pristup ili ručno kopanje bez mašina.

U praksi se često desi da je kanal ugrađen previsoko. Rešetka tada viri iznad ploča, voda se zaustavlja pored nje, a točkovi je oštećuju. Gornja ivica rešetke treba obično biti nekoliko milimetara ispod okolne površine, proizvođači navode otprilike 3 do 5 mm.

• premalo betona sa strana, kanal se s vremenom pomjeri, a ploče oko njega se razmaknu,
• betoniranje bez umetnutih rešetki kod plastičnih kanala, stranice se saviju i rešetka poslije ne naliježe,
• nezbijena podloga, kanal se slegne i u njemu nastane udubljenje sa stajaćom vodom,
• izostavljene dilatacione fuge kod dugih betonskih površina, beton puca uz kanal,
• zaboravljen čeoni poklopac ili propustan izlaz, voda teče ispod kanala i ispire podlogu,
• pad površine od kanala, kanal ostaje suh, a voda ide prema kući.

Kratak plastični kanal uz terasu ili stazu možete ugraditi i sami, ako imate libelu, konopac i malo strpljenja. Za ulaz kojim se vozi autom i za spajanje na kanalizaciju pametnije je pozvati firmu.

1. Provjeriti kuda će voda otići i pripremiti izlaz, slivnik ili upojni bunar.
2. Obilježiti trasu i razvući konopac u visini buduće gornje ivice rešetke.
3. Iskopati rov širi i dublji od kanala, prema uputstvu proizvođača.
4. Zbiti dno, nasuti šljunak i ponovo zbiti.
5. Razastrijeti sloj zemljovlažnog betona.
6. Položiti prvi komad kod izlaza i nastaviti suprotno od toka vode.
7. Svaki komad poravnati po konopcu i provjeriti libelom.
8. Postaviti čeoni poklopac i zaptiti spoj s izlazom.
9. Umetnuti rešetke i obložiti kanal betonom s obje strane.
10. Pustiti da beton očvrsne i tek onda završiti ploče oko kanala.
11. Sipati kantu vode u kanal i pratiti da li sva voda oteče.

• rešetka je cijelom dužinom malo ispod okolne površine i nigdje ne viri,
• kanal je u jednoj liniji, bez stepenica na spojevima,
• rešetke čvrsto naliježu, ne lupaju i kod ulaza za auto su osigurane,
• kad se sipa voda, u kanalu ne ostaju lokve,
• voda otiče u izlaz i nigdje ne curi ispod kanala,
• beton sa strana je cjelovit, bez pukotina i šupljina,
• površina oko kanala ima pad prema kanalu,
• klasa opterećenja kanala i rešetke odgovara onome što vozi preko površine,
• kanalu se lako prilazi radi čišćenja i rešetke se mogu izvaditi.