Lijepljenje bitumenske ljepenke plamenom - horizontalna površina (1x sloj)

Na horizontalnoj površini pomaže gravitacija. Traka se odmota, zagrije i sama legne na podlogu. Najčešće je riječ o temeljnoj ploči, betonskoj ploči ispod terase ili ravnom krovu. Na krovu i terasi podloga mora imati blagi pad, obično barem otprilike 1,5 do 2 %, kako voda ne bi stajala na jednom mjestu. Ako pad nije dobro izveden, traka ga neće ispraviti, nego će samo prekriti lokvu.

Na vertikalnoj površini, primjerice na zidovima podruma ili temelja, izolater traku mora pridržavati, stalno je dogrijavati i pritiskati. Rad je sporiji i traži više iskustva, a često se radi u uskom iskopu oko kuće. Zato se zidovi obično obračunavaju zasebno.

Obje izolacije moraju se međusobno povezati. Ako se traka sa zida ne spoji vodonepropusno na izolaciju temeljne ploče, vlaga u kutu zaobiđe izolaciju i penje se u zid. U praksi se često pokaže da vlažan podrum nije uzrokovala sama traka, nego upravo loše izveden spoj.

• SBS modificirana bitumenska traka ostaje elastična i na mrazu te premošćuje sitne pukotine u podlozi, pa je uobičajen i razuman izbor za temelje i krovove obiteljskih kuća,
• oksidirana traka jednostavnija je i manje elastična, na hladnoći postaje krhka i može pucati, pa se više koristi kao podložni sloj ili na manje opterećenim mjestima,
• traka s mineralnim posipom koristi se kao gornji sloj na krovu izloženom suncu jer posip štiti bitumen od UV zračenja,
• traka s aluminijskim uloškom predviđa se kod povećanog rizika od radona, a slojeve u tom slučaju određuje projektant.

Za trake koje se ugrađuju u temelje vrijede zahtjevi norme HRN EN 13969. Pri odabiru se isplati pogledati oznaku na roli i tehnički list: vrstu bitumena, uložak i debljinu. Trgovački naziv sam po sebi ne govori ništa o kvaliteti.

Jednoslojni sustav namijenjen je vlazi iz tla u propusnom terenu s ispravnom drenažom ili površinama s kojih voda brzo otječe. Kod glinovitog tla, visoke podzemne vode, padine s dotokom vode ili podruma u kojem se boravi obično treba dvoslojna izvedba. O tome bi trebao odlučiti projektant, a ne procjena na licu mjesta.

1. Očistiti podlogu od prašine, cementnog mlijeka, ostataka ulja za oplatu i rastresitih dijelova, a rupe i šupljine popuniti reparaturnim mortom.
2. Kutove i rubove zaobliti mortom u kosi prijelaz, takozvani holker. Preko oštrog pravog kuta traka ne može trajno ležati bez napetosti.
3. Provjeriti je li beton dovoljno odležao i suh po cijeloj debljini, a ne samo na površini.
4. Cijelu površinu premazati bitumenskim predpremazom i pustiti da se osuši prema uputama proizvođača. Dobro premazana podloga je ravnomjerno tamna, bez sjajnih mokrih mjesta.
5. Trake odmotati na suho i poravnati tako da se čeoni spojevi susjednih traka ne nađu na istom mjestu. Preklopi se rade prema proizvođaču, obično oko 10 cm uzdužno i 15 cm na čelu.
6. Traku zagrijavati plamenikom po cijeloj širini i istodobno grijati podlogu. Ispravnu temperaturu pokazuje mali val rastaljenog bitumena ispred role.
7. Traku pritisnuti valjkom. Na preklopima mora izaći tanak, neprekinut rub bitumena.

Prodore cijevi i zaštitnih cijevi treba ugraditi prije izolacije i zabrtviti ih sustavnom manžetom ili manžetom izrezanom iz trake. Naknadno bušenje gotovog sloja ne može se pouzdano popraviti.

Rad s otvorenim plamenom posao je za stručnjaka, pa ovdje nema uputa za samostalan rad. Traka se vari samo po suhom vremenu, bez jakog vjetra i na temperaturi koju dopušta proizvođač, kod modificiranih traka obično od +5 °C naviše. Zapaljive materijale u blizini, poput drva, stiropora ili folija, treba prekriti ili držati na sigurnoj udaljenosti, a vatrogasni aparat mora biti pri ruci. Ako traka dolazi u dodir s toplinskom izolacijom ili drvom, umjesto varenja bira se samoljepljiva traka. Plinske boce koriste se prema uputama dobavljača, a u slučaju požara ili jakog mirisa plina zovite 112.

Najbrže se radi na velikoj, ravnoj i čistoj površini sa slobodnim pristupom. Više vremena i pažnje traže:

• mnogo kutova, prodora, svjetlarnika i rubova uz atike,
• neravna ili oštećena podloga koju treba najprije popraviti,
• loše izveden pad na krovu ili terasi koji treba ispraviti prije izolacije,
• otežan pristup, primjerice prenošenje rola i boca na krov bez dizala,
• rad izvan sezone, kada vrijeme nameće stanke.

Pri obnovi ravnog krova stari sloj ponekad ne treba skidati, ali mora biti čvrst, suh i bez mjehura. Na krovu stambene zgrade radove treba dogovoriti s upraviteljem i suvlasnicima. Ako se pri obnovi mijenja sastav krova ili toplinska izolacija, provjerite u nadležnom upravnom tijelu što je potrebno prema važećim propisima o gradnji.

• izostavljen ili nesuh predpremaz: traka se zalijepi samo mjestimično i odvoji se,
• vlažna podloga: voda se pri zagrijavanju pretvori u paru, podigne traku i ispod nje nastane šupljina,
• pregrijavanje: predugo zagrijavanje spali uložak i traka kasnije pod opterećenjem pukne,
• kratki preklopi ili spojevi bez istisnutog bitumena: voda uđe pod izolaciju i širi se po površini,
• preklopi postavljeni protiv toka vode: na krovu s padom svaki spoj tada vodi vodu prema podlozi,
• oštri kutovi bez holkera: traka ostane napeta i pri slijeganju zgrade pukne,
• nespojena izolacija ploče i zida: vlaga zaobiđe izolaciju u kutu.

Izolaciju temeljne ploče možete pregledati samo prije nego što se prekrije sljedećim slojevima. Zato zatražite fotografije kutova, prodora i spojeva. Pri preuzimanju obratite pažnju na:

• neprekinut rub istisnutog bitumena po cijeloj duljini preklopa,
• traku koja se na spoju ne da podići rukom ni špahtlom,
• površinu bez mjehura, valova i sjajnih pregorjelih mjesta,
• zaobljene kutove bez napete trake,
• zabrtvljene prodore cijevi,
• vodonepropusan spoj na izolaciju zidova,
• na krovu i terasi površinu na kojoj nakon kiše ne stoji voda.