Penetriranje poda i kitanje kutova akrilom

Penetracija učvrsti površinu podloge, veže ostatke prašine i izjednači njezino upijanje. Bez nje bi suhi beton ili estrih „popio“ vodu iz mase ili ljepila. Materijal bi tada loše očvrsnuo, ispucao ili se počeo ljuštiti. Kitanje kutova rješava drugi problem: rupe i procijepe na rubovima površine.

Zašto bi u kutovima uopće bilo rupa? U starijim kućama i stanovima, osobito u zgradama iz sedamdesetih i osamdesetih, žbuka često ne seže do samog poda. Kod skidanja stare obloge i lajsni otpadne komad zida ili estriha i ispod zida ostane procijep. Oko cijevi centralnog grijanja u podu je često otvor koji nitko nikad nije zatvorio. Kroz takva mjesta prolazi prašina, a prije svega curi samonivelirajuća masa. Ona je rijetka kao gusto vrhnje i pronađe svaku rupu.

Ovu kombiniranu stavku trebate prije svega kada:

• se na pod lijeva samonivelirajuća masa, a rubovi ili prodori cijevi nisu zatvoreni,
• se pod premazuje bojom za beton (garaža, podrum, radionica) i želite čist, zatvoren spoj uz zid,
• u kutovima postoje sitne pukotine ili procijepi iz kojih se sipa prašina i koji bi se kasnije ocrtali kroz tanku oblogu,
• je riječ o adaptaciji u kojoj su nakon rušenja starog poda ostali oštećeni kutovi i podnožja zidova,
• ispod vas živi susjed i ne želite da vam masa kroz otvore procuri u njegov strop.

Ako masa doista procuri u stan ispod, šteta brzo postane posao za upravitelja zgrade i razgovor sa suvlasnicima. Nekoliko metara dobro zatvorenog spoja jeftina je zaštita od takve situacije.

U cjeniku postoji i zasebna stavka Penetracija podloge, bez kitanja kutova. Obje se obračunavaju po m², ali opseg rada je različit. Kod ove varijante radnik nakon penetracije prođe još cijeli obod prostorije i sve prodore, procijepe očisti, po potrebi ispuni i zakita. U običnoj sobi to znači nekoliko metara spoja više, a u stanu s mnogo niša, izbočina i cijevi znatno više.

• sama penetracija dovoljna je u novogradnji s novim estrihom, gdje je po obodu ostavljena rubna dilatacijska traka i kutovi su cijeli, a dovoljna je i kad se postavlja laminat ili drugi plivajući pod jer razmak uz zid ionako prekrije lajsna,
• penetracija s kitanjem kutova prikladna je kod adaptacija, kod lijevanja mase na neravne i oštećene rubove, kod premazivanja podova te svugdje gdje je spoj poda i zida vidljiv ili propušta,
• vrijeme: kod same penetracije odlučuje uglavnom površina, a ovdje i duljina oboda te broj prodora, pa mala razvedena kupaonica može trajati dulje od velikog praznog dnevnog boravka,
• materijal: osim penetracije dolazi akrilni kit, kod dubokih procijepa i ispunska pjenasta vrpca, a za veće rupe brzovezujući mort,
• rizik: kod same penetracije glavni je rizik pogrešno odabran premaz, a ovdje se dodaje rizik da se zakita nešto što mora ostati elastično ili slobodno, na primjer dilatacijska reška plivajućeg estriha.

Ako niste sigurni koju varijantu naručiti, pogledajte kutove nakon skidanja lajsni. Vidite li neprekinut procijep, otpalu žbuku ili rupe oko cijevi, prije ste kod ove stavke.

Penetracija ne radi na prašini, masnoći i ostacima starih ljepila. Većina problema s masama za izravnavanje nastaje upravo zato što se penetriralo na nepripremljenu podlogu. Prije dolaska ekipe trebalo bi biti gotovo:

• uklonjena stara obloga, lajsne, ostaci ljepila i labavi komadi estriha,
• gotova i suha žbuka, barem u donjem dijelu zidova,
• gotove instalacije u podu i završene cijevi grijanja, kako se nakon kitanja više ne bi bušilo i štemalo,
• suha podloga, a kod novog estriha prije mase u pravilu se mjeri vlaga, dok vrijeme sušenja određuje proizvođač estriha,
• prostorija s temperaturom u pravilu iznad +5 °C, bez izravnog sunca i propuha koji bi penetraciju presušili,
• prazan prostor bez namještaja te slobodan pristup struji i vodi.

Važna je i informacija što na podu slijedi. Jedna se penetracija nanosi ispod samonivelirajuće mase, druga ispod ljepila za pločice, a treća ispod epoksidnog premaza. Recite to majstoru unaprijed, najbolje i s nazivom sustava koji će se koristiti. Ako keramičar ili podopolagač već ima svoj omiljeni sustav, dogovorite da i penetracija bude iz njega.

Procjena podloge

Iskusan majstor najprije zagrebe podlogu čavlom ili oštrim predmetom i gleda mrvi li se površina. Utvrdi je li riječ o cementnom ili anhidritnom estrihu, starom betonu ili o podlozi koja ne upija, poput stare keramike ili teraca. Jednostavan test upijanja: na pod se kapne voda. Ako se odmah upije, podloga jako upija. Ako ostane stajati kao kap, slabo upija ili ne upija. Prema tome se bira vrsta penetracije i njezino razrjeđivanje.

Čišćenje i usisavanje

Površina se pomete, a zatim temeljito usisa industrijskim usisavačem, uključujući kutove i procijepe. Prašina u procijepu najčešći je razlog zašto kit kasnije otpadne. Masna mjesta se odmaste, a labavi komadići u kutovima izgrebu.

Prvi sloj penetracije

Penetracija se nanosi valjkom, širokom četkom ili kod velikih površina prskalicom. Nanosi se ravnomjerno, bez lokvi, sve do zidova i u kutove. Kod podloga koje jako upijaju proizvođači često preporučuju razrijeđen prvi sloj, a drugi manje razrijeđen ili nerazrijeđen. Lokve treba razvući, inače se na površini stvori sjajni film na kojem masa slabije drži.

Priprema i ispunjavanje procijepa

Kad penetracija se osuši, procijepi uz zidove i oko prodora ponovno se pregledaju. Veće rupe u koje bi kit propao najprije se ispune mortom ili brzovezujućom masom. Duboki procijepi ispune se pjenastom ispunskom vrpcom, kako kit ne bi morao puniti cijelu dubinu. Kit u reški treba imati umjerenu debljinu, a ne cijeli centimetar dubine.

Kitanje kutova akrilom

Akril se pištoljem istiskuje u spoj poda i zida te oko cijevi. Zatim se zagladi navlaženom špahtlom ili prstom, tako da dobro prione uz obje strane. Višak se odmah ukloni vlažnom krpom, prije nego što kit počne stvarati kožicu. Kod lijevanja mase tako se zatvaraju prije svega mjesta kroz koja bi masa mogla otjecati. Rubna dilatacijska traka po obodu time se ne zamjenjuje, ona se postavlja zasebno.

Drugi sloj penetracije i vrijeme sušenja

Ako sustav to traži, nakon sušenja kita nanosi se drugi sloj penetracije. Penetracija za upijajuće podloge prema podacima proizvođača obično je suha za nekoliko sati, no neki sustavi traže dulji razmak, primjerice do sljedećeg dana. Akril stvori kožicu otprilike za desetke minuta, ali stvrdnjava postupno, a deblji sloj treba više vremena. Obična soba u pravilu se stigne u jednom danu, a sljedeći majstor dolazi prema uputama proizvođača penetracije i kita.

Penetracijski premazi

• dubinska penetracija za upijajuće podloge uobičajen je izbor ispod masa i ljepila na cementnom estrihu i betonu jer se upije u površinu i učvrsti je,
• penetracija za anhidritne estrihe namijenjena je gipsanim podlogama osjetljivim na vlagu, a ispod cementnih masa i ljepila na anhidritu pravilan je izbor osobito važan jer inače može doći do odvajanja slojeva,
• kontaktni premaz za neupijajuće podloge koristi se na staroj keramici, teracu ili glatkom betonu, gušći je, često s punilom od pijeska, i stvara hrapavu površinu za koju se masa uhvati,
• epoksidna penetracija koristi se ispod epoksidnih i poliuretanskih premaza ili na vlažnijim podlogama, ako sustav proizvođača to dopušta, a u svjež sloj često se posipa kvarcni pijesak.

Zlatno pravilo glasi: penetracija treba biti iz istog sustava kao masa ili ljepilo koje slijedi. Kombinacije različitih proizvođača često rade, ali kod reklamacije proizvođač na njih ne mora gledati blagonaklono.

Kitovi za kutove

• akrilni kit može se prebojati, dobro se zaglađuje, ima malu elastičnost i prikladan je za suhe unutarnje prostore, tamo gdje će spoj kasnije prekriti premaz, masa ili lajsna,
• silikon se stavlja u mokre prostore i na spojeve koji se više pomiču, ne može se prebojati i na njemu ne drže ni masa ni ljepilo, pa se ispod daljnjih slojeva ne koristi,
• poliuretanski kit elastičniji je i otporniji, koristi se kod premaza garaža i spojeva s većim pomicanjem,
• rubna dilatacijska traka nije kit nego pjenasta traka po obodu koja kod plivajućih estriha i debljih masa odvaja pod od zida i ne smije se zamijeniti kitom.

U kupaonicama i tuševima kutovi ispod hidroizolacije rješavaju se brtvenom trakom, a ne akrilom. Akril ne pripada na trajno mokra mjesta.

Rad je jednostavan i brz u praznoj, pravokutnoj prostoriji s čvrstim estrihom i ravnim zidovima. Kit se u kutove može povući jednim neprekinutim potezom, a penetracija se valjkom nanosi na veliku površinu.

Više vremena i materijala traže:

• razveden tlocrt s nišama, stupovima, stepenicama i dovratnicima,
• mnogo prodora cijevi, osobito kod starih jednocijevnih sustava grijanja,
• široki i duboki procijepi uz zidove koje treba najprije ispuniti,
• podloga koja se mrvi ili praši i traži više slojeva penetracije,
• ostaci starih ljepila koje treba izbrusiti ili ukloniti,
• hladna i vlažna prostorija u kojoj sve sporije suši,
• rad u nastanjenom stanu, gdje treba pokrivati i premještati stvari.

Usklađivanje s ostalim majstorima

Prije ovog posla moraju završiti zidar, vodoinstalater i električar s radovima u podu. Nakon njega obično dolazi podopolagač s masom, keramičar ili ličilac koji premazuje pod. U praksi se često dogodi da električar još nakon penetracije štema utor uz pod i ponovno zapraši kutove. Dogovorite redoslijed tako da nakon penetracije u prostoriji više nitko ne praši. Po premazanim površinama ne bi se trebalo hodati u prljavoj obući niti na njih slagati vreće s materijalom.

• penetriranje na prašinu: penetracija veže prašinu samo na površini, ispod ostane slab sloj, pa se masa kasnije ljušti zajedno s penetracijom ili šuplje zvuči na kucanje,
• lokve penetracije: stvori se sjajni film na kojem masa slabo drži, što se pokaže kao ljuštenje upravo na mjestima gdje se penetracija skupljala,
• pogrešna vrsta penetracije: na primjer obična penetracija na staroj keramici, nakon čega se masa odvoji od glatke površine, često tek pod opterećenjem,
• silikon umjesto akrila: na njemu ne drže ni masa ni premaz, u kutu ostane otvorena reška i premaz tamo „pobjegne“,
• zakitana dilatacija: ako se tvrdim materijalom ispuni mjesto na kojem se pod mora pomicati, estrih ili masa ispucaju uz zidove,
• kit u predubokom procijepu bez ispune: akril dugo suši, skuplja se i u kutu nastane udubina ili pukotina,
• nezatvoreni prodori cijevi: masa procuri u strop ili kod susjeda, a uz cijev ostane upalo mjesto,
• nepoštovano vrijeme sušenja: na mokru penetraciju lijeva se masa koja zatim stvara mjehuriće i sitne rupice.

Ovaj posao može obaviti i spretan amater ako ima strpljenja i drži se tehničkih listova materijala. Ključni su čistoća i pravilan izbor penetracije prema onome što ide na pod. Kod penetracija s otapalima i epoksida dobro prozračujte prostoriju i nosite rukavice i zaštitu za oči.

1. Utvrditi što slijedi na podu i kupiti penetraciju iz istog sustava.
2. Ukloniti lajsne, ostatke ljepila i labave komade estriha.
3. Pokucati i zagrebati podlogu te izgrebati slaba mjesta.
4. Kapljicom vode provjeriti upijanje i prema tome odrediti razrjeđivanje penetracije.
5. Pod pomesti i temeljito usisati, uključujući kutove i procijepe.
6. Penetraciju promiješati i valjkom ravnomjerno nanijeti po cijeloj površini, bez lokvi.
7. Pustiti da se osuši prema uputama proizvođača i u međuvremenu ne ulaziti u prostoriju.
8. Veće rupe uz zidove i cijevi ispuniti mortom, a duboke procijepe ispunskom vrpcom.
9. Akril pištoljem istisnuti u kutove i oko prodora te zagladiti navlaženom špahtlom.
10. Višak odmah obrisati vlažnom krpom.
11. Nakon stvrdnjavanja kita nanijeti drugi sloj penetracije, ako ga sustav traži.
12. Prije sljedećeg sloja provjeriti je li površina suha, čista i bez sjajnih mjesta.

Ako niste sigurni o kakvoj je podlozi riječ, osobito kod anhidrita ili stare keramike, razumno je da je procijeni podopolagač. Grešku u penetraciji kasnije nije moguće popraviti bez uklanjanja mase.

Gotov posao dobro je provjeriti prije nego što dođe sljedeći majstor. Kasnije više ništa nećete vidjeti. Prođite prostorijom pri dobrom svjetlu i usredotočite se na ove točke:

• površina je ravnomjerno premazana, bez nepremazanih otočića i sjajnih lokvi,
• kad prijeđete dlanom, na ruci ne ostaje prašina i površina se ne mrvi,
• kutovi su po cijelom obodu zakitani neprekinuto, bez prekida i rupa,
• kit je zaglađen, prianja i uz pod i uz zid te se ne da lako oguliti,
• prodori cijevi su zatvoreni i oko njih nema otvora prema stropu ispod,
• dilatacijske reške i mjesta za rubnu traku ostala su slobodna,
• na zidovima, dovratnicima i cijevima nema ostataka kita ni penetracije,
• majstor vam je rekao koji je materijal upotrijebio i kada može doći sljedeći majstor.