Montaža kuhinjske opreme - bez uređaja

Monter se brine za stolarski dio kuhinje. Njegov je zadatak da kuhinja stoji ravno i čvrsto te da se sve ispravno otvara i zatvara. Uobičajeno to uključuje:

• sastavljanje korpusa ormarića prema planu montaže proizvođača,
• postavljanje i niveliranje donjih ormarića na podesivim nožicama,
• vješanje i sidrenje gornjih ormarića u zid,
• međusobno spajanje ormarića u jednu cjelinu,
• mjerenje, rezanje i postavljanje radne ploče, uključujući izreze za sudoper i ploču za kuhanje,
• montažu sokli, pokrovnih lajsni, bočnih panela i zidnih lajsni,
• podešavanje šarki, vrata i ladica.

Izvan toga ostaju priključak pećnice, ploče za kuhanje, perilice posuđa i nape, ugradnja sudopera i slavine, spajanje vode i odvoda, premještanje utičnica, nove električne instalacije i rasvjeta ispod ormarića. Električne priključke radi ovlašteni električar. Ako u kuhinji imate plin, plinski štednjak smije priključiti ili odspojiti samo ovlašteni plinoinstalater, u skladu s pravilima vašeg distributera plina. Ako osjetite miris plina, zatvorite ventil, otvorite prozore, ne dirajte prekidače i nazovite 112.

Iskusan monter počinje provjerom. Izmjeri prostoriju, provjeri ravnost zidova i poda i usporedi sve s projektom kuhinje. Traži najvišu točku poda, jer o njoj ovisi visina cijele kuhinje. Tek tada na zidu povuče vodoravnu liniju za donje ormariće i za ovjesnu letvu gornjih.

Zašto se kreće od donjih ormarića? Oni su temelj na koji kasnije ide radna ploča, a po njima se provjerava cijela linija. Ormarići se postave, niveliraju libelom u oba smjera i međusobno spoje vijcima. Zatim dolaze gornji ormarići. Njihova visina ovisi o napi i o tome tko će u kuhinji kuhati. Između radne ploče i gornjih ormarića obično ostaje razmak od otprilike 50 do 60 cm.

Slijedi radna ploča. Treba je precizno izrezati, jer zidovi rijetko zatvaraju savršen pravi kut. Izrezi za sudoper i ploču za kuhanje rade se prema šabloni ili mjerama proizvođača uređaja. Kutni spojevi kod kvalitetnijih ploča rade se glodanim spojem sa stezaljkama, koji je gotovo nevidljiv i bolje podnosi vlagu. Na kraju se postave sokle, lajsne i paneli te se podese sva vrata i ladice.

Kuhinja se montira među posljednjim poslovima. Prije dolaska montera trebalo bi biti gotovo:

• završni pod, da se kuhinja kasnije ne mora podizati ni rastavljati,
• žbuka i ličenje, a po potrebi i keramika, ako ide i iza ormarića,
• izvodi vode, odvoda, struje i odsisa nape na mjestima predviđenima projektom kuhinje.

Instalacije ne moraju biti spojene, ali njihov položaj mora biti jasan. Inače se dogodi da utičnica završi iza bočne stranice ormarića ili odvod točno ispod pregrade. Ispraznite prostoriju i oslobodite put od ulaza. Duga radna ploča treba mjesta za okretanje, a ormariće treba negdje raspakirati i pregledati jesu li oštećeni prije same montaže.

Najviše ovisi o stanju prostorije. U novogradnji s ravnim zidovima i novim podom montaža ide glatko. U starijim stanovima, osobito u zgradama iz 70-ih i 80-ih ili u starim kućama s krivim zidovima, treba izravnavati veća odstupanja, prilagođavati lajsne i dorezivati ploču prema neravnom zidu. To traži više vremena.

Važni su i veličina i oblik kuhinje. Ravna kuhinja jednostavnija je od kuhinje u obliku slova L ili U, s kutnim ormarićima, visokim elementima ili otokom. Velik utjecaj ima i materijal radne ploče:

• laminatna ploča je uobičajena, reže se na licu mjesta, a rezni rubovi moraju se zabrtviti,
• masivno drvo treba prostor za prirodno rastezanje i zaštitu uljem,
• kamen i kompozit obično se mjere tek na postavljenim ormarićima, a izreze radi proizvođač ploče.

Posao otežava i zid. U opeku i beton sidri se običnim tiplama, porobeton traži posebna sidra, a u gipskarton treba sidra za šuplje zidove ili, još sigurnije, ojačanje ugrađeno u konstrukciju pregrade.

U praksi se često događa da kuhinja na dan montaže izgleda dobro, a problemi dođu nakon nekoliko mjeseci. Najčešći uzroci su:

• ormarići nisu nivelirani, pa se vrata sama otvaraju, a ladice zapinju,
• gornji ormarići obješeni su na neodgovarajuće tiple i s vremenom popuštaju,
• rezni rubovi laminatne ploče uz sudoper nisu zabrtvljeni i ploča nabubri,
• ploča je pritegnuta uza zid bez razmaka i pri promjeni vlage se izvija ili puca,
• kuhinja je postavljena prije završetka poda ili keramike pa se mora rastavljati.

Dobra zaštita je držati se redoslijeda radova i ne štedjeti na materijalu za sidrenje.

Jednostavnu ravnu kuhinju može sastaviti i postaviti spretan majstor amater s libelom, bušilicom i pomoćnikom. Struju, vodu i plin ipak prepustite stručnjacima. Gornje ormariće nikad ne vješajte sami, uvijek u paru.

1. Provjeriti isporuku prema popisu i raspakirati ormariće.
2. Pronaći najvišu točku poda i od nje povući vodoravnu liniju za donje ormariće.
3. Detektorom provjeriti gdje u zidu prolaze kabeli i cijevi.
4. Sastaviti korpuse prema uputama proizvođača, zasad bez vrata.
5. Postaviti donje ormariće, nivelirati ih nožicama i spojiti vijcima.
6. Pričvrstiti ovjesnu letvu sidrima prikladnima za vrstu zida.
7. U paru objesiti gornje ormariće i pritegnuti ovjesne okove.
8. Izmjeriti i izrezati radnu ploču te zabrtviti rezne rubove.
9. Pričvrstiti ploču odozdo za ormariće i postaviti zidnu lajsnu.
10. Postaviti vrata, ladice i sokle te sve podesiti.

Pri preuzimanju prođite kuhinju bez žurbe, s libelom u ruci. Provjerite:

• radna ploča je vodoravna po dužini i po dubini,
• razmaci između vrata su jednaki i vrata su u istoj liniji,
• vrata ostaju u svakom položaju i ne otvaraju se sama,
• ladice idu lako i zatvaraju se do kraja,
• gornji ormarići se ne miču kad ih povučete,
• spojevi ploče su glatki, a rezni rubovi zabrtvljeni,
• izrezi za sudoper i ploču za kuhanje odgovaraju mjerama uređaja,
• izvodi vode i struje dostupni su kroz otvore u ormarićima,
• sokle i lajsne dobro sjede i ništa nije ogrebeno.